U razgovoru sa Zoranom Vakulom doznali smo što ga je zanimalo u djetinjstvu i što misli o populariziranju znanosti. Kako je njegovo ime postalo naslov jedne pjesme i što poručuje našim učenicima pročitajte u nastavku.
Danas postoje mnoga sredstva za učenje o vremenu prilagođena djeci, poput malih meteoroloških stanica. Mislite li da se tako može zainteresirati djecu za bavljenje meteorologijom? Što je djeci privlačno u meteorologiji?
I male meteorološke stanice i dostupnost mnogobrojnih meteoroloških informacija putem interneta mislim da znatno olakšavaju veće zanimanje za meteorologiju nego što je to bilo prije, kada smo meteorologe mogli vidjeti na televiziji samo navečer, čuti prognozu na radiju i najprije na nastavi prirode i društva, a poslije zemljopisa/geografije čuti uglavnom o klimi nekih područja. I naravno, sjećam se da smo za domaću zadaću mjerili temperaturu i motrili vrijeme nekoliko dana. Što je djeci privlačno – ne znam. Kao dijete nisam razmišljao o meteorologiji.
Učenici u prvome i drugom razredu osnovne škole uče o godišnjim dobima. Tako uče i o obilježjima i karakteristikama svakoga godišnjeg doba, no svjedočimo vremenskim prilikama koje odstupaju od tih obilježja. Primjerice, snijegu zimi sve rjeđe svjedočimo, a proljetne temperature razlikuju se u nekoliko dana i do dvadeset stupnjeva. Je li došlo vrijeme da obilježje svih godišnjih doba postane promjenljivo ili se zapravo ne događa ništa neobično?
Klima nam se mijenja. I godišnja se doba dijelom razlikuju od prijašnjih, ali još ih se može razlikovati. Ekstrema je bilo i prije u svim godišnjim dobima. No mogli bismo reći da su posljednjih godina, pa i desetljeća češći i žešći nego prije.
Vaše su prognoze koje pratimo na HRT-u vrlo precizne. Na različitim portalima često možemo pročitati naslov poput „Kakvo nas ljeto čeka“ i slično. Mogu li i takve dugoročne prognoze biti precizne?
Svaka prognoza ima svoju pouzdanost. Vjerojatnost ostvarivanja. U načelu – što je dan prognoze dalji od trenutka prognoziranja, pouzdanost je manja. Pogreška veća. Svaka je prognoza izazov. Dugoročna pogotovo. No to ne znači da dugoročne prognoze nisu korisne. Dapače. Ali one se ne smiju gledati i analizirati po danima, nego po razdobljima. Primjerice, prognoza srednje sezonske temperature zraka prilično je dobra ako se analizira u smislu toplija/hladnija sezona, pa čak i malo detaljnije. I prognoza srednje mjesečne temperature zraka pokazuje kvalitetu, ali manju u usporedbi sa sezonskom prognozom. No i dalje uvijek veću od statističkih prognoza ili upotrebe klimatoloških srednjaka. S prognozom oborine, i sezonske, a pogotovo mjesečne – stanje je lošije i na tome je području još puno posla. Pitanje je hoće li ikada biti dovoljno kvalitetne s obzirom na to da postoje problemi u prognoziranju oborine i na manjoj vremenskoj skali – nekoliko dana, pa čak i sati.
Trenutačno živimo u posebnim okolnostima u kojima se događaju i prognoze tijeka razvoja i trajanja pandemije Covida 19. U tim prognozama liječnici se povezuju i s meteorolozima. Kako vi gledate na taj spoj znanstvenika i različitih grana znanosti i hoće li nas vrijeme „poslužiti“.
Suradnja medicine i meteorologije postoji već desetljećima i ova aktualna nije neka osobita novost. Nažalost, nemam dovoljno spoznaja o ponašanju Covida 19, ali iz ovoga što pratim – nemam dojam da se može uspostaviti baš jednostavna i jednoznačna povezanost. Neki rezultati upućuju na manju aktivnost Covida 19 za toplijega i vlažnijeg vremena – više temperature i relativne vlage u zraku – ali tu ima i iznimaka.
Što mislite o populariziranju znanosti? Danas su znanstvenici u medijskome prostoru prikazani kao pozitivci koji razumiju zakone prirode (npr. u raznim emisijama, TV serijama i sl.). Je li populariziranje znanosti put prema jačanju znanosti?
Apsolutno sam za promociju znanosti. Uostalom, to i sam činim već desetljećima na različite načine. Mislim da to može pridonijeti većem zanimanju djece.
Vaše su prognoze drukčije i posebne i po tome što ih obogaćujete stihovima. Jesu li stihovi nešto u čemu vidite svoju budućnost?
Stihovi i rime samo su još jedan od načina kojima se trudim obogatiti u načelu „suhoparnu“, standardiziranu prognozu. Ne smatram se pjesnikom. Samo stihoklepcem. Tekstove u rimi počeo sam pisati još u osnovnoj školi, kada sam se povremeno kao dopisnik iz Pitomače javljao za Radio Đurđevac, poslije i za Radio Viroviticu… Mislim da se u rimi lakše zapamti. Osim rime, trudim se vremensku prognozu, pa i cijelu meteorologiju promovirati i putem meteokarikature, čak sam bio inicijator Međunarodne izložbe karikatura na temu meteorologije, koja se nakon Klovićevih dvora i Francuskoga instituta i dalje događa na internetskim stranicama HRT-a. Pokrenuo sam i prvi hrvatski strip s temom meteorologije.
Postoji jedna vrlo simpatična pjesma koju zajednički potpisuju reper Ante Vlašić Cash i splitska skupina TBF, a zove se Vakula. Najpoznatiji stih pjesme je „Pretežno vedro, Vakula je reko“. Vjerujem da čitatelji i ne mogu zamisliti neki drugi lik koji bi odgovarao pjesmi. Kako Vam se svidio Vaš lik u pjesmi i stih koji Vam daje toliko povjerenja?
Da. Aleksandar Saša Antić iz TBF-a i posebice Ante Vlašić Cash, glavni „krivac“ za tu pjesmu, baš su me ugodno iznenadili. Kada sam 1. travnja dobio Antino e-pismo da priprema pjesmu i želi da se pojavim u spotu – mislio sam da je prvotravanjska šala. Očekivao sam da će odustati od ideje kada se nisam želio pojaviti u spotu. No on se potrudio još više nego za klasični spot. Dogovorio je animaciju mojega lika koji kao svojevrsni James Bond ili Ethan Hunt iz „Nemoguće misije“ vozi zrakoplov, skače padobranom i još se katapultiran palmom u njega vraća i za sobom vuče padobranca i skijaša na vodi. Ne znam za meteorologa u svijetu kojemu je omogućena tolika čast. Pjesma je tjednima bila na listi najslušanijih, a dobila je čak i nominaciju za Porin.
Voljela bih da razgovor završimo u tome pjesničkom tonu. Danas djeca gledaju na znanstvenike kao na superjunake. Možete li im vi na svoj način poručiti kako da pronađu svoj put i da stasaju u ljude koji se bave djelatnostima u kojima su i sami junaci.
Učite, puno učite,
i pritom se ponekad i mučite,
ali znanost uvijek volite.
U izazove se upustite,
bez „borbe“ ne odstupite,
loše hipoteze s dokazima rušite,
ali neopravdano ne žurite.
Nikada ne kunite,
makar se katkad i ljutite.
Uvijek pozorno prosudite,
cilj ostvarite,
i općem dobru služite!
