Naivna umjetnost, tj. primitivna, izvorna, naziv je za likovna djela samoukih umjetnika. Javlja se u mnogim državama Europe u umjetnosti 20. stoljeća.
Posebnost naivne umjetnosti je slikanje tehnikom ulja na staklu, a upravo je Ivan Generalić začetnik suvremene hrvatske naivne umjetnosti, središnja osoba i mentor druge generacije Hlebinske škole.
Rođen je 21. prosinca 1914. u podravskome selu Hlebinama u vrlo siromašnoj obitelji te je odrastao u najstarijoj kući u tome mjestu. Kao mali bio je vrlo vrijedan, čuvao je krave i svinje na paši i svojim roditeljima pomagao u kućanskim poslovima te je bio vrlo poslušno dijete.
Ljubav prema crtanju i slikanju pokazivao je od najranije dobi. Budući da je bio siromašan, slikao je crnim ugljenom, štapom po pijesku ili običnom olovkom na papiru. Njegov otac nije imao previše razumijevanja za njegovo crtanje i slikanje, no majka je toplije prihvaćala njegovu ljubav prema likovnom izražavanju. U početcima je slikao motive koji su ga svakodnevno okruživali, krave, kokoši i prirodu. Često bi uzeo raznobojni papir od kojeg su žene izrađivale cvjetove te bi ga namočio u vodu i tako dobio vodene boje kojima bi slikao.
U Hlebinama je završio pet razreda pučke škole. U školi je najviše volio crtati, a najmanje je volio matematiku. Tada je poznati Krsto Hegedušić primijetio njegov rad. Savjetovao mu je neka slika život svojega sela. „Sam glečte kak ljudi hodiju, kak sediju, glejte im glave, ruke... najte prerisavati. Imate hiže, imate kola, krave i cirkve, to rišite. Samo dobro otprite oči...“ bile su riječi Krste Hegedušića.
Sam je Ivan Generalić rekao: „Slikara se nemre naučiti slikati, to si nek svaki izbije iz glave – bez talenta čovjek teško može nekaj velikoga stvoriti – oni koji imaju dara za pisanje, crtanje, klesarstvo i drugo nisu obični ljudi, oni imaju nešto u sebi kaj ih vuče.“
Slikao je težak život ljudi jer ga je želio učiniti boljim, slikao je kako je znao i osjećao. Nije bio opterećen pravilima akademskoga slikarstva i nikad nije slikao realno, nego što je i kako osjećao.
I tako je sve počelo za maloga siromašnog dječaka. Svoje slike prvi put izlaže na 3. izložbi udruženja umjetnika Zemlja u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu 1931. godine, a 1935. godine rodio mu se sin Josip koji će krenuti očevim stopama.
Nakon završetka Drugoga svjetskog rata Generalić u Hlebinama okuplja nekoliko nadarenih seoskih mladića i time započinje druga generacija seljaka slikara tzv. Hlebinske škole. Za Generalića je bila ključna 1953. godina. Tada je imao samostalnu izložbu u Parizu kojom započinje njegov uspješan prodor u širi europski prostor. Uslijedile su mnoge njegove izložbe – u Beogradu, Sao Paulu, Londonu, Zürichu, Bratislavi. Na svjetskoj izložbi naive u Bratislavi 1969. godine međunarodni žiri uvrštava ga, kao jedinog živućeg slikara, u klasike naive. Poslije je utemeljena muzejska zbirka Ivan Generalić.
Bavio se i kazališnom scenografijom, a mnogim crtežima ilustrirao je i više knjiga poezije. Često su ga pitali zašto slika na staklu, a on bi rekao: „U prvom redu, jer lakše dolazimo do stakla nego platna, osim toga, staklo je pogodno i zbog svog sjaja, koji se stapa s bojama i daje jedno posebno, privlačno osvjetljenje slici. Glatkoća stakla daje mogućnosti da se izraze i najsitniji detalji – travke i rebra listića – koji su važni za naš način slikanja.“
Iako je postigao svjetsku slavu, odabrao je živjeti u rodnome kraju životom kakvim je živio i prije. Nisu ga zanimale dobrobiti slave i velegrada.
Ivan Generalić umro je 1992. godine.
Galerija Josipa Generalića, koju posjećuju mnogi učenici iz svih krajeva naše domovine, nalazi se u Hlebinama, nedaleko od Koprivnice, a prostorno i tematski naslanja se na Staru kuću Ivana Generalića.
Ondje se može vidjeti atelje Josipa Generalića koji je ispunjen njegovim predmetima i djelima. Učenicima je posebno zanimljiva Stara kuća Ivana Generalića, koja osim zbirki, crteža i grafika sadržava i mnogobrojne predmete i fotografije iz kojih doznajemo sve o životu obitelji Generalić.
U Staroj kući također možemo vidjeti atelier u kojem je Ivan Generalić provodio većinu vremena stvarajući svoje radove. Učenicima je vidljiv način slikanja na staklu, koji nije nimalo lak. Ondje je još i etnokuća – obnovljena seoska kuća s kraja 19. stoljeća koja sadržava etnografsku zbirku predmeta.
- PRIRODA I DRUŠTVO:
Na satu prirode i društva učenici uče o svojemu zavičaju i poznatim osobama koje iz njega potječu. Jedan od njih je Ivan Generalić. Učenici će uz ppt prezentaciju upoznati slavnoga slikara i pojedinosti iz njegova života.
- HRVATSKI JEZIK:
Na satu hrvatskog jezika učenici će pročitati kratku priču o Ivanu Generaliću i riješiti kviz. Mogu se upoznati s knjigom skupine autora Priče o mojoj zemlji, u kojoj se nalaze pojedina Generalićeva djela. Također, podrobnije mogu pogledati knjigu Vladimira Nazora Bijeli jelen, koju je ilustrirao Josip Generalić.
- LIKOVNA KULTURA:
Inspirirani Generalićevim djelima, učenici će pastelama prikazati svoje viđenje Generalićevih djela.
- MATEMATIKA:
Povezanost likovne kulture i matematike očituje se u mnogim elementima. U sklopu matematike učenici uče i crtaju različite crte, a na satu likovne kulture doznaju da se crte dijele prema toku, karakteru ili značenju. U matematici se susreću s različitim omjerima i veličinama, oblicima i odnosima u prostoru, geometrijskim oblicima. Sve te elemente možemo vidjeti na umjetničkim djelima.
- IZVANUČIONIČKA NASTAVA:
Učenici će posjetiti Galeriju Josipa Generalića u Hlebinama gdje će vidjeti Staru kuću Ivana Generalića i njegov atelje.
U prilogu članka možete prolistati i prezentaciju o Ivanu Generaliću, rad učiteljice Vesnice Mlinarić.