„… da treba ljude poštivati i istinu ljubiti, da je ljubav jača od svega, da treba biti razborit i da treba poštivati starije, da treba ljubiti sirotinju, i da treba biti nesebičan, da ništa nije tako veliko kao majčina ljubav, da djetinja bezazlenost i blagost nevinosti kroti i najveće junake, i da junaštvo nije u sili na oružju, nego u vlasti nad sobom.“
Ljubomir Maraković, Čemu nas uče Ivanina djela?
Ivana Brlić-Mažuranić rodila se 18. travnja 1874. godine u frankopanskome gradu Ogulinu okružena članovima vrlo poznate obitelji.
Brojna obitelj Mažuranić aktivno je sudjelovala u stvaranju modernoga društva: otac Vladimir bio je istaknuti državni odvjetnik, Ivanina baka Aleksandra, supruga bana Mažuranića, bila je sestra pisca Dimitrija Demetra, Ivanin djed bio je veliki Ivan Mažuranić, političar, hrvatski ban, pisac i pjesnik.
Odrastajući u takvu okruženju Ivana je još kao djevojčica pokazivala strast za čitanjem, a uz podršku svojih slavnih i utjecajnih rođaka stekla je izvrsnu naobrazbu (školovala se privatno), među ostalim i u poznavanju stranih jezika.
Obitelj se, zbog očeva posla, u njezinu najranijem djetinjstvu često selila.
Ivana provodi mladenačku dob između života u gradu, dugih ljetovanja na varaždinskome brijegu te putovanja u Ogulin i Novi Vinodolski, zavičajni kraj Mažuranića. U tim idiličnim krajolicima i netaknutoj prirodi začeta je njezina želja da se posveti pisanju.
Najveći utjecaj na Ivanu imao je njezin slavni djed Ivan Mažuranić, ali i rođak Fran Mažuranić, koji je tada već bio poznati pjesnik. Prema njegovu savjetu Ivana je počela pisati dnevnik ispunjavajući stranice dojmovima i razmišljanjima, ali i izražavajući ljubav prema umjetnosti:
Ne, ne, ništa, ništa nad umjetnosti, ma i kakvom mu drago!
Ivana se 1892. u 18. godini, prema želji svojih roditelja, udaje za odvjetnika i političara Vatroslava Brlića i seli u Brod na Savi (danas Slavonski Brod).
Pisanje svojih djevojačkih dnevnika zamjenjuje pisanjem pisama majci. Potpuno se posvećuje obitelji te postaje prije svega supruga i majka, domaćica i odgojiteljica.
Današnju djecu uvijek začudi činjenica da je rodila sedmero djece (od kojih je dvoje umrlo u dojenačkoj dobi), a oduševi to što je prvu zbirku napisala upravo za svoju djecu.
Kako kaže u svojoj autobiografiji: Moja djeca žele čitati – koja radost za mene (…) da im otvorim vrata k onom bajnom šarolikom svijetu u koji svako dijete stupa prvim čitanjem – da njihove bistre i ljubopitne očice svrnem na one strane života koje želim da najprije uoče i da ih nikada s vida ne izgube.
Nevjerojatno je i to da se kao supruga Vatroslava Brlića uključuje i u javni život u krugovima prvaka narodnoga pokreta te da joj je biskup Josip Juraj Strossmayer dodijelio zlatnu medalju za protumađaronska nastojanja.
Ivana svoju prvu zbirku Valjani i nevaljani objavljuje 1902. u vlastitoj nakladi, za obiteljski i prijateljski krug, 1906. izlazi joj knjiga Škola i praznici, 1912. knjiga pjesama Slike, a sljedeće godine svjetlo dana ugledale su Čudnovate zgode šegrta Hlapića, čime je Ivana definitivno skrenula pozornost na sebe kao pisca. Pravi uspjeh uslijedio je 1916. s objavom Priča iz davnine, inspiriranima slavenskom mitologijom.
Prvi prijevod Priča iz davnine na engleski jezik izišao je u Londonu već 1924. godine, i to pod naslovom Croatian Tales of Long Ago. Djelo je opisano pohvalnim komentarima uglednih engleskih časopisa. Daily Dispatch naziva Ivanu Brlić-Mažuranić hrvatskim Andersenom, a Church Times kaže da priče izražavaju etički genij Hrvata koji će očarati ne samo djecu nego i starijima pružiti pogled u dušu jednoga malo poznatog naroda.
Uskoro slijedi prijevod Priča iz davnine i Šegrta Hlapića na brojne svjetske jezike pa se danas smatra da je Ivana najprevođeniji hrvatski pisac.
Osim mnoštva izdanja njezinih djela, tu su i mnoge adaptacije za scenu, lutke, animirani filmovi, igrani film, a 1971. utemeljena je nagrada za najbolji tekst namijenjen djeci koja nosi ime naše jedinstvene Ivane Brlić-Mažuranić.
U autoričinu rodnome mjestu Ogulinu 13. prosinca 2013., kada je Hlapić proslavio stotinu godina postojanja, otvoren je multimedijski i interdisciplinarni centar za posjetitelje, odnosno Ivanina kuća bajki.
Ivana je bila prva žena članica tadašnje JAZU (danas HAZU) i Akademija ju je čak dva puta predlagala za Nobelovu nagradu za književnost: 1931. i 1938. godine.
Često nazivana „hrvatskim Andersenom“ (zbog svoje virtuoznosti kao pripovjedačice za djecu) i „hrvatskim Tolkienom“ (zbog posezanja u fantastični svijet mitologije), Ivana Brlić-Mažuranić svojom originalnošću i svježinom velikan je hrvatske, ali i svjetske dječje književnosti.
Ipak, unatoč brojnoj obitelji i književnim uspjesima, kao i mnogi drugi priznati književnici, kraj života dočekala je – sama i usamljena. Smatra se da je Ivana bila osoba slaba zdravlja, osjetljiva na živce. Tijekom života išla je u poznata lječilišta da bi prebrodila krize zdravlja i depresije.
U još jednome naletu depresije Ivana je počinila samoubojstvo u zagrebačkoj bolnici Srebrnjak 1938. godine.
To možda i nije tako osobito teško jer vjerujem da nema djeteta, pa ni odrasle osobe koja nije čula za Čudnovate zgode šegrta Hlapića ili bajkovitu Šumu Striborovu. Upravo zbog toga, u tjednu u kojemu učimo o Ivani Brlić-Mažuranić ne bih učenicima ništa najavljivala.
1. aktivnost: LIKOVNA KULTURA
SLOBODNA TEMA: Ponavljanje likovnih pojmova 3. razreda - slovo do slova riječ
Učenicima bih podijelila obrisnom crtom napisana slova, a njihov je zadatak strukturnim crtama ispuniti površinu tih slova. Kada to učenici naprave, stavljaju svoje slovo na ploču i od slova na ploči pokušavaju složiti riječ (ako je to preteško, učenicima se kaže da je riječ o imenu i prezimenu hrvatske književnice).
2. aktivnost: HRVATSKI JEZIK
Proučavanje biografije Ivane Brlić Mažuranić
Učenici istražuju životopis I. B. Mažuranić, a to mogu činiti na dva načina: da samostalno proučavaju životopis s interneta ili iz knjige ili da im bude ponuđen životopis iz kojega moraju izdvojiti sedam najzanimljivijih činjenica iz njezina života. Nakon takve aktivnosti, upoznavanja Ivanina životopisa, učenici se mogu natjecati u skupinama u igri izbaci uljeza. Ponuđene su im činjenice iz Ivanina života koje su točne, ali i one koje nisu, a zadatak je izbaciti činjenicu koja nije točna – uljeza.
3. aktivnost: PRIRODA I DRUŠTVO
Izrada obiteljskoga stabla
Učenicima izraditi predložak (u privitku) prema kojemu u skupinama izrađuju obiteljsko stablo Ivane Brlić-Mažuranić
4. aktivnost: HRVATSKI JEZIK
Intervju s Ivanom
Nakon što su učenici uistinu upoznali Ivanu i njezin privatni i profesionalni život, pretvaraju se u novinare koji imaju priliku napraviti intervju s književnicom. Učenici mogu raditi i u paru: jedan je novinar i postavlja pitanja, a drugi Ivana koja na njih odgovara.
5. aktivnost: LIKOVNA KULTURA
Mnogi učenici tijekom upoznavanja života i djela Ivane Brlić-Mažuranić primijete da je nosila šešire, stoga smo odlučili Ivani načiniti šešir. Učenici su dobili uputu kako kod kuće napraviti kalup šešira. Na kreativni sat likovne kulture trebali su donijeti bilo kakav didaktički neoblikovan materijal, poput gumbića, slamki, vrpci, lišća, školjaka, graha, sjemenki, različitih tkanina… Uputa je bila vrlo jednostavna: kreiraj i izradi šešir koji bi poklonila/poklonio Ivani.
