Kako učenicima razredne nastave približiti sadržaje STEM područja i potaknuti ih na samostalno istraživanje? Kako učenike usmjeriti na traženje odgovora na vječno pitanje „Zašto?“ Na koji način približiti učenicima za njih apstraktne sadržaje koje je teško objasniti riječima?
Dio odgovora se krije u pokusima. Učenici pokuse naprosto obožavaju. Unutar svoje izvannastavne aktivnosti, kao i dodatne nastave iz Prirode i društva, s učenicima povremeno provodim pokuse koji su povezani s aktualnim gradivom ili nekim događanjem.
Ove godine pridružili smo se projektu Virtualna umjetnost i kultura, koji se realizira u partnerstvu udruga HERMES i FabLab, uz financijsku podršku Europskog socijalnog fonda iz Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali. Učenicima je omogućen pristup neformalnim edukacijskim sadržajima na temu kulture, znanosti i umjetnosti. Kulturna svijest te kreativno i umjetničko izražavanje neke su od ključnih kompetencija koncepta cjeloživotnog učenja i funkcioniranja u društvu. Cilj ovog projekta je kroz povijesne i umjetničke teme obraditi aktivnosti iz STEM područja. Tema naše radionice je bila zvuk.
Zbog poštivanja epidemioloških mjera radionica je provedena online. Svi učenici su putem tableta na Zoom aplikaciji pratili online izlaganje i upute voditelja radionice Krešimira Čanića, popularizatora znanosti, s kojim sam imala priliku i prije surađivati. Učenici su dobili pakete s materijalima koje su koristili na radionici. Sve što su napravili ostaje učenicima, a radionica je besplatna.
Prvi pokus je bio Vakumirani mobilni telefon. Učenici su spojili zujalicu s baterijom zalijepivši kontakte izolir trakom. Prilikom ispravnog spajanja zujalica je počela zujati. Zatim su je položili u posudu koju su hermetički zatvorili. Zvuk se i dalje čuo, ali slabije. S pomoću pumpe ispumpali su zrak iz posude. Zvuk se više nije čuo. Otvaranjem posude i dotokom zraka zujalica je opet zazujala. Učenici su naučili kako se zvuk širi i zašto ne možemo čuti eksploziju na Suncu, a do nas dopire Sunčeva svjetlost.
Uslijedio je pokus nazvan Čašofon. Nakon osluškivanja zvuka koji nastaje laganim kucanjem po površini školske klupe, učenici su istražili kako isti zvuk čujemo ako prislonimo čašu s dnom okrenutim prema gore na klupu. Neki su zaključili da bi mogli prisluškivati svoju stariju braću dok telefoniraju u drugoj sobi. Zatim su povezali dvije plastične čaše konopcem i razgovarali na daljinu. Pritom je bilo važno konopac održavati napetim. Ova aktivnost im se jako svidjela pa su u jednom trenutku iskrižali konopce i uspješno razgovarali. Prilikom izvođenja ovog pokusa učenici su upoznati s poviješću telekomunikacija i načinima na koji se zvuk može prenositi.
Posljednji pokus je bio Orkestar cijevi. Od širokih slamki povezanih izolir trakom napravili su glazbalo skraćivanjem slamki. Upoznali su se s osnovama akustike i nastanka tonova. Vrlo brzo su povezali znanje s ostalim instrumentima i uočili da različite duljine žica ili pločica na ksilofonu proizvode drukčije zvukove.
Svaki pokus pratile su zanimljivosti iz svijeta znanosti koje nam je prezentirao g. Čanić. Po završetku radionice prvo pitanje je bilo „Kada ćemo opet imati pokuse?“ Iako nas učenici u razrednoj nastavi često iznenade poznavanjem činjenica koje ne očekujemo u njihovoj dobi, mene kao učiteljicu uvijek oduševi radost učenika prilikom izrade praktičnih radova. Nastavni sat je završen s dobro poznatim pitanjem „A zašto…?“
