Tekst napisala i radove s učenicima napravila Julija Vejić, učiteljica savjetnica, OŠ Petra Zrinskog, Zagreb
U svakodnevnom radu s učenicima često se, poput svojih kolega, pitam kako učiniti nastavu zanimljivom. Svaki put kada stanem ispred učenika u razredu, na licima im primijetim izraz koji pita hoće li danas biti zabavno. Isto tako zamjećujem kada imamo nastavu koja je planirana kroz igru, kviz, debatu, istraživanje i sl., moji učenici u većini slučajeva bivaju sretniji, motiviraniji i krajnji učinci nastavnog procesa su bolji.
Kako je 2019. godina proglašena Godinom kulturne baštine, a Mjesec hrvatske knjige obilježila je glagoljica, odlučila sam učenicima ponuditi novi izazov i približiti im svu ljepotu uglate glagoljice.
Iz iskustva znam da su djeca pri polasku u prvi razred uzbuđena i entuzijastična zbog polaska u školu, vesele se novim prijateljstvima, učenju i novim spoznajama, vesele se čitanju, a onda, sa svakim prijelazom u viši razred, njihovo oduševljenje polako hlapi i prestaju se radovati otkrivanju novih stvari u školi i postaju nekako manje motivirani. Jesu li im programi preteški ili dosadni ili pak niti jedno od navedenog? Jesu li im lektirni naslovi primamljivi ili ne razumiju pročitane knjige? Činjenica je, kada se nađu u situacijama koje ih interesiraju, u izvan učioničkoj nastavi ili istraživačkoj nastavi, opet postaju znatiželjna i kreativna djeca kakva i trebaju biti u toj dobi. Kada imaju mogućnost odabira slobodne lektire, također pokazuju da većina njih voli čitati i vrlo argumentirano iznose svoja mišljenja, opisuju i vrednuju postupke likova, poštuju tuđa mišljenja… Iz njihova odabira često je vidljivo da rado odabiru knjige u kojima su djeca glavni junaci, pustolovi i istraživači, vole fantastiku i mitska bića. Jednako tako vole i kratke priče i forme dnevnika.
Stoga u svom radu, kada god mogu, nastojim njihovu pažnju zaokupiti nekim „novim“ oblikom poučavanja. Potaknuti djecu na čitanje obvezne lektire jedan je od izazova koji me sa svakom knjigom iznova pokreće.
Glavni cilj mi je razviti „radost čitanja“ jer smatram da jedino čitanje koje izaziva ugodu može biti čitanje s razumijevanjem.
Prvi dodir koji svako dijete ima kada uzme neku knjigu u ruke, jest njezina naslovnica. Naslovnicu prvu zamijetimo i u izlogu knjižare ili na nekom Internet portalu. Djeca pažljivo promatraju naslovnicu, na njoj otkrivaju ime pisca, naslov djela i izdavača. Naslovnica uvijek sadržava neki bitan prizor iz djela te naslovnicu uvijek možemo iskoristiti za stvaranje želje za čitanjem. Ponekad se na naslovnici pojavljuju i glavni likovi pa možemo učenike usmjeriti na čitanje metodom čitanja s predviđanjem događaja. Prije samoga čitanja, kada analiziraju naslovnicu neke knjige, učenici stvaraju svoje priče, ponekad su na tragu događaja koji će se odviti u knjizi, a ponekad svojom maštom stvore sasvim neočekivane zaplete o kojima se može razgovarati na interpretaciji lektire. Kada dobiju zadatke za usmjereno čitanje, moji učenici često pitaju smiju li ilustrirati neki, njima posebno drag i zanimljiv dio priče ili nacrtati novu naslovnicu.
U većini slučajeva ih potičem da svoju emociju prikažu i slikom, naravno naslovnice crtaju samo ona djeca koja to žele.
Ove godine otišli smo korak dalje. Zadatak je bio, za svoju najdražu dječju knjigu hrvatskoga autora, narisati novu naslovnicu uz glagoljicom napisan naslov knjige i autora. Prizor na naslovnici trebao im je biti po nečemu poseban. Učenici su rado prihvatili izazov i naučili kako pisati uglatu glagoljicu. Primijetili su kako za sva slova abecede nemaju određeni znak nego trebaju kombinirati slova glagoljice. Uz ovakvo stvaranje nove naslovnice djeca su ostvarila više ishoda, a da toga nisu bila ni svjesna. Naučili su pisati glagoljicu, naučili su da je glagoljica jedno od tri pisma koje su Hrvati koristili kroz svoju povijest, naučili su da su mnogi hrvatski spomenici pisani glagoljicom, analizirali su Bašćansku ploču, saznali da je Vinodolski zakonik prvi dokument pisan rukopisnom glagoljicom s obilježjima čakavskog narječja, saznali da je Hrvojev misal najbogatiji hrvatski glagoljski rukopis (na nekim mjestima pozlaćen) naučili su što je baština i kako ju treba čuvati.
Osim toga, predstavili su veći broj hrvatskih dječjih pisaca, razgovarali su o knjigama, odgovarali na pitanja zašto su odabrali baš tu knjigu i koji motiv ih je potaknuo da izrade naslovnicu kakvu su naslikali. Prepričavali su najzanimljivije zgode, karakterizirali likove, razlučivali dobre i loše postupke likova te iznosili svoja razmišljanja kako bi se oni ponijeli u određenim situacijama.
Jedni drugima su obrazlagali svoj odabir te su komunikaciju podigli na viši nivo razumijevanja uvažavajući mišljenja sugovornika.
Nakon što su naslikali naslovnice, poslužili smo se starim plastičnim kutijama u koje su se nekad spremale video vrpce te su naslovnice dobile oblik knjige. Knjige smo izložili u prostoru naše škole, a posebno zadovoljstvo učenici su osjetili kada su njihovi radovi bili izloženi u Nadbiskupskom pastoralnom institutu u sklopu projekta Hrvatska glagoljaška baština koju je organiziralo Društvo prijatelja glagoljice.
