Tako su realizirale 3. i 4. Erasmus+ mobilnost projekta “Better Teaching, Better Tomorrow” koji je Agencija za mobilnost i programe Europske unije odobrila školi 2020. godine. Na tečaju je bilo 10-ak sudionika iz Hrvatske, Sjeverne Makedonije, Italije, Španjolske i Poljske.

Također poznate kao ključne kompetencije za učenike 21. stoljeća, “četiri C” vještine (kreativnost, kritičko razmišljanje, komunikacija i suradnja), često se prihvaćaju u teoriji. Međutim, zbunjuju učitelje u praktičnoj primjeni. Kreativnost i kritičko mišljenje predstavljaju sposobnosti za inovacije koje se mogu naučiti, poučavati i primjenjivati. Komunikacija i suradnja temeljne su životne vještine. Te vještine učenici mogu iskoristiti u svojim svakodnevnim iskustvima u školi povezujući se s drugima. “Četiri C” vještine jačaju učenike u današnjem svijetu koji se brzo mijenja. 4C vještine istovremeno potiču razvoj drugih C-ova koji poboljšavaju život: znatiželju, povjerenje, brigu i suradnju.

Kako bi išli ukorak s razvojem tehnologije i zahtjevima današnjice, učenicima je prijeko potreban interdisciplinarni pristup za obavljanje poslova 21. stoljeća. Uz pismenost, pri rješavanju problema nužni su kreativnost, kritičko mišljenje, suradnja i komunikacija.

Ovaj je tečaj imao za cilj pružiti učiteljima znanje i samopouzdanje za uključivanje ovih poticajnih vještina u njihov kurikulum i školsko okruženje. U okruženju učenja kroz rad, polaznici tečaja stekli su više znanja o tome što 4C vještine podrazumijevaju. Naučili su kako iskoristiti vlastitu sposobnost stvaranja, kritičkog razmišljanja, učinkovite komunikacije te dobro surađivati s drugima. Tečaj je pomogao sudionicima da steknu jasno razumijevanje kreativnog procesa i iskuse ga iz prve ruke. Također je ohrabrio sudionike da razmišljaju kritički i izvuku maksimum iz današnje preopterećenosti informacijama.

S ciljem unaprjeđenja komunikacijskih vještina kao ključnih alata u prijenosu znanja, sudionici tečaja upoznali su se i praktično primijenili niz tehnika i igara koje se mogu koristiti za ovu svrhu. Sudionici su se također upoznali s tehnikama aktivnog slušanja radi učinkovitije komunikacije.

Kreativnost je praksa razmišljanja izvan okvira. Premda se kreativnost često smatra kvalitetom koju netko posjeduje ili ne posjeduje, djeca mogu naučiti biti kreativna rješavanjem problema i zato se od obrazovnog sustava traži razvijanje kreativnog i kritičkog razmišljanja kod učenika. Učenici uz kreativnost vezuju nešto pozitivno, osobno, zanimljivo i zabavno. Nastavu treba usmjeravati na unutarpredmetnu i međupredmetnu integriranost te je prilagođavati interesima učenika. Učenike treba poticati na iskazivanje vlastitog mišljenja, na kritičko promišljanje, kreativnost i inovativnost. Tako ih se potiče na istraživanje i rješavanje problema omogućujući slobodno iznošenje ideja i preuzimanje inicijative.

Kritičko mišljenje je sposobnost racionalnog i organiziranog razmišljanja za uspostavljanje veza između ideja ili činjenica pri rješavanju problema. Kritičko mišljenje uključuje i element skeptičnosti. Danas je teže nego ikad provjeriti točne informacije (zahvaljujući internetu) , stoga učenike treba stalno poticati na razvoj kritičkog mišljenja jer ono omogućuje otkrivanje istinitosti u izjavama.

Sudionici su se upoznali s “Project Zero Thinking Routines” ili tzv. rutinama razmišljanja. Rutina razmišljanja skup je pitanja ili kratak slijed koraka koji se koristi za podršku razmišljanju učenika. One potiču aktivno procesuiranje i postoje u svim učionicama. To su obrasci prema kojima učitelji i učenici obavljaju posao učenja i zajedničkog rada u učionici. U nastavi postoje rutine koje služe za upravljanje ponašanjem i interakcijama učenika, za organiziranje rada učenja i uspostavljanje pravila za komunikaciju. Također postoje rutine koje strukturiraju način na koji učenici odvijaju proces učenja. Ove rutine učenja mogu biti jednostavne strukture, kao što je čitanje teksta i odgovaranje na pitanja na kraju poglavlja. Također mogu biti osmišljene za promicanje razmišljanja učenika, kao što je pitanje učenika što znaju, što žele znati, i što su naučili kao dio nastavne jedinice. U “Project Zero" rutine razmišljanja su organizirane u kategorije koje opisuju vrste razmišljanja koje dotične rutine pomažu olakšati.

Što se tiče suradnje, sudionici su se upoznali s teorijom šest šešira. Tzv. metodu “Šest šešira” – tehniku paralelnog mišljenja – osmislio je Edward de Bono 80-ih godina prošloga stoljeća. Tehnika paralelnog mišljenja usmjerava proces razmišljanja u šest različitih smjerova koji uključuju: činjenice, emocije, logički negativan i pozitivan pogled, kreativnost i kontrolu procesa mišljenja. Svakoj se grupi dodjeljuje jedan šešir, odnosno perspektiva iz koje će izdvojiti problem. Proces završava kada se svi šeširi izredaju te kada se problem razluči iz šest različitih oblika mišljenja. Ova tehnika paralelnog mišljenja razvijena je kako bi se isti problem, uz pomoć znanja, iskustva i pameti, mogao razmotriti s više različitih gledišta. Ta tehnika pomaže i pri: razvoju kreativnosti, kritičkog i analitičkog mišljenja, donošenju odluka te unaprjeđivanju grupne produktivnosti i komunikacije.

Sudionici su oduševljeni naučenim te su primjenjivali učinkovitije komunikacijske sposobnosti i tehnike. Ovaj tečaj omogućuje proširenje mogućnosti suradnje u razredu i poticanje iste u svim aspektima školske zajednice. U sklopu tečaja organizirani su i fakultativni izleti na kojima su sudionici upoznali kulturu i civilizaciju Nizozemske.