mr. Sanja Basta
Marinela Fabijan Gašparević, prof. pedagogije
Osnovna škola 22. lipnja, Sisak
Život u današnjem društvu koje je proživjelo pandemiju, rat u Europi, potrese i brojne druge krizne situacije ostavlja negativne posljedice na zdravlje svakoga od nas. Društvene mreže i umjetna inteligencija oblikuju naš svakodnevni život i stvaraju dodatni izazov s kojim se suočavamo. Naglasak se stavlja na obrazovanje i uspješnost učenika i to još dodatno negativno utječe na mentalno zdravlje djece, njihovih roditelja i učitelja. Briga o mentalnom zdravlju pojedinca postala je imperativ današnjice. Budući da emocije imaju važnu ulogu u procesu djetetova razvoja, važno je staviti naglasak na učenje o emocijama i emocionalnim reakcijama. U situacijama u kojima smo suočeni sa snažnim ili preplavljujućim emocijama drugih, vještine emocionalne pismenosti pomažu nam donijeti dobre odluke koje čuvaju nas same i naše odnose s drugima. Djeca koja ne prepoznaju ili pogrešno protumače svoje i tuđe osjećaje najčešće iznalaze neprihvatljiva rješenja problema bez obzira na svoje intelektualne sposobnosti, a osobito iskazuju agresivnost i teškoće u odnosima s vršnjacima. Ako učenici znaju prepoznati svoje i tuđe emocije, imenovati ih, primjereno reagirati na njih i nositi se s njima tada mogu graditi i svoju otpornost, odnosno mogu razvijati sposobnost da se nose s poteškoćama.
ŠKOLSKI PROJEKT
U Osnovnoj školi 22. lipnja, Sisak vizija i misija škole usmjereni su na dobrobit učenika i učitelja. Cilj je optimalni razvoj učenika i učitelja s pozitivnim pristupom i razvojem emocionalne otpornosti u suočavanju s izazovima rasta i razvoja. Projekt emocionalne pismenosti namijenjen je učenicima 3. razreda, a realiziran je u suradnji stručne suradnice pedagoginje i učiteljice razredne nastave, u sklopu projekta Škole podrške koji se u OŠ 22. lipnja, Sisak, provodi od 2020./2021. (u suradnji s Forumom za slobodu odgoja i UNICEF-om). Cilj je projekta upoznati učenike s različitim emocijama, znati ih prepoznati, razumjeti, imenovati, izraziti te naučiti kako njima upravljati.
Unutar projekta ostvarene su ove teme: slika o sebi, vrline i mane, ugodne i neugodne emocije, oblici pomoći i samopomoći. Učenici su kroz radionice upoznavali različite emocije i emocionalna stanja, opisivali situacije u kojima su ih doživljavali te davali prijedloge kako pomoći sebi i drugima u stanjima neugodnih emocija. Radionice su se provodile kroz različite predmete i aktivnosti kao što su izražavanje riječima, crtežima, pokretom, glazbom i sudjelovanjem u različitim aktivnostima u školi i izvan škole. Današnji učenici verbalno su sve slabiji – rječnik im je sve oskudniji tako da se krenulo od imenovanja osjećaja i razumijevanja značenja riječi. Tijekom godine učenici su dopunjavali „popis“ osjećaja, razlikovali uz koje se osjećaje osjećaju dobro, a uz koje loše, uz naglašavanje da su svi osjećaji u redu.
Učenici su na početku školske godine bili uključeni u UNICEF-ov projekt „Mliječna staza“. Ovaj projekt virtualna je humanitarna utrka u kojoj su učenici kretanjem (hodanjem, trčanjem i vježbanjem) dali podršku mentalnom zdravlju djece i mladih te podržali provedbu programa za otpornost, inkluziju i mentalno zdravlje djece i mladih u Hrvatskoj.
Radionica „Slika o sebi“ upoznala je učenike s pojmom „slika o sebi“ koja je rezultat onoga što smo proživjeli i doživjeli u svom životu. Na listu papira ocrtali su dlan svoje ruke i u svaki prst upisali po jednu svoju dobru osobinu, a u sredini dlana su napisali tri mane. Razgovorom su zaključili kako im dobre osobine mogu pomoći u tome da isprave navedene mane.
Radionica „Uzmi svoje misli u svoje ruke“ potaknula je pozitivan stav i razmišljanje kod učenika. Razgovarali smo o situacijama u kojima su učenici doživjeli neuspjeh ili neugodnu emociju te kako mogu takvu situaciju vidjeti i na drukčiji način. Učenici su kroz sljedećih osam koraka poticali pozitivno razmišljanje:
- uoči pozitivne stvari
- izrazi se
- budi zahvalan
- usmjeri pažnju
- pozitivno doživljavanje
- fokusiranje na vlastite snage
- realni ciljevi
- dobra djela.
Radionica „I frka je dio života“ usmjerila je učenike na primjereno suočavanje s emocijom straha. Prepoznali su svoj strah i crtali ga, a zatim su prepoznali i crtali svoju snagu, tj. ono što im je pomoglo u trenucima straha. Zatim su svoje crteže i iskustva s emocijom straha podijelili s drugim učenicima u razredu.
Radionica „Baš me ljuti“ upoznala je učenike s osjećajem ljutnje, kako je prepoznati i nositi se s ljutnjom kod sebe i drugih, kako ljutnja utječe na nas i kako je usmjeriti na nešto pozitivno. Na radnom listu bojali su dijelove tijela u kojima najčešće i najviše osjećaju ljutnju u svom tijelu. Razgovarali su o tome što ih najviše ljuti i koliko se često ljute te čemu služi ljutnja.
„Recept za sreću“ je radionica u kojoj su učenici razgovarali o sreći, kada je osjećaju i kako je izražavaju. Razmišljali su o tome što je sve potrebno za sreću. Svaki je učenik osmislio jedan sastojak za sreću te su tako napravili recept za sreću. Zaključili su da svatko treba pronaći svoj recept za sreću.
„Budi kao palma“ i „Krugovi podrške“ radionice su koje su potaknule učenike da u trenucima neugodnih emocija pronađu snagu u sebi i oko sebe. Na radionici „Budi kao palma“ učenici su crtali svoju palmu te su u njeno korijenje upisivali tko im može pomoći u teškim trenucima, u listove palme upisivali su svoje prednosti koje im pomažu u teškim trenucima. Radionica „Krugovi podrške“ potaknula je učenike na razmišljanje o ljudima u svojoj okolini i na prepoznavanje osoba koje im mogu biti podrška kada se pojavi određeni problem.
Na satu Hrvatskog jezika učenici su osmišljavali pozitivne poruke s ciljem ohrabrenja i jačanja otpornosti u trenucima neugodnih emocija. Poruke pozitivnih misli učenici su ispisali na straničnike koje su zatim prezentirali na školskom Božićnom sajmu.
U sklopu projekta učenici su uvježbavali plesne pokrete (skladba „I feel good“). Plesanje je potaknulo učenike na tjelesnu aktivnost, izvođenje plesnih pokreta na zadani ritam te na međusobnu suradnju i povezanost.
I ZA KRAJ...
Danas se sa sigurnošću može potvrditi važnost emocija i znanja o emocijama za optimalni razvoj djeteta. Emocionalne se vještine, kao i većina drugih vještina, mogu naučiti i unaprijediti promišljanjem i kontinuiranim učenjem, a odgojno-obrazovne ustanove prava su mjesta za promoviranje emocionalne inteligencije i razvoja emocionalne pismenosti. Područje emocionalne pismenosti treba biti dio odgojno-obrazovnog rada u školi jer se time stvaraju temelji za razvoj emocionalne otpornosti učenika. Važno je učenike već od početka školovanja usmjeravati na moguće načine pomaganja sebi i drugima, odnosno na pronalaženje snaga u sebi i okolini za suočavanje s neugodnim emocijama i situacijama, a s ciljem održavanja dobrog mentalnog zdravlja.
LITERATURA
APA Dictionary of Psychology (2015), https://dictionary.apa.org/resilience, pristupljeno 12. travnja 2024.
Bilić, V., Balić Šimrak, A. i Kiseljak, V. (2012). Nevizualni poticaji za dječje likovno izražavanje i razvoj emocionalne pismenosti. Dijete, vrtić, obitelj, 18 (68), 2-5. Preuzeto 15. ožujka 2024. s https://hrcak.srce.hr/123991
Brezinšćak, T., Selak Bagarić, E., Prijatelj, K. i Pepeonik, M. (2023). Emocionalna pismenost – Smjernice za roditelje, odgajatelje, nastavnike i sve koji žele znati više. Grad Zagreb.
Salovey, P., Sluyter, D. J. (1999). Emocionalni razvoj i emocionalna inteligencija: pedagoške implikacije. Zagreb: Educa.