U procesu stalnih promjena hrvatskih škola čiji su nositelji vrsni učitelji, koji rade iskorake prije odgojno-obrazovnoga sustava, svjedoci smo sve češće, uspješne pripreme i izvođenja glazbeno-scenskih projekata.
S ponosom predstavljamo takve projekte i njihove voditelje.
Intervju s Romanom Borš Mačak, učiteljicom glazbene kulture u OŠ Augusta Šenoe u Osijeku
Kako ste motivirali učenike za intenzivni rad na glazbeno-scenskim projektima?
U redovnoj se nastavi glazbene kulture različitim, formalnim ili neformalnim oblicima rada, otkrivaju učenici s glazbenim sposobnostima ili sklonošću dramsko-scenskoga ,ponašanja. Takva se djeca rado uključuju u zbor i sudjeluju u svim školskim manifestacijama, ipak, uočavam da su motiviraniji u pripremi glazbenih priča i mjuzikla što pripisujem interakciji s drugim skupinama učenika (ritmička, dramska, likovna). Osjećaju da su važan dio glazbeno- scenske slagalice. Možemo se podičiti tradicijom naše škole, OŠ August Šenoa u Osijeku da svake godine skupina učitelja kreira glazbeno-scenski projekt oko kojeg se učenici rado okupljaju.
S projektima smo počeli školske godine 2010./11. s mjuziklom Osječka priča za koji su učenici tijekom dva mjeseca nizom radionica osmislili i napisali libreto. Topla, iskrena i poučna priča o hip-hoperu i eko-aktivistici, koja pomalo podsjeća na Grease. Songove sam uglazbila sama, a sinergijom smo kreirali koreografiju, izradili scenografiju i režiju. U svibnju je praizvedba bila i više nego odlična, a svi sudionici ponosni i zadovoljni.
Djeca su toliko bila motivirana za rad na mjuziklu da sam sljedeće školske godine 2011./12. napisala glazbu na stihove Ježeve kućice Branka Ćopića koju smo također kao mjuzikl izveli u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića u Osijeku. Školske godine 2012./13. smo se odlučili malo odmoriti od glazbeno-scenskih vrsta te sam s velikim zadovoljstvom uz pomoć sjajnih prijatelja glazbenika - gitarista, saksofonista te s malim i velikim školskim zborom pripremila cjelovečernji rock-pop koncert Live a Life na kojem su izvedeni nezaobilazni svevremeni rock-klasici: Led Zeppelina, Metallice, Queena, Boba Dylana sve do novijih pop uspješnica Cher, Amy Winehouse, Adele…
Istaknula bih da su sve skladbe učenici izveli uživo, bez instrumentalnih matrica što im je bilo vrijedno i nezaboravno iskustvo.
Sljedeće smo godine 2013./14. izdali pjesmaricu i snimili istoimeni nosač zvuka Hajdemo djeco s autorskim pjesmama naše Osječanke gđe. Štefice Đuričić. U pjesmarici se osim notnih zapisa i našeg CD-a nalazi još jedan nosač zvuka s instrumentalnim matricama. Povodom 45. godišnjice naše škole odlučili smo glazbom darivati sve škole i vrtiće u gradu Osijeku te smo im poslali po jedan primjerak ovoga multimedijalnoga izdanja. Snimali smo i video uratke za Dječju TV i glasovima publike plasirali se među 20 najboljih dječjih zborova. U međuvremenu smo sudjelovali i na ozbiljnijim natjecanjima u organizaciju AZOO i HDGPP-a te je u dva navrata mali zbor škole polučio na državnom natjecanju srebrnu plaketu. Prošle naj je školske godine očarao Disney i okupio oko velikog glazbeno-plesnog projekta u kojem su sudjelovali gotovo svi učenici naše škole. Pjevali smo i plesali uz nezaboravne hitove iz filmova Kralj lavova, Aladin, Knjiga o džungli, Snjeguljica, Pepeljuga, Pinocchio, Frozen… Bajkovito je bilo i malima i velikima.
Ove smo godine u bajkama Ivane Brlić-Mažuranić, a sljedeće… tko zna?
Glazbu je skladala moja draga kolegica Ana Bučanac Marković, a bajku Šuma Striborova Ivane Brlić – Mažuranić prilagodila je Anamarija Lukić. Autorice su nam velikodušno prepustile svoje uratke s dopuštenjem da ih prilagodimo učenicima s kojima radimo. Međutim, već smo pri prvome čitanju teksta i slušanju songova uočili da su učenici vrlo zadovoljni te da nikakve prerade neće biti potebne.
Dakle, Šuma Striborova je glazbena priča u dva čina kojom nas vodi pripovjedač. Sadržajnih odmaka od izvornika Ivane Brlić – Mažuranić gotovo da i nema, jedino je oplemenjen songovima likova.
Pripreme su počele u rujnu, kada su se oformile skupine i kada su nam autorice ustupile tekst i glazbu. Pri odabiru literarnoga predloška vodili smo se i obilježavanjem 100-godišnjice objavljivanja Priča iz davnine Ivane Brlić-Mažuranić.
Voditeljice dramsko-scenske skupine trećih razreda, voditeljica dramsko-scenske skupine viših (petih i sedmih) razreda, voditeljica ritmičke skupine, učitelj likovne kulture i ja međusobno smo se dogovorili te podijelili zaduženja i zadatke.
Do sredine listopada svatko je pojedinačno radio na svome dijelu, a potom smo uratke ujedinili i počeli uvježbavati cjelokupno djelo.
Nadopunjavali smo se prijedlozima, sugestijama, savjetima i ugodno surađivali.
Budući da u izvedbi sudjeluje 86 učenika naše škole i da su uključeni učenici od prvoga do osmog razreda, razumijevanje i podrška kolektiva bili su nužni. Moram istaknuti ne samo pojedince koji su direktno radili na mjuziklu, nego i brojne roditelje i bake koje su dale podršku šivanjem kostima, tate koji su dovozili na probe, pa i članove naših obitelji koji su pomogli u izradi rekvizita. Moje drage kolegice iz razredne nastave Sanda Lukenda i Ana Sušić su na ovom kao i na svakom od prethodnim projektima darivali svoje vrijeme, ideje i sudjelovale u organizaciji i realizaciji projekata. Angažirale su i potaknule na suradnju roditelje i bake. Kolegica Ljiljana Opančar supotpisuje plesne koreografije u koje je uključila jedan cijeli razred. Učiteljica hrvatskoga jezika, Zorica Jukić uvježbala dramski tekst i glumu te napisala mnogo zamolbi, tekstova, kontakata, dogovora i pregovora. Učitelj likovne kulture Roko Idžojtić i naš domar Antun Krstin pobrinuli su se za scenografiju i rekvizite. Kolegice i kolege ne samo da se nisu žalili kad smo par dana prije premijere održavali prilično bučne probe u holu škole, nego su nas bodrili i podržavali u svakom smislu. Zahvalni smo ravnatelju g. Krešimiru Ćosiću na podršci.
Do sada smo imali samo jednu izvedbu povodom obilježavanja Dana škole 14. studenoga 2016. u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića, koja je snimljena. No, planiramo još nekoliko izvedbi. Već imamo dogovoreno tijekom prosinca par repriza, a pozvani smo i na Advent u Zagrebu gdje ćemo na Gornjem gradu 10. prosinca 2016. u 12.00 sati kraj Kule Lotrščak također imati jednu izvedbu. Naši mali glumci-pjevači će zahvaljujući sponzorima imati osiguran besplatni autobusni prijevoz u Zagreb te će nakon izvedbe uživati u blagdanskome ozračju Adventa u Zagrebu.
Također, planiramo kao cilj ovog projekta u travnju odvesti učenike-sudionike mjuzikla na jednodnevni izlet u Ogulin u Ivaninu kuću bajki. To bi ujedno bila i proslava i nagrada.
Moja najvažnija poruka kolegicama i kolegama sustručnjacima bi bila da tijekom cijeloga – ponekad mukotrpnog procesa nastanka djela, uživaju zajedno s djecom. Zajednički u sinergiji s učenicima osmišljavati, stvarati, planirati i izvoditi, tada će i rezultat uspjeh biti vrjedniji. Iskreno vjerujem da djecu odgajamo i učimo vlastitim primjerom i zajedničkim radom. Ne donijeti im sve servirano na pladnju, kako bi realizirali naše ideje, nego im omogućiti da sukreiraju. Puno sam naučila od mojih učenika onoga trenutka kad sam osvijestila činjenicu da proces učenja teče obostrano. Ti mladi ljudi imaju potpuno svježe, nove ideje, razigrani su, neopterećeni i to je nešto što treba uvažavati i vrednovati. Ujedno se uče odgovornosti, disciplini i strpljenju, osobito kad naiđu uobičajene poteškoće u realizaciji - od banalnih situacija kad se rekvizit razbije na probi, pa do završnih organizacijskih poteškoća. Djeca vas pomno promatraju i usvajaju model ponašanja. Stoga je važno biti smiren i ulijevati im sigurnost da se sve može riješiti ako smo pozitivni i radimo timski.
Školski tim je jedan od osnovnih preduvjeta. Kolektiv smo koji se prilično lako zapali za dobru ideju i to sigurno osjete i naši učenici. Ne radimo ništa zato što moramo, nego što stvarno želimo i uživamo. Nažalost, financijskim sredstvima kronično oskudijevamo, ali to nas potakne na vrlo kreativna rješenja. I to je nešto što je dobro da djeca uče – ne mora se nužno imati novac da bi se nešto dobro i lijepo napravilo.
Posredno se itekako odrazio na motivaciju učenika za suradnjom i posvećen radi u na redovitoj nastavi. Dragocjeno je osobno iskustvo i doživljaj procesa nastanka glazbeno-scenskoga djela. Krajem listopada smo u osječkom HNK gledali mjuzikl Moje pjesme, moji snovi. Za vrijeme stanke učenici od 5. do 8. razreda su mi prilazili ne samo da podijele svoje oduševljenje predstavom, nego i ideje i scenska rješenja koja možemo upotrijebiti u našoj predstavi. Znači da nisu bili samo pasivni promatrači, nego im je rad na mjuziklu omogućio potpuno novi pogled. Možda se među njima krije neki novi redatelj, glumica, pjevač…ili će kad odrastu imati sreću i raditi najljepši posao na svijetu - biti učiteljica glazbene kulture.
Tijekom svog profesionalnog razvoja radila je kao profesor glazbe na više glazbenih i općeobrazovnih škola predavajući uz glazbenu kulturu, solfeggio, klavir i glazbeni vrtić. U posljednje vrijeme pokazuje značajan interes i usavršava se u području muzikoterapije. Djeluje i kao zborovođa, a posljednjih nekoliko godina voditeljica je ženske vokalne skupine Mursella. Od 2009. do 2014. obavljala je poslove voditeljice Županijskoga stručnog vijeća učitelja Glazbene kulture Slavonije i Baranje, a 2007. g. promovirana je u zvanje učitelj mentor.
