Svjetski dan borbe protiv izrabljivanja dječjeg rada, kao i obljetnica Konvencije Međunarodne organizacije rada – Konvencije o najgorim oblicima iskorištavanja dječjeg rada, koju je 2001. godine potvrdio i Hrvatski sabor, obilježavaju se 12. lipnja.
Prvi je put Svjetski dan borbe protiv dječjeg rada obilježen 2002. godine, u organizaciji Međunarodne organizacije rada, s ciljem podizanja svijesti i pokretanja akcija u svijetu protiv dječjeg rada i zapošljavanje djece tražeći potporu pojedinih vlada, socijalnih partnera, civilnog društva, kao i medija u kampanji protiv svakog oblika izrabljivanja djece.
Milijuni su djevojčica i dječaka u svijetu zaposleni, a više od polovice te djece izloženo je najgorim oblicima dječjeg rada. Njih oko 122 milijuna radi na području Azije i Tihog oceana, 1,2 milijuna žrtve su prodaje, a oko 300.000 djece sudjeluje u oružanim sukobima diljem svijeta jer kao tako mali ulaze u vojsku. Djeca su prisiljena raditi jer njihov opstanak i preživljavanje njihovih obitelji ovise isključivo o njihovu radu.
Tako su uzroci za postojanje dječjeg rada siromaštvo i nedostatak pristojnih poslova za odrasle, socijalne zaštite i nemogućnost da se svoj djeci osigura školovanje do zakonski dopuštene dobi za zapošljavanje.
Djeci koja su prisiljena na rad uskraćeno je primjereno obrazovanje, zdravlje, slobodno vrijeme i pravo na djetinjstvo.
Sve to dovodi do kršenja njihovih temeljnih prava i sloboda jer su djeca prisiljena na rad premlada za donošenje ikakvih odluka o zapošljavanju i radu.
Djeca rade u ekstremno lošim i teškim uvjetima, što se odražava na njihov rast i razvoj te ta djeca, ako i dožive odraslu dob, više nisu sposobna funkcionirati kao odrasle osobe, a tijelo im je oštećeno radom te kao takvi, fizički istrošeni ljudi ne mogu više pronaći posao. Time su za cijeli život osuđeni na siromaštvo.
Djeca na prisilom radu nemaju temeljna ljudska prava kao što su sloboda kretanja i izražavanja. Na prisilnom radu djeca su psihički i fizički zlostavljana jer rade iznad svojih fizičkih mogućnosti, zaustavlja im se rast i emotivno su traumatizirana jer ne mogu izići iz situacije u kojoj se nalaze. Rade ili bez plaće ili uz minimalnu plaću.
Zapošljavanje djece u Hrvatskoj uređeno je Zakonom o radu. Minimalna dob za stupanje u radni odnos je petnaest godina. Osoba mlađa od petnaest godina ili osoba s petnaest i starija od petnaest, a mlađa od osamnaest godina koja pohađa obvezno osnovno obrazovanje ne smije se zaposliti. Inspektor rada ovlašten je zabraniti rad zaposlenog maloljetnika ako uvjeti u vezi sa zdravljem i sigurnošću nisu ispunjeni. Maloljetnik stariji od petnaest godina, osim maloljetnika koji pohađa obvezno osnovno obrazovanje, ovlašten je sklopiti ugovor o radu ako ima odobrenje skrbnika ili zakonskog zastupnika.
Ipak, i uz postojanje zakona, u Hrvatskoj ima slučajeva u kojima su djeca izložena gospodarskom iskorištavanju i obavljanju težih poslova. Time su najviše zahvaćeni pripadnici romske zajednice jer su, poznato je, često vrlo slaboga imovinskog statusa. I u Hrvatskoj se to može zaustaviti isključivo obrazovanjem i poticanjem školovanja romske djece te radom na njihovoj prilagodbi u društvu.
Podizanje svijesti o problemu dječjega rada može mnogo doprinijeti u postizanju pozitivnih promjena bez obzira na moguća kulturološka ili tradicijska mišljenja o dječjem radu u nekim skupinama.
Ključ rješavanja ovog problema i na lokalnoj i na globalnoj razini leži u obrazovanju.
Djecu treba obrazovati te im dati mogućnost za razvoj i napredak. Tako se organizacije, zajedno s vladama tih zemalja, moraju usuglasiti i raditi na tome da djeca ne budu žrtve prisilnog rada, nego da odrasli imaju pristojne poslove kojima mogu obiteljima omogućiti pristojan život. Djeca ne smiju biti žrtve sustava i nebrige u siromašnim zemljama jer time se prošlost i sadašnjost samo ponavljaju u krug. Taj krug treba razbiti zajedničkim snagama udruga, organizacija i vlada tih zemalja. To je težak zadatak, ali nije neizvediv.
Edukacijom odraslih i zapošljavanjem za pristojan život može se omogućiti obrazovanje i budući pristojan život svakog djeteta.
„Moramo raditi tako da svako dijete stekne pravo na obrazovanje kako nijedno dijete ne bi moralo raditi da preživi. Cilj je kvalitetno obrazovanje za djecu i rad u humanim uvjetima za odrasle“, poručio je direktor Međunarodne organizacije rada (MOR) Juan Somavia.
