U povodu Svjetskoga dana svjesnosti o autizmu donosimo intervju s Andreom Damjanić Firšt, učiteljicom edukacijskom rehabilitatoricom u OŠ Frana Galovića. U kombiniranome razrednom odjelu ona radi s učenicima koji se školuju prema posebnome programu, uz individualizirane postupke u djelomičnoj integraciji. U svojemu radu maksimalno se koristi vizualnom podrškom u organizaciji dana u školi, a o tome i drugim korisnim pristupima u radu i komunikaciji s djecom i mladima s poremećajima iz autističnoga spektra čitajte u intervjuu koji slijedi.
Za djecu i mlade s poremećajima iz autističnoga spektra (PAS) jedna od teškoća trenutačno je odmak od dnevne rutine. Kakve se reakcije na promjenu rutine mogu javiti? Koje su Vaše preporuke u vezi s tim?
Rutina i struktura svakodnevnih aktivnosti važne su za djecu i mlade s poremećajima iz autističnoga spektra jer im daju osjećaj sigurnosti i predvidivosti - što i kada će se dogoditi, koliko će trajati i gdje će se aktivnost dogoditi, koje su etape rada i koja je svrha trenutačne aktivnosti.
Odmak od rutine predstavlja veliki izazov, kako za djecu i mlade s poremećajima iz autističnoga spektra, tako i za roditelje i ostale članove obitelji s kojima žive. Osim što se djeca i mladi moraju nositi s promjenom u svojim svakodnevnim aktivnostima, promijenjene su svakodnevne aktivnosti i njihovih ukućana, što zasigurno utječe na njihovo razumijevanje i percepciju trenutačne situacije.
Reakcije koje su mogu javiti različite su i vrlo individualne, a ovise o teškoćama koje su prisutne kod svake osobe s poremećajem iz autističnoga spektra. Neke su od njih povezane sa stereotipnim ponašanjem, odnosno ponavljajućim obrascima ponašanja (npr. mahanje rukama, ispuštanje glasova i zvukova, treperenje prstima). Mogu se pojaviti i teškoće u prelasku s jedne aktivnosti na drugu (npr. iz igre s lutkama na rad za stolom). Može doći i do izbirljivosti u odabiru hrane i pića koja je i inače prisutna, ali se sada može pojaviti u većem intenzitetu (npr. dijete prvo jede koricu kruha, a onda ostatak). Također se može pojaviti i promjenjivo raspoloženje i nepoželjni oblici ponašanja, kao što su izljevi bijesa i frustracije u situacijama u kojima se inače nisu pojavljivali (npr. pri odijevanju, ako ne uspije iz prvoga pokušaja odjenuti majicu).
Važno je da roditelj prati dijete i njegove potrebe te mu daje podršku koja mu je potrebna da prevlada ovu novu situaciju.
Treba osigurati rutinu i strukturu u vlastitome domu tako da napravite raspored koji će svaki dan biti jednak i time podržite potrebu za rutinom i strukturom. Ako dijete upotrebljava neki oblik vizualne podrške, treba se time koristiti i dalje u ovim izmijenjenim uvjetima. Osigurajte da se aktivnosti svakodnevnoga života, učenja i slobodnoga vremena odvijaju uvijek prema istome redoslijedu. Kad god možete, koristite se vizualnom podrškom te recite i pokažite djetetu koje su aktivnosti sad, a što će slijediti poslije. Dogovorite koliko će nešto trajati (npr. trebaš napraviti ove zadatke, a nakon toga možeš odabrati aktivnost po želji). Podržavajte navike koje je dijete razvilo u školi – osigurajte prostor za učenje, neka samostalno pripremi pribor za rad te ga poslije spremi. Maksimalno povezujte aktivnosti s ovdje i sada (npr. ako je nastavno gradivo hrvatskoga jezika vezano uz glagole, imenujte i pokažite radnje koje se odvijaju u vašemu domu). Nipošto ne zaboravite na odmor i igru te prije svega pratite tempo djeteta.
Ako neke aktivnosti danas ne idu, nema veze, napravit ćete ih sutra – preusmjerite se na aktivnosti u kojima postižete uspjeh taj dan.
Davanje povratne informacije i ocjenjivanje vlastite aktivnosti izrazito je važno!
Sve navedeno pomoći će da dijete s poremećajem iz autističnoga spektra organizira i razumije nove informacije i okolnosti koje su nastale.
Vezano uz provedbu školskoga programa na daljinu, koji su izazovi online nastave za učenike s poremećajima iz autističnoga spektra?
Djeca i mladi s poremećajima iz autističnoga spektra školuju se u različitim programima odgoja i obrazovanja: redoviti program uz individualizirane postupke, redoviti program uz prilagodbu sadržaja i individualizirane postupke, posebni program uz individualizirane postupke te posebni program za stjecanje kompetencija u aktivnostima svakodnevnoga života i rada uz individualizirane postupke. Svaki od navedenih programa ima svoje specifičnosti te svako dijete ima svoje individualne karakteristike. Izazovi online nastave ovise o programu školovanja te sposobnostima djeteta.
Navedenim programima odgoja i obrazovanja zajednička je primjena individualiziranih postupaka. Neki izazovi koji se mogu javiti su fizička odvojenost od škole, učionice, učitelja/učiteljice, prijatelja/prijateljica te komunikacija između djelatnika škole i učenika, koja je znatno drukčija u online okruženju. Iz navedenoga proizlaze izazovi koji se očituju u davanju smjernica stručne službe škole u primjeni individualiziranoga pristupa i prilagodbi sadržaja, što ovisi o online komunikaciji učitelja i stručne službe. Tu je i nemogućnost potpune provjere uspješnosti individualiziranoga pristupa i prilagodbe sadržaja, kao i nemogućnost učiteljeva trenutačnoga dodatnog pojašnjenja. Može se dogoditi da ukućani pružaju nedovoljnu ili preveliku podršku u učenju jer oni nemaju uvid u to kako učitelj ostvaruje odgovarajuće prilagodbe, s obzirom na to da inače nisu prisutni na nastavnim satima u školi. Izostaje i podrška pomoćnika u nastavi, koji poznaje učenika u kontekstu odgoja i obrazovanja.
Kako im učitelji i nastavnici mogu pomoći u prilagodbi na online nastavu?
Prije svega treba uzeti u obzir individualne specifičnosti koje proizlaze iz autističnoga spektra te se njima voditi. Treba uzeti u obzir da su uvjeti u nastavi na daljinu bitno drukčiji od onih u školskome okruženju. Važno je da učitelji i u online nastavi poštuju primjereni program školovanja koji učenik ima te da u kreiranju nastavnih sadržaja primjenjuju individualizirani pristup, odnosno prilagodbu sadržaja.
Sve strategije podrške koje se odnose na prilagodbu metoda, sredstava i oblika rada, postupaka i zahtjeva koje su primjenjivali u školskome okruženju trebaju primjenjivati i u online nastavi.
Izrazito je važna komunikacija i suradnja sa stručnom službom škole i razmjena informacija te traženje zajedničkih strategija podrške.
U pisanome materijalu treba voditi računa o praćenju smjernica koje tekst čine lakim za čitanje, a neke su od njih konkretno pisanje, izbjegavanje apstraktnosti, uporaba jednostavnih riječi, nepoznate riječi objasniti kontekstom, pročistiti tekst od detalja, prilagoditi tisak u smislu povećanih razmaka između riječi, rečenica, redova teksta, uvećanje tiska, isticanje definicija podcrtavanjem ili drukčijom bojom slova. U videomaterijalu pozornost treba obratiti na glasnoću govora, upotrebu jednostavnih i kratkih rečenica s poznatim riječima, a upute koje se daju trebaju biti precizne, kratke i jasne.
Također, važna je komunikacija s roditeljima i davanje sažetih uputa kako pružiti podršku djetetu u online nastavi te traženje povratne informacije o funkcioniranju djeteta u ovakvome obliku nastave. Ako procijenite da učeniku nešto ne ide u online nastavi, a s čime inače nema problema u školskome okruženju, preoblikujte aktivnosti i preispitajte jeste li dali odgovarajuću podršku. Ne zaboravite, komunikacija s učenikom u obliku u kojemu se najbolje snalazi je najvažnija.
Davanje povratne informacije i provjeravanje je li učenik razumio što se od njega očekuje, kao i dobivanje povratne informacije od učenika stvorit će veći osjećaj sigurnosti kod učenika i učitelja.
Što roditelji mogu činiti kako bi im pomogli u prilagodbi na online nastavu?
Roditelji bi se prije svega trebali orijentirati na kreiranje dnevnoga plana zajedno s djetetom i nastojati da on bude približno jednak svaki dan. Poželjno je da na početku dana prođu s djetetom dnevne aktivnosti te njihov redoslijed te da to povežu s mjestom u domu gdje će se one odvijati, odnosno da se koristite vizualnim planiranjem (npr. danas su na rasporedu matematika i hrvatski jezik koje ćeš raditi za ovim stolom, a nakon toga idemo jesti u blagovaonicu). Prema potrebi, dnevni raspored mogu prepoloviti i proći najprije jedan dio pa onda drugi ili mogu dati informaciju što je sada, a što će biti poslije. Prilagodba dnevnoga rasporeda ovisi o individualnim karakteristikama svakog pojedinca. Trebaju poticati samostalnost djeteta te mu pružiti podršku samo kada je ona nužna ili kada je dijete traži. Važno je da održavaju komunikaciju s učiteljima i stručnom službom škole te da razmjenjuju informacije i savjete.
Ne treba zaboraviti na odmor, slobodno vrijeme i igru, koji su iznimno važni! Stoga bi roditelj trebao pratiti svoje dijete i prema procjeni preusmjeriti obrazovne sadržaje na aktivnosti koje se mogu povezati s aktivnostima svakodnevnoga života ili jednostavno pustiti da se dijete odmori ili samo odabere aktivnost koja mu je potrebna u određenome trenutku kada je došlo do zasićenja.
Primjer dnevnoga rasporeda koji se može izraditi doma donosimo u prilogu.
S obzirom na trenutačnu izoliranost i nemogućnost izravne stručne podrške i pomoći, koje su praktične preporuke roditeljima djece s poremećajima iz autističnoga spektra koje im mogu pomoći u ovoj situaciji izolacije?
Roditelj je u prvome redu roditelj i treba biti emocionalna podrška djetetu u trenutačnoj situaciji. Preporuka za roditelje uvelike ovisi o individualnim karakteristikama djeteta. Ono što predstavlja podršku jednome djetetu s poremećajem iz autističnoga spektra drugome djetetu ne mora predstavljati podršku. Zato je važno da roditelji slušaju savjete stručnjaka, prije svega edukacijskih rehabilitatora i logopeda koji ih dobro poznaju. Oni najbolje znaju kako njihovo dijete funkcionira te koje su strategije podrške potrebne u pojedinim situacijama. Sve savjete kako poticati dijete i pružati mu podršku trebaju slijediti i dalje. Ako u nečemu nisu sigurni ili im treba dodatna uputa, neka slobodno kontaktiraju stručnjaka i traže pojašnjenje. Ako pak dijete ne dobiva edukacijsko-rehabilitacijsku podršku i pomoć, za savjet se treba obratiti onom stručnjaku koji radi u stručnoj službi škole koju dijete pohađa. Također, neki edukacijsko-rehabilitacijski kabineti pružaju i online podršku.
Dakle, najbolje što možete jest osigurati rutinu i strukturu kako bi dijete dobilo osjećaj sigurnosti u ovoj novoj situaciji, pružati podršku i organizirati rad na način koji ste dobili od stručnjaka koji poznaje specifičnosti vašega djeteta, davati vizualnu podršku kad god je ona moguća i najvažnije – osluškivati dijete i pružati mu emocionalnu podršku.
Jedna od metoda rada s djecom i mladima s poremećajima iz autističnoga spektra su socijalne priče i metode vizualne podrške. Kako roditelji mogu s djecom primijeniti ove metode kako bi im objasnili priču epidemije i time ublažili njihove emocionalne reakcije?
Vizualna podrška izrazito je važna jer auditivne informacije pretvara u vizualne pa su te informacije prisutne onoliko dugo koliko je djetetu potrebno. To ne znači da ne treba informacije davati auditivno, nego da uz auditivnu informaciju dajemo i vizualnu podršku.
Primjerice, ako sada slijedi nastava hrvatskoga jezika, a zatim ručak, kao vizualnu podršku za hrvatski jezik pokazat ćemo knjigu, a za ručak tanjur. Dakle, sve informacije koje dajemo auditivno trebamo vezati uz vizualnu podršku i upotrebljavati ih zajedno. Pokušajte za svaku aktivnost u dnevnome rasporedu naći vizualnu podršku i služite se njome kad god možete. Vizualna podrška može biti fotografija, slika, crtež, gesta, predmet... bilo što što može dati informaciju, uz onu auditivnu. Ako se dijete koristi nekim oblikom vizualne podrške ili komunikacije, primjenjujte ga i dalje na isti način kao i dosad.
Kada govorimo o socijalnim pričama, njihova autorica Carol Gray definira ih kao individualizirane priče osmišljene za usvajanje socijalnoga razumijevanja osobe, vještine, događaja ili neke „socijalne situacije“ kod pojedinaca s poremećajem iz autističnoga spektra, pružanjem izravnoga pristupa socijalnoj informaciji (Gray i Garand, 2003).
Stvaranje i prezentiranje socijalne priče ima svoje zakonitosti, međutim u ovim izvanrednim situacijama roditelji mogu upotrijebiti socijalne priče koje su dostupne ili koje su napravljene za njihovo dijete. Stručnjaci koji rade s djecom i mladima s poremećajima iz autističnoga spektra i drugim teškoćama napravili su različite socijalne priče o koronavirusu na engleskome jeziku, a neke su od njih prevedene. U prilogu vam donosimo priču prevednu na hrvatski jezik. Ona vam može poslužiti kao dobar okvir.
Na ovoj poveznici može se pronaći još jedna socijalna priča, na engleskome jeziku:
Pri prezentaciji socijalne priče djetetu treba obratiti pozornost na to da se ona prezentira u mirnim uvjetima i treba poticati dijete, ovisno o njegovim sposobnostima, da čita ili okreće stranice, gleda i pokazuje slike te da se priča pročita onoliko puta koliko je djetetu potrebno.
Andrea je s nama podjelila i neke primjere aktivnosti koje se mogu raditi kod kuće, a predstavljene kroz fotografije u članku.
