S lektirom se susrećem u dvije uloge, ulogom majke i ulogom učiteljice. Kao učiteljica, jako dobro znam što želim od djeteta. Sve moje želje mogu se izraziti s pomoću dvije riječi: „sretan čitač“.
Ulogu majke, pri obavljanju zadatka čitanja lektire, mnogo mi je teže ispuniti. Sve ono što „prolazi“ u razredu, kad su djeca na okupu, ne djeluje na mog čitača kod kuće. Tako sam shvatila da moram primijeniti prvo pravilo čitanja – zajedničko čitanje s djetetom može biti inspirativno i ugodno iskustvo. Krenete li u čitalačku avanturu s takvim stavom došli ste na pola puta do cilja.
Ako knjigu pročitate prije svoga djeteta bit ćete spremni za sve iduće izazove. Preduhitrit ćete nerazumljive dijelove, riječi koje valja objasniti, ali i razmisliti o tekstu koji nosi i ima težinu pa se s njime treba bolje pozabaviti.
Pri čitanju, kao i kod mnogo drugih stvari u životu, neophodna je motivacija. Djeca često sama ne mogu otkriti zanimljive dijelove teksta. Za to postoji bezbroj razloga, od problema s tehnikom čitanja, preko slabijeg razumijevanja pročitanog teksta pa sve do slabog, gotovo nikakvog interesa za čitanje.
Tu im možete pomoći ciljanim i vođenim pitanjima koja bi potaknula interes.
- Ponudite djetetu da se poistovjeti s likom iz knjige. Ubacite likove i njihovo ponašanje u svakodnevno okruženje malog čitača (razred, škola).
Primjer 1: Vlak u snijegu.
„Zapazila sam jednu vrlo lukavu djevojčicu, Ivkicu. Ivkica izaziva svoje prijatelje. Poneki joj vrate, a ona traži da joj dadu nešto (jabuku, orahe) ili će ih tužiti učitelju. Što ti misliš o njenom ponašanju? Ponaša li se netko u tvojoj okolini kao Ivkica?“
- Pitajte dijete da vam pomogne. Time ćete mu dati na važnosti.
Primjer 2: Vlak u snijegu.
U knjizi me zainteresirala jedna vrlo lukava djevojčica. Ona izaziva svoje prijatelje a onda, kada joj vrate, prijeti da će ih tužiti učitelju. Zaboravila sam kako se zove. Znaš li ti njeno ime?
Nemojte otkrivati detalje o likovima jer ih djeca moraju otkriti sama.
Primjer 3: Vlak u snijegu.
Kad pročitaš knjigu reci mi što misliš o postupku dječaka Ljubana koji je obećao Peri da neće reći učitelju kako se on u najtežem trenutku odvojio od zadruge. Poželjno je izbjegavati bilo kakvo nametanje zaključka, pa nije dobro reći vođe družine, Ljubana. Nemojte otkrivati detalje o likovima jer ih djeca moraju otkriti sama. Bi li ti postupila/postupio kao Ljuban? Zašto? Ako ne, zašto ne?
Važno je uvijek isticati ideju djela poput upornost se nagrađuje, dobro pobjeđuje zlo… Sve zaključke treba primijeniti na sadašnjost. Neka vaše dijete kaže ili opiše kada je zbog svoje upornosti postiglo uspjeh. Potaknite ga da izrazi pozitivne osjećaje povezane s tim uspjehom.
Primjer 4: Dnevnik Pauline P.
Tjedan dana Paulina je vježbala skakati na glavu. Na kraju je skokove tako dobro uvježbala da je bila zadovoljna i ponosna na svoju novu vještinu. I ostali ljudi divili su se njenim skokovima. Paulinina upornost bila je nagrađena.
Primjer 5: Bijeli jelen
Guščarica Anka godinu je dana uporno vježbala penjanje na stablo. Zbog svoje upornosti očvrsnula je i mijenjala se nabolje. Postajala je sigurnija u sebe i zrelija. Tako je od male guščarice nastala Zlatokosa.
Ako dijete prerano posudi i pročita knjigu, možda će zaboraviti neke važne detalje. Naravno, ni „čitanje u zadnji čas“ nije preporučljivo. Najbolje je knjigu pročitati pet do sedam dana prije obrade u školi.
Ponekad djeca teško razlikuju glavnu misao ili ideju djela i temu. Zato im moramo pomoći razlikovati jedno od drugog, jer ideja može biti više, one proizlaze iz teme, tema ja samo jedna.
Dobro je prvo napisati sadržaj u skraćenom obliku. Pregledajte što je napisala/napisao, a zatim neka ispravljenu lektiru prepiše u bilježnicu.
Djeca sve žele riješiti brzo, zato ih treba usporavati i usmjeravati. Kada osjetite da je vaše dijete umorno, prekinite pisanje, odmorite se, prošećite zajedno, ili naprosto dozvolite računalu i igricama da neko vrijeme vode glavnu riječ.
I na kraju, ne zaboravite: razgovarajući o lektiri s djetetom možete se zbližiti, otkriti što ono misli, što želi, o čemu mašta, što mu se ne sviđa. Ako u vrijeme dok dijete čita lektiru i vi čitate neku knjigu, primjerom ćete mu pokazati da je čitanje vrijedno i poželjno.
Svojim trudom vi mu najviše možete pomoći da zavoli knjigu i da otkrije i sebe u njoj, da uoči kako ono zapravo misli i djeluje kao mnogi likovi iz knjige, tj. da razmišlja kao pisac.
Time postižemo prisniji, kvalitetniji odnos s djetetom i tada je čitanje ispunilo svoju glavnu svrhu – pomoć našem malom čitaču da postane bolji čovjek.
