U tom prvom valu i dalje intimnog proživljavanja nove drame mnogim su se učenicima javili i njihovi razrednici. Samo da pitaju je li sve u redu i da se kratkom porukom međusobno provjere i ohrabre. Takvo što, prije samo tjedan dana, gotovo i nije bilo moguće.

Naime, preko noći organizirana škola na daljinu rezultirala je i time da su učenici i razrednici konačno razmijenili brojeve mobitela te na Viberu ili WhatsAppu kreirali zajedničke, razredne grupe. Naravno, takvih je grupa bilo i prije, ali sporadično. U školskom kolektivu ti su učitelji gotovo osuđivani za rušenje nevidljivih i čvrstih zidova između učitelja i učenika. Zidovi su prošloga tjedna počeli padati, da bi ih jučer potpuno srušio - potres!

U samo tjedan dana učitelji su od monotone, razredne konstante postali osobe koje učenicima šalju niz ohrabrujućih, zabavnih emotikona i dostupni su u svako doba dana. Učenici su im uzvratili iskreno i svakoga dana sve opuštenije. Posljednja figurativna cigla pala je u nedjelju ujutro.

Iskreno zabrinuti, raspitivali su se jedni o drugima poput članova obitelji do koje im je uistinu stalo, a to je ono što zasigurno neće nestati povratkom u školske klupe.

Iako su mnogi strahovali da će digitalizirana škola na daljinu pridonijeti dehumanizaciji, ona je u samo tjedan dana dokazala potpuno suprotno. Stvorila je odnos koji nadilazi klasičnu vezu između učitelja i učenika. 

Od svih uspostavljenih odnosa i veza, u nedjelju je na području Zagreba pucala samo internetska. Zato mnogu učenici zagrebačkih škola danas nemaju nastavu, ali se školuju kao nikada dosad.