U samo nekoliko dana, kao da im je baš sve sjelo na svoje mjesto. Riječ je o svojevrsnom iznenađenju jer rade s najmlađima i trebaju ozbiljnu potporu roditelja.

Roditelji su svjesni da je određena odgovornost na njihovim leđima i svi su je prihvatili bez obzira na to koliko su informatički vješti, otkriva nam Nataša Svoboda Arnautov, učiteljica prvog razreda OŠ Đure Deželića iz Ivanić-Grada. Ona je i prije početka školske godine s roditeljima prvašića napravila Facebook grupu. Ovih dana to je grupa za podršku. Mjesto gdje roditelji postavljaju pitanja, traže savjete i drugim roditeljima nude pomoć.

Predivno je kako su se u trenutku međusobno solidarizirali, kao i mi učitelji.

Slična iskustva ima i Adrijana Leko, učiteljica drugog razreda iz područne škole OŠ Franjo Tuđman u Bapskoj, selu smještenom petnaestak kilometara od Iloka.  Nastava na Trećem pokazala se kao pun pogodak. Zamolila sam roditelje da u trenutku gledanja i vježbanja uz televiziju pošalju neku fotografiju. Odjednom su mi počeli pristizati najrazličitiji videomaterijali, što pokazuje koliko su svi uključeni željni da čitava priča uspije. Nakon programa pošaljem im nekoliko linkova na zadatke povezane s onime što su gledali, ali roditeljima ostavljam da sami odrede kada će ih djeca riješiti. Moramo uzeti u obzir i dinamiku obitelji jer okolnosti su izvanredne, isprepleće se privatni i školski život pa svi moramo biti prilagodljivi. Uostalom, živimo uz granicu gdje je prekid signala čest i uobičajen pa o tome također treba voditi računa.  

Svjesne su da će entuzijazam učenika mlađe dobi s vremenom posustati. Otrgnuti od škole, slobodnih aktivnosti i bezbrižnih igara i druženja na otvorenome, ubrzo će shvatiti koliko im se život promijenio. Zato već sada stavljaju naglasak na niz praktičnih zadataka.

Jučer sam im zadala da u dvorištu ili okolišu kuće pronađu lijep, plosnati kamen. Na njemu će potom naslikati leptira, a gotov rad mi fotografirati i poslati, kaže Andrijana. Na sličan je način i Nataša uposlila svoje učenike jer kako kaže, važno je da ne klikaju samo po zadatcima, nego i zaposle svoje prstiće. Budući da je teško predvidjeti koliko će ova situacija potrajati, spremne su i na ocjenjivanje, barem opisno, jer djeca vole biti vrednovana za svoj rad. No u svemu je najvažnije, kaže Adrijana, da mislimo o zdravlju i ostanemo ljudi. Sve drugo će proći.