Sve je počelo 2007. godine, kada je kanadski učenik Charles McNeill u školu došao odjeven u ružičastu majicu i zbog toga trpio izrugivanje i verbalno nasilje. Ispostavilo se da je ružičastu majicu odjenuo u znak podrške majci oboljeloj od karcinoma dojke. Kao podrška dječaku, njegovi školski kolege David Shepherd i Travis Price kupili su 50 ružičastih majica i podijelili ih svojim vršnjacima. Učenici su počeli i sami dolaziti odjeveni u ružičaste majice, koje su tako postale simbol borbe protiv vršnjačkog nasilja u školama.
Milijuni mladih diljem svijeta uključeni su u obilježavanje Dana ružičastih majica. Izvorno Pink Shirt Day najpoznatiji je program prevencije vršnjačkog nasilja. Hrvatski sabor 2017. proglasio je zadnju srijedu u veljači Nacionalnim danom borbe protiv vršnjačkog nasilja, na prijedlog Centra za edukaciju i prevenciju nasilja.
Prema rezultatima istraživanja iz 2016. (Sušac, Ajduković i Rimac), koje je provedeno na nacionalno reprezentativnom uzorku, statistika kaže sljedeće:
- 64,1 % djece nije uključeno u vršnjačko nasilje
- 14,8 % žrtve su vršnjačkog nasilja
- 6,3 % djece su počinitelji
- 14,8% ujedno su počinitelji i žrtve.
Djevojčice su češće žrtve i počinitelji žrtve te je za njih svojstveno tzv. relacijsko nasilje (nasilje kroz odnose, vid psihičkog nasilja). Ono podrazumijeva ignoriranje, izoliranje, isključivanje ili izbjegavanje. S druge strane, dječaci su češće uključeni u fizičko i verbalno nasilje.
Kako bi se postotci djece uključene u neki vid nasilja smanjili, učitelji i odgojitelji također mogu igrati važnu ulogu u prevenciji te promicanju poželjnih oblika ponašanja.
Kako biste u svojoj učionici održali zdravu klimu, s nultom tolerancijom na nasilje, predlažemo sljedeće postupke:
- Razgovarajte o nasilju, omogućite djeci igranje uloga
Pitajte učenike što znaju o bullyingu, primjećuju li ga u svojoj okolini, u knjigama, serijama itd. Potičite ih da osvijeste posljedice za žrtvu i suosjećaju s njom.
S učenicima možete rekreirati situaciju vršnjačkog nasilja postavljajući je „na pozornicu“. Dodijelite im uloge i omogućite učenje iskustvom, kroz glumu. Neka isprobaju načine kako mogu reagirati iz pozicije žrtve ili promatrača. Tako će biti spremniji naučenu reakciju iz takvih „laboratorijskih uvjeta“ prenijeti i primijeniti u kasnijim situacijama.
- Budite svjesni nekih indikatora bullyinga koje možete primijetiti u razredu
Neki od primjera su kolutanje očima, podsmijeh, šale na nečiji račun ili upotreba sarkazma. Osvijestite da se iza tih „suptilnijih“ reakcija već odvija vršnjačko nasilje. Pokažite nultu toleranciju na takve oblike ponašanja.
- Ohrabrite promatrače da istupe i djeluju.
Kao što smo spomenuli u uvodu, čitav pokret iza ružičastih majica nastao je jer su dva mladića istupila iz uloge promatrača nasilja i odlučila reći: „Dosta je!“ Ohrabrite i svoje učenike da ne žmire kad primijete da je netko od njihovih kolega žrtva nasilja, nego da to ispričaju vama, članu stručnog tima škole ili drugoj odrasloj osobi koja može pomoći. Osigurajte im siguran i povjerljiv način da vam se povjere. Ono što ih često može obeshrabriti u želji da nekom kažu je strah od toga da će biti proglašeni „tužibabama“, zamjeriti se zlostavljačima i posljedično i sami postati žrtve nasilja.
- Spriječite grupiranja i formiranje „klika“ u razredu
Održavajte grupno zajedništvo i povezanost u razredu, kako bi se spriječio nastanak „klika“ i podjele na „popularne“, „štrebere“, „luzere“ i sl. Pri dodjeli grupnih zadataka, osigurajte da raspodijelite učenike u grupe i dodijelite im uloge. Tako ćete spriječiti da se određene skupine odvajaju i izoliraju ostale učenike. Na taj se način djeca uče suradnji s različitim ljudima i toleranciji različitosti.
- Reagirajte odmah i nazovite stvari pravim imenom, bez uljepšavanja i ublažavanja. Ako zažmirite na nasilje ili ga negirate izjavama poput „ma, to je samo dječja igra“, šaljete poruku kako je nasilje prihvatljivo i tako im dajete povod da s njim nastave. Reagirajte u skladu s pravilima škole i unaprijed određenim disciplinskim postupcima.
- Nasamo razgovarajte sa svima uključenima. Osigurajte sigurno i povjerljivo mjesto za razgovor. Žrtvi pokažite empatiju i ponudite dogovor o načinima postupanja s ciljem prevencije budućeg nasilja. S nasilnicima također razgovarajte nasamo i pritom im jasno dajte do znanja koja su ponašanja neprihvatljiva. Potaknite ih da preuzmu odgovornost za svoje ponašanje i dogovorite se kako će se ponašati u budućnosti. Upozorite ih na posljedice koje svojim ponašanjem ostavljaju na drugu osobu.
- Ne zaboravite da i žrtva i počinitelj nasilja trebaju stručnu pomoć i podršku. U suradnji sa stručnjacima u školi treba pravilno intervenirati. Primjerice, žrtvi je važno pomoći da vrati osjećaj samopouzdanja i da uvježba načine kako se može izboriti za sebe. Počinitelju treba pomoći u uvježbavanju boljih načina komunikacije te poželjnijih načina da se dokaže i stekne pažnju i uvažavanje vršnjaka, umjesto da to čini kroz zauzimanje uloge nadmoćnoga.
