Domaći je rad jedna od nezaobilaznih sastavnica odgojno-obrazovnoga procesa. Brojne su svrhe i pozitivni ishodi koji se navode u kontekstu zadavanja i rješavanja domaćega rada: utvrđivanje znanja, samostalno učenje, primjena stečenoga znanja u sklopu rješavanja novih problema, razvijanje radnih navika itd. Dok se u široj zajednici, pa i unutar samoga školskog sustava uloga i svrha domaćega rada često smatraju neupitnom, u akademskim se krugovima odavna vode prijepori o tome u kolikoj je mjeri te u kojim pogledima domaći rad koristan.
Postoje, naime, brojna istraživanja čiji se rezultati kose s idejom da će zadavanje veće količine domaćega rada nužno uroditi boljim usvajanjem gradiva i većim stupnjem znanja.[1] U nekima je od tih istraživanja utvrđeno kako se domaći rad ponekad ispostavlja kontraproduktivnim i pokazuje negativnu korelaciju s uspjehom učenika. Posebno su zabrinjavajuća istraživanja koja dovode u vezu zadavanje veće količine domaćega rada s pojavom stresa kod učenika.[2] Značajan broj istraživanja potvrđuje ideju o dobrobitima pisanja domaćega rada, ali tek ovisno o specifičnom kontekstu, te o vrsti i količini zadataka. Možemo stoga ustvrditi kako nema jasnog znanstvenog konsenzusa o nužnosti i koristi domaćega rada unutar odgojno-obrazovnoga procesa.[3]
U svjetlu brojnih i temeljitih reformskih procesa unutar obrazovnoga sustava, domaći je rad ponovno postao predmetom rasprave, kako u akademskih krugovima, tako i među učiteljima, učenicima i roditeljima. Spektar ideja i prijedloga u vezi s ulogom domaćega rada u odgojno-obrazovnome procesa doista je raznolik: od potpunoga ukidanja, preko postupnoga smanjivanja ili rekonceptualizacije, do revalorizacije i istaknutije uloge u procesu učenja i poučavanja.
U malome anketnom istraživanju koje ćemo predstaviti i čije ćemo rezultate interpretirati u ovome članku, nismo zadirali preduboko u prethodno izloženu problematiku. Cilj je ankete prvenstveno bio ispitati stavove i iskustva osnovnoškolskih učenika, njihovih roditelja te učitelja razredne i predmetne nastave u vezi sa zadavanjem i pisanjem domaćega rada. Pitanja su pokrila široko područje od načelnoga stava prema ulozi i svrsi domaćega rada do konkretnih činjenica o zadatcima i vremenu koje je potrebno izdvojiti za njihovo rješavanje. Rezultati nas mogu navesti do različitih uvida i zaključaka.
U anketi je sudjelovalo 165 ispitanika, uključujući učenike, roditelje te učitelje razredne i predmetne nastave u osnovnim školama. Iz inicijalnih se odgovora da iščitati kako je među ispitanicima pisanje/zadavanje domaćega rada uglavnom svakodnevna pojava. Svi učitelji koji su ispunili anketu zadaju domaći rad. Velik broj učitelja razredne nastave (50%) te učitelja predmetne nastave (48%) zadaje domaći rad često i redovito. S time je u skladu podatak da je 52% ispitanih učenika ustvrdilo kako svakodnevno ima domaći rad.
Što se tiče vremena koje je potrebno za rješavanje domaćega rada, procjene učitelja i učenika opet se podudaraju i kreću se oko 60%. Kod roditelja su pak, procjene vremena potrebnoga za pisanje zadaće drukčije. Dvije trećine ispitanih roditelja smatraju kako je pisanje domaćega rada potrebno oko sat vremena ili čak više.
Kod pitanja o opširnosti domaćega rada ispitanici su mogli birati ocjenu na skali od 1 do 5. Učenici i roditelji pokazali su sličan stupanj slaganja s tvrdnjom kako domaći rad koji učenici dobivaju nije opširan (prosječna ocjena 3), dok su učitelji izrazili veći stupanj slaganja s navedenom tvrdnjom (prosječna ocjena 4). Svi se ispitanici uglavnom slažu s tvrdnjom kako učitelji očekuju da domaći rad bude napisan za sljedeći nastavni sat (prosječna ocjena 4).
Određeni stupanj neslaganja vidljiv je kod pitanja o samostalnosti pri pisanju domaćega rada. Učitelji razredne nastave (70%) te učitelji predmetne nastave (89%) većinom smatraju kako njihovi učenici mogu potpuno samostalno riješiti domaći rad koji im oni zadaju. S druge strane, čak 65% učenika smatra kako im je ponekad pri tome potrebna pomoć. Posebno su zanimljivi odgovori učenika na pitanja koja se tiču procjene važnosti domaćega rada te pitanja o praksi prepisivanja istoga. Učenici se naime slažu s tvrdnjom kako im je domaći rad koristan (prosječna ocjena 3), ali također priznaju da će ponekad prepisati domaći rad kako ne bi dobili minus ili bilješku (prosječna ocjena 3). Učitelji i roditelji više se od učenika slažu s tvrdnjom da je domaći rad potreban i koristan (prosječna ocjena 4).
Različitošću se odgovora naročito izdvajaju pitanja vezana uz pisanje domaćega rada u produženome boravku. Većina se učitelja razredne nastave slaže s tvrdnjom kako roditelji očekuju da dijete napiše domaći rad tijekom produženog boravka, dok je kod roditelja suprotno, te ih se čak 80% izjasnilo kako to ne očekuje. Što se tiče samih učenika u produženome boravku, njih 68% izjasnilo kako u pravilu ne stignu napisati domaći rad tijekom boravka u školi. Taj nam podatak možda sugerira kako očekivanja i procjene u vezi novijih tipova i oblika nastave još uvijek nisu sasvim usuglašena među učenicima, učiteljima i roditeljima.
Unatoč nedostatku jasnog konsenzusa oko uloge i svrhe domaćega rada u akademskoj zajednici, izazovima koje predstavljaju obrazovne reforme te činjenici kako život u digitalnom dobu donosi fundamentalne promjene ne samo u praksi učenja i poučavanja, već i u percepciji i razumijevanju svijeta, iz provedene se ankete može zaključiti kako sudionici odgojno-obrazovnoga procesa domaći rad i dalje smatraju važnom komponentnom učenja. Potvrđuju to i neka recentna znanstvena istraživanja koja se bave tom problematikom.[4] Možemo stoga zaključiti kako je domaći rad i dalje nezaobilazna sastavnica obrazovnoga sustava i školskoga života koja zaslužuje pozornost i daljnji rad na usavršavanju, poboljšavanju i kretanju ukorak s vremenom.
Autor:
Ivana Milišić, učitelj savjetnik
ivana.milisic@skole.hr
[1] Cooper, Harris; Robinson, Jorgianne C.; Patall, Erika A. (2006). Does Homework Improve Academic Achievement? A Synthesis of Research, 1987-2003
[2] Markow, Dana; Kim, Amie; Liebman, Margot (2007). The MetLife Survey of the American Teacher: The homework experience
[3] Trautwein, Ulrich; Köller, Olaf (2003). The Relationship Between Homework and Achievement—Still Much of a Mystery
[4] Fernández-Alonso; Ruben & Muñiz, José (2021). Homework: Facts and Fiction