Umjetnica Dijana Nazor na izložbi u Muzeju Prigorja (20. 11. - 4. 12. 2018.) zakoračuje u neslućene prostore u kojima se dotiču znanost i umjetnost, poprimajući u svakoj novoj slici dublje akorde polikromne i morfološke izražajnosti i osnaženoga umjetničkog rukopisa.
Anđeli čuvari, nebeski vjesnici i božji glasnici koji štite ljude od svake nesreće tematska su preokupacija slikarice Dijane Nazor koja svoja recentna djela upravo predstavlja u Muzeju Prigorja.
Doduše, fine fluidne anđele nećete vidjeti odmah jer su u slici skriveni u skladu sa svojom tajanstvenom biti. Riječ je o dvostrukim slikama u kojima umjetnica u gornjoj slici prikazuje apstraktan svijet crvenog, plavog i narančastog kolorita ispod kojeg se nalazi skriveni svijet svjetlosnih anđela, ali i skrivenih poruka, autoportreta i portreta.
Slike prije svega otkrivaju slikaricu snažnog kolorita čije “stvarne slike” nose apstraktne poetske eksplozije raspršenih čestica, a dijelom geometrijsku apstrakciju elemenata slobodno rapoređenih na platnima. U tim se “gornjim” slikama Dijana Nazor podjednako potvrđuje kao sljedbenica velikih apstraktnih slikara europske i hrvatske likovnosti. Dok “gornje” slike nose vidljivi svijet, u nekim je “nevidljivim”, odnosno skrivenim slikama autorica ispisala poruke umjetnika i mislilaca kojima se divi: “Nevidljivo remek djelo” – Hans Betling, “Aura suvremene umjetnosti je slobodna asocijacija” , “Razmatranje likovnih umjetnosti čine stvari vidljivima” – Hans Sedlmayr, “Umjetnost ne ponavlja vidljivo, ona čini vidljivim” – Paul Klee.
Posebno su zanimljivi skriveni portreti Merleau Pontyja, Kleea, Rothka i Betlinga ali i autoportreti gdje se Dijana Nazor otkriva i kao izvrstan portretist.
Radi se o novoj vrsti slikarstva, tj. slikanja korištenjem dva spektralna područja, a upotrebom standardnih akrilnih boja. Kako napraviti dva stanja slike na istom slikarskom nosiocu/platnu, kako razotkriti nevidljivo, a pritom još stvoriti novu vrstu likovnog izričaja, inaugurirao je hrvatski tim na čelu sa znanstvenikom Vilkom Žiljkom. Metoda je to stvaranja jedinstvene slike dvostruke pojavnosti, jedne vidljive prostim okom, a druge tek infracrvenom kamerom. Kako napominje Sanda Stanaćev Bajzek u vezi ove jedinstvene i osobno bih rekla povijesne izložbe taj novi način slikanja pokrenuo je i istraživanja boja i pigmenata koji se koriste u umjetničkom slikarstvu, a razlikuju se po svojstvu apsorpcije infracrvenog svjetla. Jer svaka se od slikarskih boja, odnosno tonova može zamiješati na bezbroj načina, a da zadrži jedno isto svojstvo apsorpcije svjetla u vidnom spektru ljudskog oka, a potpuno drugačije u bliskom infracrvenom području (eng. near-infrared, NIR).
Dijana Nazor to čini odabirom istih kompatibilnih tonova obične akrilne boje koje se različito manifestiraju unutar raspona do 1000 nm infracrvenog spektra. Prva gornja slika snažne pikturalike prikriva donju monokromatsku sliku, koju, iako je našem oku nevidljiva, možemo vidjeti infracrvenom kamerom.
Slike na izložbi, njih tridesetak manjeg formata prvi puta izložene javnosti, svojevrsni su eksperimentalni uzorci, skice u otkrivanju spoznaja i istraživanja, svojevrsna prethodnica velikim formatima, kako ističe Bajzek. Oslobođena težnje za stilskom i morfološkom originalnošću, a svjesna jedinstvenosti i dostatnosti infracrvene slike svjesno se referira na likovne velikane poput P. Kleea i G. Richtera. To joj omogućuje neopterećen pristup i komunikaciju s nasljeđem, ali i vraćanje slici važne estetske komponente, kolorističkom izbalansiranosti, poigravanjem komplementima i omekšanim geometrijskim obličjima usklađenim unutar temeljne likovne forme.
Svojim „razotkrivenim motivima istodobno nam šalje i misaone i likovne poruke. Tako je, namjerno apsorbirajući likovne ideje, uzimajući ih kao poticaje ili primjere, izgradila posve autonomnu vizualnu priču koja se očituje i u raznolikosti motiva i teme.
U kromatskom vizualnom spektru naslikala je apstraktne slike, dok u nevidljivom NIR području, vidljivi tek „okom“ kamere obitavaju već spomenute poruke i portreti.
Cijeli tekst o izložbi pročitajte ovdje.
Promotrite odnos boja vidljive i nevidljive slike. Postoji li neka poveznica vidljive slike i one koju skriva? Koja?
Razmislite je li vidljiva slika na neki način povezana sa slikom koju skriva? Na koji način?
Što nam umjetnica poručuje s nevidljivim slikama? Biste li i vi voljeli slikati takve slike?
DIJANA NAZOR
Rođena je u Splitu, gdje je 1995. diplomirala na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu, danas Umjetnička akademija, kod prof. Kuzme Kovačića i dr. sc. Tomislava Marasovića te stekla zvanje profesora likovne kulture-restauratora.
Od 1999. do 2007. godine radila je u tri osnovne škole kao učiteljica likovne kulture i u XI. gimnaziji u Zagrebu kao profesor likovne umjetnosti.
Godine 2017. doktorirala je na Poslijediplomskom doktorskom studiju slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, kod mentora red. prof. Igora Rončevića i mentorice dr. sc. Jane Žiljak Vujić.
Koautorica je serije udžbenika Pogled, potez od petog do osmog razreda osnovne škole, Zagreb, Profil Klett i dvaju priručnika s CD-om za učiteljice/učitelje likovne kulture 2007./2008. i 2013./2014. godine.
Od 1995. izlagala je na 31 samostalnoj izložbi u Hrvatskoj, Belgiji i Australiji. Od 1993. sudjelovala je na preko 100 žiriranih skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu.
Od 2004. radi u Hrvatskom restauratorskom zavodu u Zagrebu, a od 2013. viši je konzervator-restaurator na Odjelu za štafelajno slikarstvo.
