U travnju daleke 1999. godine ogromni brončani kip izvađen je iz podmorja na području između Lošinja i malog otoka Vele Orjule. Pronašao ga je tri godine prije belgijski turist Rene Wouters potpuno slučajno, dok je ronio na pješčanom dnu između dvije stijene, na dubini od 45 metara. Kip je bio obrastao morskim organizmima i travom, no zapravo je bio očuvan u cijelosti. Iako je imao niz napuknuća i veliko oštećenje na bedru desne noge, zapravo mu je nedostajao samo mali prst lijeve ruke. Uz njega odnosno na stopalu desne noge je pronađeno i pričvršćeno, originalno brončano postolje, ukrašeno ornamentima kvadrata i svastika. Ubrzo se ispostavilo da se ispod morskih naslaga krije iznimno očuvan kip, velike umjetničke vrijednosti i iznimne ljepote.
Antički brončani kip Apoksiomena, visok je 192 cm i predstavlja jedini do sada pronađen brončani kip te veličine na istočnoj obali Jadrana. Antički su Grci Apoksiomenom (grč. apoxyómenos - „onaj koji se struže“) nazivali jednu od uobičajenih poza u kojoj su prikazivali atlete. Naime, nakon treninga grčki su sportaši prašinu, znoj i ulje s tijela skidali malim nožićem kojega su zvali ksistra, a rimski strigil. Svjetski najpoznatijeg Apoksiomena načinio je kipar Lisip iz Sikiona, dvorski kipar Aleksandra Velikog, u 4. stoljeću pr. Krista, no taj se original izgubio. Ostala je sačuvana jedino njegova mramorna kopija, otkrivena 1849. koja se čuvao u Rimu, u Vatikanskom muzeju.
Istraživanja arheologa nam govore da kip predstavlja atletu, mladog sportaša u trenutku dok čisti strigil odnosno strugaljku, kojim je prethodno sa sebe skinuo ulje, prašinu i znoj nakon atletskog natjecanja. Arheolozi su temeljem analiza materijala i stila izrade datirali kip u period između 2. i 1. stoljeća pr. Krista, iako je prototip na temelju kojega je izrađen puno stariji i datira iz sredine 4. stoljeća pr. Krista. Autor kipa je nepoznat, no zbog njegove iznimne ljepote i stila izrade možemo zaključiti da se sigurno radi o vrhunskom majstoru.
Kako arheološka podvodna pretraga u okolnom području mjesta nalaza nije otkrila tragove nikakvog antičkog brodoloma, arheolozi pretpostavljaju da je lošinjski Apoksiomen izbačen s rimskog trgovačkog broda tijekom neke oluje, no ostat će nepoznato koji su razlozi natjerali pomorce da to učine – jesu li ga žrtvovali bogovima ili bacili zbog opasnosti od prevrtanja broda. Prema istraživanjima, u to vrijeme početka 2. stoljeća pr. Krista taj je Apoksiomen već bio antikvitet, pa je moguće da je bio prevožen u neki veći grad, poput tadašnje Akvileje, Ravene ili Pule.
Nakon što je dugi niz godina prolazio kroz proces ručne, ne-kemijske restauracije i desalinizacije, koja je bila dovršena 2006. godine, Apoksiomen je neko vrijeme bio izložen u Arheološkom muzeju u Zagrebu odnosno putovao kao izložak u svjetske muzeje. I tako sve do 2016. godine kada se trajno smjestio u svom muzeju, u palači Kvarner na rivi u Malom Lošinju. Autori vrlo modernog i privlačnog postava i izvrsno osmišljenog projekta Muzeja su Saša Randić i Idis Turato (koji je radio i dizajn interijera), dok je koncepciju stalnog postava osmislila Iskra Karniš Vidovič iz Hrvatskog restauratorskog zavoda. U osmišljavanju i realizaciji svih muzejskih soba sudjelovali su brojni stručnjaci iz najrazličitijih područja.
Najpoznatiji Apoksiomen pronađen u Sredozemlju brončani je kip iz Kunsthistorisches Museuma u Beču, koji je otkriven 1896. godine u Efezu. Do sada je ukupno pronađeno devet varijacija prototipa Apoksiomena, a lošinjski kip je najbolje sačuvan. Uz to, hrvatski Apoksiomen je već doživio veliku svjetsku slavu, a tek ga očekuje pravi svjetski prijem došljaka i turista pri posjeti njegovog doma u Malom Lošinju gdje je izložen uz izvrsnu i iznimno zanimljivu priču o njegovoj povijesti i pronalasku.
http://www.muzejapoksiomena.hr/
http://www.buro247.hr/kultura/ekspert/sve-to-trebate-znati-o-muzeju-apok...