Autorice teksta: Vesna Stipić i Jadranka Jelisavac, OŠ Nikole Hribara, Velika Gorica
Ostvarivanje planiranih aktivnosti ishoda predmetnih kurikula izvan školske ustanove uvijek je vrlo izazovan zadatak za učitelje, ali iznimno motivirajući za učenike. Vodeći se načelom zavičajnosti i životne blizine te preporukama kolega, odluka o izvanučioničkoj nastavi odvela nas je do Etno naselja Novo Čiče. Etno naselje Novo Čiče nalazi se nedaleko od grada Velike Gorice na prekrasnom lokalitetu u neposrednoj blizini stare Pučke škole te učiteljskog doma koji su pod zaštitom Ministarstva kulture.
Ostvarivanje planiranih aktivnosti ishoda predmetnih kurikula izvan školske ustanove uvijek je vrlo izazovan zadatak za učitelje, ali iznimno motivirajući za učenike. Promišljanje kamo odvesti učenike kako bi kvalitetno usvojili znanja izvorne stvarnosti učitelja stavlja pred odabir više ponuđenih i različito osmišljenih lokacija, sadržaja i namjena. Često je povezano s osobnim preferencijama učitelja, sredine u kojoj rade te radnog staža u školi. U takvim odlukama uvijek su dobrodošle preporuke kolega, ali i osobno posjećivanje mjesta izvanučioničke nastave te detaljan razgovor s odgovornom osobom koja vodi taj odgojno-obrazovni proces. Vodeći se načelom zavičajnosti i životne blizine te preporukama kolega, odluka o izvanučioničkoj nastavi odvela nas je do Etno naselja Novo Čiče.
Etno naselje Novo Čiče nalazi se nedaleko od grada Velike Gorice na prekrasnom lokalitetu u neposrednoj blizini stare Pučke škole te učiteljskog doma koji su pod zaštitom Ministarstva kulture. Etno naselje svim posjetiteljima nudi poseban i nezaboravan ugođaj turopoljskog ambijenta, a tradicionalno gostoljubivi domaćini nastoje prikazati život i običaje naših predaka. Sastoji se od nekoliko starih drvenih kuća, uređenih u stvarnom duhu prošlosti, cvjetnom vrtu, kolima nekadašnjeg tramvaja „kojnače“, bunarom, nizom starih alata, nošnja, nakita i instrumenata. Uz taj tradicijski kolorit i ugođaj pridružuju se i suvremene aktivnosti očuvanja prirode.
Pri samom dolasku domaćini su ugostili učenike toplim čajem i kiflicama te ih usmjerili prema uređenom drvenom čardaku gdje su se učenici dijelili u skupine i dobivali upute o radionicama koje ih očekuju.
Turopolje je kraj bogat tradicijskom narodnom nošnjom koja je predstavljena učenicima. Ljepota i raskoš veza, čipke i materijala oduševila je posebno djevojčice. Predstavljen je svaki dio odjeće koji se nosio, kao i tradicionalni naziv koji se upotrebljavao, a starosjedioci se njima još i danas služe. Učenici su upoznati su s bojama i motivima koji prevladavaju na nošnjama kao i vrstama tkanja. Podgutnica i poculica zaštićeni su suveniri turopoljskog kraja. Uz nošnje, učenici su upoznali i tradicijske instrumente, načine proizvodnje zvuka i materijale od kojih su izrađeni. Posebno su se isticali tamburaški i gajdaški instrumenti.
Etno kuća sastoji se od unutarnjeg i vanjskog izložbenog prostora. Unutarnji prostor čini stara centralna prostorija s kuhinjom, spavaća i radna soba s tkalačkim stanovima, strojevima za šivanje, kolovratima. Tavanski je prostor namijenjen za izložbu pisanih materijala iz prošlosti, kao i za izložbu alata, opreme i pribora. Voditelji su učenike uputili na način života bez struje i vode u kući i poticali ih da zaključe kako se nekada pralo, kuhalo, glačalo i šivalo. Uz kuću se nalazi okućnica sa 120 vrsta cvijeća i starinski bunar koji je bio izvor vode za kućanstvo. Na primjeru etno kuće učenici su upoznali materijal od kojeg je građena te tadašnji način gradnje slaganjem greda.
Vanjski dio zbirke čine poljoprivredni alati, pribor i mnoštvo uporabnih predmeta kojima se obrađivala zemlja. To su plugovi, drljače, sijačice i motike. Učenici su osvijestili važnost tadašnjeg suživota sa životinjama koje su, osim pomoći na polju, činile najveće blago svake obitelji.
Kako je izvorna stvarnost i praktičan rad najzorniji način učenja, učenici su čistili klipove kukuruza, rulili (gulili) ga u drvena korita, mljeli na mlin – žrvanj i shvatili kako nastaje brašno. Mijesili su tijesto koje su oblikovali u kruščiće te pekli u pravoj starinskoj krušnoj peći.
Svoja znanja o najboljim pakiranjima soka i prirodi najprihvatljivijim načinima ambalaže učenici su pokazali ispunjavajući upitnik. Uz već postojeća znanja o recikliranju nikada nije naodmet ponoviti i upoznati neko novo pravilo. Skupina je pratila voditelja uz pomoć deset informativnih ploča o otpadu, razvrstavanju, vrstama materijala, opasnostima od sakupljenog smeća te načinima recikliranja. Nakon edukativnog dijela učenici su praktično razvrstavali otpad u četiri kante te time pokazali koliko je njihovo znanje već sada veliko, a ekologija sveprisutna u poučavanju mladih.
I za kraj, nije izostalo slobodno vrijeme u parku i na igralištu. Učenicima su bile predložene i starinske igre potezanja užeta i skakanja u vrećama koje su ih oduševile i pokazale im kako su se djeca i u skromnim uvjetima uvijek igrala, zabavljala, natjecala i veselila.
