TERENSKA NASTAVA Stopama slikarice Slave Raškaj

Pripremila: Senija Badić, prof. iz Zagreba

„Gluhonijema od rođenja S. R. je bila upućena kao glavnom organu komunikacije, oku.(…) Njezini akvareli predstavljaju najviši domet u hrv. slikarstvu potkraj XIX. i u poč. XX. st.(…) Slikala je u Zagrebu i u različitim krajevima Hrvatske, ali najbolji dio svog opusa stvorila je u rodnome mjestu Ozlju. Predjeli uz rijeku Kupu i bistri vidici, omogućivali su joj jasan i čist govor boja. Tu su nastala njezina vrhunska djela…“ (Iz monografije „Slava Raškaj“ hrvatskog povjesničara umjetnosti, slikara i književnika Matka Peića)

Posjeti Botaničkom vrtu, Hrvatskom školskom muzeju i spomeniku – bisti u dvorištu Centra „Slava Raškaj“ (koji se bavi rehabilitacijom, odgojem i obrazovanjem djece i mladeži oštećenog sluha i govora) u Zagrebu usko su povezani s terenskom nastavom održanom u Ozlju, rodnom mjestu naše velike slikarice SLAVE RAŠKAJ.

To je bilo učenje u kontekstu triju faza stvarnog životnog okruženja uspostavom didaktičkih načela zanimljivosti, zornosti i aktualnosti (10. godišnjica smrti Nade Iveljić, spisateljice romana „Bijela kopriva“ o životu Slave Raškaj i 20. godišnjica smrti hrvatskog povjesničara umjetnosti, slikara i književnika Matka Peića, autora monografije „Slava Raškaj“) uz djelotvornu uporabu informacijske i komunikacijske tehnologije. Treba istaknuti i uspješnu međupredmetnu korelaciju. Njome su objedinjeni sadržaji i nastavne teme Likovne kulture, Hrvatskoga jezika, Prirode, Informatike i Građanskog odgoja i obrazovanja.

Zadatci i svrha ove terenske nastave bilo je razvijanje:

- vještine pisanja te sposobnosti izražavanja doživljaja, osjećaja, misli i stavova (opis pejsaža i otvorenog prostora – Ozalj i rijeka Kupa),

- vještine čitanja (motivacija za čitanje izborne lektire „Bijela kopriva“ spisateljice Nade Iveljić),

- sposobnosti spoznavanja i doživljavanja, tj. primanje (recepcija) književnog djela, 

- vještine u likovnom izražavanju - slikanja u akvarelu (Ozaljski krajobraz uz rijeku Kupu),

- sposobnost usmjerenog likovnog opažanja ( uz pregled monografije M. Peića s likovnim prilozima djela Slave Raškaj), 

- odgovornosti za očuvanjem prirodne i kulturne baštine (posjet Zavičajnom muzeju grada u Ozlju i Hrvatskom školskom muzeju i Botaničkom vrtu u Zagrebu),

- komunikacijske vještine, kritičkog mišljenja,

- pozitivnog stava prema estetskim vrijednostima likovnog i literarnog rada ( osobnoga i drugih učenika)

Učenici su ovakvim dinamičnim pristupom na terenskoj nastavi bili vrlo motivirani za istraživački samostalni i suradnički rad. Percipirajući i istražujući u neposrednoj životnoj stvarnosti učenici su s lakoćom povezivali stare i nove spoznaje u određenom vremenskom i prostornom okviru. U konačnici, učeničkim vršnjačkim samoocjenjivanjem i ocjenjivanjem (na pripremi, radu na terenu i ostvarenim rezultatima) razvijamo kritičko mišljenje naših učenika.

ZAKLJUČAK: Ako je sadržajno metodički i adekvatno pripremljena s jasnim ciljevima i zadaćama, terenska nastava omogućuje bolje osposobljavanje u procesu učenja za život i daljnje obrazovanje. Nastavna praksa nam potvrđuje da „rad izvan škole potiče radost otkrivanja, istraživanja i stvaranja, pogodan je za timski rad, utječe na stvaranje kvalitetnih odnosa unutar odgojno-obrazovne skupine te potiče intelektualna čuvstva.“