Ususret novoj školskoj godini učiteljica engleskoga i njemačkoga jezika Ksenija Todorović iz vlastitog iskustva savjetuje kako pomoći učenicima da prihvate svoju osobnu odgovornost za neuspjeh na putu do uspjeha te razviju svoje potpune potencijale i postanu odgovorni građani našeg društva.
U svojoj nastavnoj praksi radeći kao profesorica engleskog i njemačkog jezika, imala sam priliku susretati učenike različitih dobnih skupina koji se nisu naučili nositi s neuspjehom te prihvaćati svoje pogreške i učiti iz njih kako bi svoj neuspjeh mogli pretvoriti u uspjeh. Također nisu bili svjesni svoje odgovornosti za svoj osobni uspjeh odnosno neuspjeh te su zbog toga bili frustrirani i zapadali u različite problematične situacije u školi, u svom vlastitom domu, a poslije u društvu, na svom radnom mjestu.
Stoga je naša uloga kao učitelja izuzetno bitna kako bismo te mlade ljude od samog početka njihova školovanja pozitivno usmjerili te ih naučili prihvaćati odgovornost za svoje postupke.
Upravo zbog toga što nisu dovoljno osviješteni da je njihova odgovornost ključna za njihov postignuti uspjeh ili neuspjeh, vrlo često učenici svakodnevno prebacuju odgovornost na druge. Tako dolaze u konflikt s roditeljima, prijateljima, profesorima i često zapadaju u začarani krug iz kojeg ne vide izlaza te im trebamo pomoći da iz tog kruga i neuspjeha izađu kao pobjednici i svoj vlastiti neuspjeh pretvore u uspjeh. Naravno u tome kao odgajatelji djece u školi trebamo i suradnju i potporu roditelja učenika s kojima radimo.
Vrlo je bitno da djeca i u obiteljskom domu na vrijeme uče odgovornosti za postizanje svog uspjeha u školi, ali i poslije u životu te da na taj način postanu odgovorni i savjesni građani. Odgovorno ponašanje svakog pojedinca uvelike utječe na društveni napredak i pozitivne promjene u njemu. Dakle, svi koji se na bilo koji način bave odgojem djece imaju izrazito velik utjecaj na pozitivne promjene u cjelokupnom društvu učeći djecu od najranije dobi odgovornom ponašanju u svakom segmentu života.
Kada dijete počne doživljavati neuspjeh u školi, popusti u učenju i zapadne u problematične situacije i ponašanja, često se događa da oni koji se bave odgojem počinju prebacivati odgovornost jedni na druge. Takve situacije treba izbjegavati jer ako dijete dobije potvrdu da je za njegov neuspjeh kriv netko drugi, tada nikada ne shvati u dovoljnoj mjeri važnost svoje odgovornosti za ono što je postigao u školi, a i poslije u različitim životnim situacijama.
Vrlo često sam već na početnim stadijima obrazovanja kod najmlađih učenika imala priliku upoznati različite frustracije zbog doživljenog neuspjeha u školi. Upravo je to doba jako bitno za osvješćivanje učenika da svi možemo ponekad u nečemu pogriješiti, ali da iz svojih grešaka možemo puno naučiti i postati nakon toga u znatnoj mjeri bolji i uspješniji.
Stoga je naša dužnost kao učitelja da naučimo djecu da prihvaćaju svoje vlastite pogreške i neuspjeh bez frustrirajućih situacija i prebacivanja odgovornosti na druge.
Također je potrebno pomoći učenicima da u pojedinim životnim situacijama i okolnostima ne pokušavaju mijenjati stvari koje su izvan njihove kontrole, nego ih trebaju pokušati prihvatiti takvima kakve jesu te naučiti nositi se s njima bez osjećaja grižnje savjesti ili zapadanja u različite problematične situacije. Primjerice, ako dođe do razvoda roditelja, preseljenja u drugi grad ili školu, iznenadnog smrtnog slučaja ili bolesti u užoj ili široj obitelji i sl., trebamo im pomoći da takve situacije koje su izvan njihove kontrole što lakše prihvate i prebrode bez većih neuspjeha u školi. Naravno da to ne mogu sami učiniti ako ih pri tome ne usmjerimo na ono bitno i ako ih ne poučimo da znaju posložiti prioritete u svom svakodnevnom radu i životu. Jako je bitno da takvim situacijama djeca nikako ne smiju imati osjećaj da su prepuštena sama sebi.
Naša uloga kao učitelja pri tome je ključna, ali trebamo raditi zajedno i s roditeljima koji se također katkada teško snalaze u novonastalim, teškim ili neočekivanim situacijama. Česte su situacije da roditelji teško prihvaćaju da njihovo dijete ima određene razvojne teškoće zbog kojih će se morati školovati prema posebnom programu, no baš je u takvim situacijama vrlo važna suradnja učitelja i roditelja jer za svu djecu je najvažnije da se osjećaju prihvaćena, voljena i jednako vrijedna.
Jako je bitno raditi na razvijanju empatije kod ostalih učenika u razredu naglašavajući da se svi jednoga dana možemo naći u sličnoj situaciji poput njihovih prijatelja te da ih ne trebaju omalovažavati ili im se rugati. No ako zbog nedovoljno razvijene empatije kod pojedinih učenika dođe do omalovažavanja i odbacivanja djece koja su u lošoj životnoj situaciji, takve situacije na vrijeme moramo spriječiti. Trebamo prvenstveno osvijestiti naše učenike da najveća sreća proizlazi iz istinskog davanja i pomaganja drugima te da uvijek trebaju pomoći svojim prijateljima koji su u poteškoćama, jer samim tim i oni kao osobe profitiraju, rastu i uče o pravim vrijednostima života.
Takvim se situacijama možemo baviti i na satovima stranih jezika te u sklopu povezanih tema možemo učenicima dati zadatak da pronađu razne citate na stranom jeziku o empatiji, pomaganju drugima ili ih potaknuti da ih sami napišu te diskutirati na nastavi o njima.
Djeca trebaju na vrijeme shvatiti da se do dugotrajnog uspjeha koji sa sobom nosi pozitivne vrijednosti i trajno zadovoljstvo i sreću dolazi vlastitom odgovornošću, upornim i savjesnim radom i trudom.
Ako kao učitelji uspijemo osvijestiti kod djece od najranije dobi i ukazati im na prave životne vrijednosti uz prihvaćanje vlastite odgovornosti za trenutni uspjeh odnosno neuspjeh, tada možemo reći da smo uspjeli u našem radu. Naš posao nije samo naučiti djecu nove činjenice i dati im nova znanja, nego ih usmjeriti prema pozitivnim životnim vrijednostima i potpunom razvoju njihovog potencijala.
