Kada govorimo o mediju animacije čija su vrhunska ostvarenja nastala u sklopu Zagrebačke škole crtanog filma, uviđamo koliko je naša medijska i likovna kulturna baština bogata animatorima i njihovim djelima.
Velika dodjela Oscara sad je iza nas, a dok se još sliježu dojmovi, gledaju nagrađeni filmovi te raspravlja o razlozima i kvaliteti pojedinih uradaka, pravo je vrijeme da se prisjetimo našeg oskarovca Dušana Vukotića. Njegov rođendan obilježavamo u mjesecu Oscara, mjesecu u kojem nas je napustio i doajen hrvatskoga filma Vatroslav Mimica, jedan od osnivača Zagrebačke škole crtanog filma.
U svijet animacije s velikim su entuzijazmom ulazili slikari, grafičari, arhitekti, karikaturisti, strip-crtači te svojim likovnim obrazovanjem, osobnošću i senzibilitetom da crtež pretvore u pokret gradili Zagrebačku školu crtanog filma od 1953. godine pod okriljem Zagreb filma. Upravo taj naziv Zagrebačka škola crtanog filma protekao je od francuskih kritičara Georgea Sadoula i Andréa Martina koji su na filmskom festivalu u Cannesu 1958. prepoznali drukčiju skupinu animatora iz Zagreba.
Animatori Zagrebačke škole crtanog filma eksperimentiraju, ponekad zbog financijskih mogućnosti, ponekad iz osobnog i kreativnog impulsa, nudeći drukčija rješenja, uglavnom stvarajući autorske animirane filmove od 5 do 10 minuta naspram američkih komercijalnih dugometražnih crtanih filmova. Tako nastaju satirični, alegorijski, kritični filmovi, zanimljivi kadrovi i slikarske scenografije te originalna likovna estetika.
Autori poput Waltera Neugebauera, Vatroslava Mimice, Dušana Vukotića, Nikole Kostelca, Vladimira Kristla, Borisa Kolara, Zlatka Boureka, Borivoja Dovnikovića, Nedeljka Dragića, Zdenka Gašparovića, Zlatka Grgića, Aleksandra Marksa, Vladimira Kristla, Pavla Štaltera, Dragutina Vunaka, Ante Zaninovića, Milana Blažekovića, Zvonimira Lončarića, Joška Marušića, Krešimira Zimonića, Branka Ranitovića, Zlatka Pavlinića dio su te originalne animatorske produkcije. A filmovi su mnogobrojni, poput Samca Vatroslava Mimice, Igre, Nestašnog robota i Surogata Dušana Vukotića, Šagrenske kože Vladimira Kristla, Mačka Pavla Štaltera do vrlo poznatih animiranih serijala Profesora Baltazara Zlatka Grgića i Malih letećih medvjedića Dušana Vukotića.
Osnivanjem studija za crtani film pri Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu danas se odgajaju nove generacije animatora. Animafest, pokrenut 1972., svjetski je festival animiranog filma koji i danas ima vjernu publiku i još je jedna potvrda snage hrvatskoga animiranog filma.
A sve do 14. lipnja 2020. u Muzeju suvremene umjetnosti može se pogledati izložba Od imaginacije do animacije: šest desetljeća Zagreb filma, posvećena slavnim umjetničkim ostvarenjima nastalima u sklopu Zagrebačke škole crtanog filma. Bogata prezentacija animiranih filmova, raznih dokumenata, skica, crteža, folija (celova), knjige snimanja, originalni predmeti iz tog doba, poput kamera za snimanje, videovrpci i mnoga druga zanimljiva arhivska građa moći će se vidjeti na ovoj velikoj multimedijskoj izložbi koja se nikako ne smije propustiti.
Među nagrađivanijim autorima Škole crtanog filma bio je Dušan Vukotić, rođen 7. veljače 1927. godine. Njegov Surogat dobio je prestižnu nagradu Oscar za animirani film 1964. godine, a ujedno je i najnagrađivaniji film ikada proizveden u Hrvatskoj. Vukotić u njemu likove gradi od dvodimenzionalnih geometrijskih likova, poput kružnica, kvadrata i trokuta. Animacija je bila potpuno nova u ono vrijeme, s reduciranim geometrijskim likovima, minimalističkim scenama, duhovitom animacijom, odabirom glazbe i bezvremenom temom. Neobični geometrijski glavni lik dolaskom na plažu napuhivanjem stvara sve što poželi od raznih predmeta, poput auta, ležaljke, roštilja, hrane, lopte, pa i vlastite žene. Na kraju kako je došao do svega što poželi, tako je sve u trenu izgubio, pa i sebe samog. Surogat je u ono vrijeme bio vrlo avangardan, no ni danas ne gubi na suvremenosti, propitujući granice između stvarnosti i virtualnog svijeta.
Dušan Vukotić studirao je arhitekturu, ali kao dobar crtač od karikature i stripa krenuo je u istraživanje animacije. Njegova nepresušna kreativnost stvorila je mnoge crtane filmove, kao što su Kako se rodio Kićo, Nestašni robot, Cowboy Jimmy, Krava na mjesecu, Čarobni zvuci, Abrakadabra, Osvetnik i mnogi drugi. Vukotić je autor i začetnik hrvatsko-kanadske crtane serije Mali leteći medvjedići, prve komercijalne animacije u 39 epizoda, s velikom gledanošću u Kanadi, Europi i kod nas. Počela se emitirati 1990. godine i obilježila je mnoga djetinjstva ne samo crtanim filmom, nego i slikovnicama.
Crtani film sve je više zastupljen u nastavi likovne kulture. U nastavnoj temi Riječ i slika osmaši propituju i kreiraju jednominutni crtani film (pokret kreiranog lika) s pomoću stop-animacije. Animaciju likova mogu graditi na različite načine: crtežom, kolažiranjem, izradom likova od staniola, plastelina, gline, pa čak pokrenuti bilo koji predmet poput olovke, zanimljive figurice, lopte itd. Kreirati lik, nacrtati ga i pokrenuti ga samo jednim pokretom, uviđaju koliko je veliki angažman u stvaranju crtanog filma, jer uistinu nije jednostavno stvoriti ideju, fabulu priče, oblikovati glavne likove, izraditi knjigu snimanja (storyboard) i na kraju izraditi animaciju kamerom. Na osnovi ideje izrađuje se scenarij te knjiga snimanja s crtežima likova u kadrovima, oznakama kretanja kamere, naznakama za govor i glazbu. Stvaranje animiranog filma timski je rad glavnog animatora, scenarista, frazera, ton-majstora i montažera. Animacija je tehnika stvaranja pokretnih slika. Za snimanje jedne sekunde animiranog filma potrebna su 24 crteža. Faze jednog pokreta prije su se crtale na prozirnim folijama (celovima) kako bi se mogle stavljati na pozadine koje su crtali scenaristi. Glavni animator je crtao likove s prvim i zadnjim pokretom, a sve pokrete između odrađivali su pomoćni animatori frazeri. Danas se većina faza radi s pomoću kompjutorske tehnologije, ali ipak je proces animacije dugotrajan.
Animirani se film također obrađuje i u sklopu medijske kulture na nastavi hrvatskoga jezika. Pri obogaćivanju medijske kulture gotovo sve generacije odrađuju te nastavne teme, barem kroz izradu crteža za storyboard. U petom razredu nastavna tema Pokret, zvuk i riječ daje nastavnicima velike mogućnosti da sami kreiraju nastavni program upravo baveći se izradom animacije, uglavnom s pomoću programa stop-animacije, poput Stop Motion Studija.
U izradi jednostavnog animiranog filma u tehnici stop-animacije dovoljno je posjedovati mobitel s fotoaparatom i instaliranom aplikacijom za stop-animaciju. Početna je ideja, odnosno što animirati, kako te što animacijom želimo poručiti. Može se početi od crteža ili jednostavno uzeti bilo koji predmet koji se fotografira u različitim pomacima šest do osam puta te će slike povezane u video stvoriti iluziju da se objekt kreće. Uz stop-animaciju učenici uviđaju veliki trud uložen u animiranje te istraživanje bitnih kadrova i rakursa u izradi animacije i stripa, poput totala, krupnog plana, detalja, srednjeg i bližeg plana.
Razni primjeri animiranih filmova učenicima mogu biti velika motivacija za stvaranje vlastite animacije. Primjerice Surogat Dušana Vukotića, čiji geometrijski likovi učenicima mogu biti motivacija da od izrezanih geometrijskih likova stvaraju apstraktne likove te izrade vlastitu animaciju.
Kako strip i crtani film imaju mnogo dodirnih točaka, može se na satu likovne kulture vrlo jednostavno napraviti poveznica ta dva medija u više nastavnih satova. Na zadanu temu učenici izrađuju strip-tehnikom tuša i pera ili laviranim tušem. Razmatraju se sve bitne karakteristike izrade stripa, smještanje radnje u kadrove pazeći na rakurse i vrste kadrova. Istražuje se likovnost pri izradi stripa (upotreba tekstura, kontrasta crno-bijelih ploha, obrisnih linija, teksta i slike, dizajna slova itd.). Isti taj strip učenicima može poslužiti u daljnjoj realizaciji animiranog filma poput spomenutog storyboarda.
