Vježbe i igre podizanja energije uvijek su dobar alat koji se koristi u situacijama manjka koncentracije, interesa i raspoloženja, a dobrodošle su, kao osvježenje i svojevrsno buđenje, jer „razbijaju“ zamor i moguću monotoniju. Često se ovakvim igrama započinje prvi sat, sat nakon velikog odmora ili primjerice posljednji sati u danu kad su učenici već umorni i manje zainteresirani. Ove vježbe dođu često kao predah, svojevrsni aktivni odmor.
Budući da smo već ranije napomenuli da je princip dramskih i grupnih igri uglavnom kružna komunikacija, a svjesni da je ponekad nemoguće trošit vrijeme na razmicanje klupa, predložit ćemo Vam prvo nekoliko energetskih igri koje se rade s mjesta ili samo dizanjem iz klupe.
OBRNUTA PRAVILA
Učitelj/ica objasni učenicima da će prvo napraviti samo ono što im kaže, kad kaže ustani, oni će ustati, sjedni, oni će sjest, kad kaže pljesni onda će pljesnuti, a kad kaže vikni ime, svatko će viknuti svoje ime (da ne izazivate buku, možete zamijeniti vikni ime sa skoči). Kada su učenici shvatili uputu, nekoliko puta isprobajte radnje. Također upute možete spajati, pa reći: ustani – pljesni – sjedni! Ustani – vikni ime – pljesni!...
To učenici lako izvode, pa predložite sljedeći korak. Sada će na svaku uputu raditi suprotno, kad kažete sjedni, oni će ustati, kad kažete ustani, oni će sjesti, pljesni – viknut će ime, vikni ime – pljesnut će.
Ovo traži njihovu veću koncentraciju, ali je pritom izuzetno zabavno, pogotovo ako počnete upute spajati, a oni svaki put trebaju izvoditi obrnutu radnju. Sjedni – pljesni – ustani; to znači da će ustati – viknut ime – sjesti.
Ako se vježba izvodi u slobodnom prostoru, upute se mogu zamijeniti s hodaj - stani, klekni – skoči itd.
NAIZMJENIČNO BROJANJE 1-2-3
Učenici se podjele u parove, najlakše je da par čine dvoje učenika u klupi. Uputa je sljedeća: učenici u paru broje naizmjenično do 3 te nastavljaju radnju (npr. A:Jedan, B:Dva, A: Tri, B: Jedan, A: Dva, B: Tri…) Broje hitro, bez stanki, gledaju se u oči i taj kontakt nastoje održati.
Nakon toga nastavljaju brojiti, ali umjesto broja JEDAN naprave proizvoljno pokret i zvuk, a dva i tri izgovaraju i dalje. Znači sada broje: pokret/zvuk, dva, tri, pokret/zvuk, dva, tri. Kad uvježbaju, broj DVA također zamjene nekim drugim pokretom/zvukom. Sada imamo prvi pokret/zvuk, drugi pokret/zvuk i izgovaraju tri. Napokon i broj TRI zamjene novim zvukom i pokretom. Sada se koreografija svakog para sastoji samo od zvukova i pokreta.
RECI SUPROTNO!
Ovo je igra svojevrsnog dijaloga učiteljice i učenika. Učiteljica objasni da za svaku riječ koju ona izgovori, oni (u zboru) moraju odgovoriti suprotnošću. Primjerice, kad ona kaže DA, oni kažu NE. Kad kaže TOPLO, oni odgovaraju HLADNO, CRNO – BIJELO, VELIKO – MALO…Birajte svaki put različite kombinacije i neka ih tijekom jedne igre ne bude previše. Kad isprobate jednostavne odgovore uključite ritam, broj riječi i brzinu. Učenici trebaju suprotno odgovarati imitirajući, „hvatajući“ isti ritam, broj riječi i brzinu. Primjerice Da, da, da – Ne, ne, ne! Da, bijelo – Ne, crno! Malo, ne – Veliko, da!
VOĆNA SALATA
Voćna salata je jedna od najčešćih vježbi grupnog rada, dobrodošla kad na početku rada želimo razmjestiti učenike, izbjeći njihova grupiranja i uvesti ih u zajednički rad. Učenici sjede u krugu. Jedna je stolica manje od broja učesnika, učitelj/ica je na početku igre u sredini. Učitelj/ica im dodjeli nazive voća (npr: kruška, jabuka, šljiva, grožđe) redom, uključujući i sebe. Učitelj/ica kaže naziv jednog voća. Svi koji nose naziv tog voća trebaju se ustati sa stolice i naći novo mjesto, a pritom se ne smiju vratiti na stolicu s koje su se ustali. Učenik koji ostane bez stolice, ostaje u sredini i zadaje novi naziv voća. Na znak „voćna salata“ svi učenici zamjenjuju svoja mjesta.
Ova se igra može na najrazličitije načine prilagoditi i nastavnom sadržaju. Primjerice u nastavi matematike. Učenici mogu nositi nazive geometrijskih likova i geometrijskih tijela. Kada kažemo kvadrat, svi kvadrati mijenjaju mjesta, kad kažemo geometrijski lik, svi geometrijski likovi mijenjaju mjesto, pritom geometrijska tijela sjede. Isto je i s brojevima od 1 do 10 i tablicom množenja, primjerice ako kažemo 16, mijenjaju se učenici s brojem 4, 50, učenici s brojem 5 i 10…
Igrajte se i istražujte zajedno s učenicima koja sve sadržaje nastavnih područja možete zaigrati, a na taj način ponoviti, utvrditi, ispitati.
VJETAR PUŠE ZA SVE ONI KOJI…
Vjetar puše, principom igranja, svojevrsna je varijacija Voćne salate. Učenici sjede u krugu Jedan stolac je manje od broja učenika, a učiteljica stoji u sredini. Učiteljica započinje rečenicu: “Vjetar puše, vjetar puše za sve one koji…” te nadopuni rečenicu npr. nose traperice, imaju brata ili sestru, ne vole čokoladu, vole školu/gledati horror filmove, su trenutno umorni itd. Učenici za koje je izjava istinita ustaju i zamjenjuju mjesta dok ostali za koje izjava nije istinita ostaju na mjestu.
Ova vježba idealna je za upoznavanje sličnosti i razlika skupine. Također, učitelj može putem pitanja otkriti neke informacije koje možda ne zna. Može saznati kako se učenici osjećaju, propitati njihove stavove ili primjerice „Vjetar puše za sve koji vole ići u školu/ ili koji se boje škole“, ali i „Vjetar puše za sve koje su u školi nekad ismijavali…“
Iskoristite posljednje dane ljeta i ugodne, sunčane dane jeseni pa ukoliko imate priliku izaći iz učionice u dvorište škole, preporučamo nekoliko učenicima izuzetno zabavnih igri.
Bomba i štit
Uputa učenicima je sljedeća, svaki učenik izabere dvije osobe, jednu koja će za njega predstavljati bombu i drugu koje je njegov štit. Pritom, nitko ne govori koga je izabrao. Na dani znak, svatko bježi od svoje bombe krijući se iza svog štita. Na ovaj način zagrijat ćete učenike uz puno smijeha i zabave.
Divovi, patuljci i čarobnjaci
Priča i uputa učenicima je sljedeća: U jednoj velikoj šumi u dalekoj zemlji, živjeli su divovi, patuljci i čarobnjaci. Svatko je od njih imao svoj jezik i svoj način kretanja kroz veliku, gustu šumu. Divovi su se glasali krikom dižući ruke iznad glave (pokažite), patuljci su ispuštali sitni zvuk: mi, mi, mi, spajajući kažiprst i srednji prst u formu pištolja, a čarobnjaci su pak čarobirali radeći puf, puf, otvarajući šake kao da bacaju čaroliju. Živjeli su u miru, ako se ne bi susretali, kad bi svatko bio u svom području šume. No, ukoliko bi se sreli, počeli bi hvatati jedni druge na sljedeći način: divovi hvataju patuljke, patuljci čarobnjake, a čarobnjaci divove. Kako to izgleda sada ćemo pokazati.
Učenike podijelimo u dvije grupe. Dogovore se dvije „zaštitne linije“ , ono što djeca najčešće zovu „kućica“ oko 10 metara iza sredine suočavanja. U ovakvoj vježbi važno je dogovaranje i međusobno slušanje. Također, budući da se grupa treba dogovoriti o pojedinoj ulozi koju svi članovi grupe moraju preuzeti, imate mogućnost s učenicima razgovarati o tome kako se inače dogovaramo, kako dolazimo do zajedničkih dogovora. Sada imaju priliku pokazati kako dolaze do dogovora.
Unutar grupe, svaka grupa dogovori ulogu, ali da je druga grupa ne čuje. Mogu biti divovi, čarobnjaci ili patuljci. I jedna i druga grupa stanu na zamišljenu crtu – jedni nasuprot drugih i na učiteljev/čin znak počinju proizvoditi pokret i zvuk svojih uloga. U tom trenutku moraju uvidjeti da li hvataju ili su hvatani. Ako su hvatani, trebaju trčati do svoje „kućice“ tj. bježati onima kojih ih hvataju. Ako je jedna grupa divova, a druga čarobnjaka, grupa divova bježi, čarobnjaci ih hvataju. Ako su jedni čarobnjaci, drugi patuljci, čarobnjaci bježe, patuljci ih hvataju. Ako su pak jedni patuljci, drugi divovi, prvi će bježati, drugi će ih hvatati. Uhvaćeni članovi dolaze u tim suprotne grupe. Ako su grupe izabrale iste uloge, moraju se dogovoriti ponovno.
Ista verzija ove igre zove se Lovac, baka, lav i princip igranja je isti. U tom slučaju lovac bježi od lava, lav od bake, a baka od lovca.
