Abelova nagrada inspirirana je Nobelovom nagradom koja nije uključivala nagradu za matematiku. Norveška akademija znanosti dodjeljuje ju od 2003. godine za izuzetan doprinos na području matematike.
Abelova nagrada nazvana je po norveškom matematičaru Nielsu Henriku Abelu te je uspostavljena na 200. obljetnicu njegova rođenja iako je prvo ozbiljno razmatranje predstavljeno još davne 1902.godine.
Odbor za dodjelu nagrade čini pet predstavnika istraživačkih ustanova imenovanih od Međunarodne matematičke zajednice i Europskog matematičkog društva. Ne postoji starosno ograničenje za predlaganje kandidata, a kandidati se ne mogu sami prijaviti.
Svake se godine dodjeljuje u predvorju zgrade Pravnog fakulteta Sveučilišta u Oslu, gdje se dodjeljivala i Nobelova nagrada u razdoblju između 1947. i 1989. godine. Po uzoru na Nobelovu nagradu, dobitnik Abelove nagrade dobiva novčani iznos od 6 milijuna norveških kruna.
Prvi dobitnik Abelove nagrade bio je francuski matematičar Jean Pierre-Serre. Nagradu je dobio za ključnu ulogu u modernizaciji mnogih dijelova matematike, uključujući topologiju, algebarsku geometriju i teoriju brojeva.
Tri puta je nagrada uručena paru matematičara koji su se zajednički bavili istraživanjem i dokazivanjem raznih teorija. Prvi takav par bili su matematičari Michael Atiyah i Isadore Singer, koji su nagrađeni 2004. godine. Nagradu su dobili za njihovo otkriće i dokaz teorema o indeksu, povezujući topologiju, geometriju i analizu, te njihovu ulogu u povezivanju matematike i teorijske fizike.
John G. Thompson i Jacques Tits su nagradu dobili 2008. godine, a dodijeljena im je zbog njihovih dostignuća u algebri i posebno za oblikovanje moderne teorije grupa.
Godine 2015. John F. Nash Jr. i Louis Nirenberg su nagrađeni za značajne doprinose teoriji nelinearnih parcijalnih diferencijalnih jednadžbi i njezine primjene na geometrijsku analizu.
Prošle godine proglašena je i prva dobitnica Abelove nagrade. Američka profesorica Karen Keskulla Uhlenbeck dobila je Abelovu nagradu za znatan doprinos geometrijskoj analizi i baždarnoj teoriji. Zbog njenih teorija došlo je do drastičnog preokreta u razumijevanju minimalnih površina, poput onih koje stvaraju mjehurići sapuna. Razvila je alate i metode u globalnoj analizi te je njezin rad postavio temelje suvremenim geometrijskim modelima u matematici i fizici.
Hillel Furstenberg s Hebrejskog Sveučilišta iz Jeruzalema, Izrael te Gregory Margulis s Univerziteta Yale, New Haven iz Amerike, dobitnici su ove godine za pionirsku uporabu metoda vjerojatnosti i dinamike u teoriji skupova, teoriji brojeva i kombinatorici.
Abelova nagrada je od svog uspostavljanja dodjeljivana svake godine te je ovom nagradom za svoj doprinos matematici nagrađeno još 12 istaknutih matematičara: Petar Lax (2005.), Lennart Carleson (2006.), S. R. Srinivasa Varadhan (2007.), Mikhail Gromov (2009.), John Tate (2010.), John Milnor (2011.), Endre Szemerédi (2012.), Pierre Deligne (2013.), Yakov Sinai (2014.), Andrew Wiles (2016.), Yves Meyer (2017.) i Robert Langlads (2018.).
Izvor: https://www.abelprize.no/
članak priredila:
Dobrila Pogačić, prof. matematike i informatike