„Književnost je čudesna dama. I kad joj vršnjaci ne priznaju ljepotu, ona se ne povlači. Čeka neko sebi sretnije vrijeme, kad će iznenada biti prozvana da prošeta, još uvijek lijepa.“
Julijana Matanović
Odabirom samoće i samostalnosti Dragojla Jarnević odabrala je trnovitiji put. Potvrđuje to i priča Strašna ženitba Dragojle Jarnević objavljena ponovno u knjizi naše suvremene književnice i profesorice Julijane Matanović. Kao da je upravo ta riječ - ženidba obilježila jedan život, život žene bez muškarca u vremenima kada je žena bila prepoznata i cijenjena samo ako je bila dobra majka i supruga.
Rođena je 4. siječnja 1812. u Karlovcu, gradu pod francuskom vlašću u sastavu Ilirskih pokrajina, u mnogobrojnoj obitelji trgovca željezarije Janka Jarnevića i znatno mu mlađe supruge Ane, rođene Mlinac. Zakinuta za ljubav majke, koja opravdanje pronalazi u tome što je zbog bolesti nije dojila, Lina, kako su je zvali u obitelji, priklanja se ocu koji joj kao svojoj mezimici nadoknađuje majčinu ljubav. No već u njenoj sedmoj godini umire joj otac. Udajom najstarije sestre mijenja se život cijele obitelji jer skrbnik uz majku postaje zet, koji ne mogavši smoći novac za uzdržavanje obitelji troši imetak i ostale djece. Dragojla postaje dadilja djeci svoje najstarije sestre Ljuboslave, a zatim i vodi kućanstvo sestre Mine koja se udala sa samo petnaest godina. Brak joj je omrznuo odmalena.
Rano spoznaje da je samo čitanje i nauk mogu osloboditi okova i ropstva obiteljskoga i bračnog života.
Odmalena navikla na rad, bavila se šivanjem i radila kao guvernanta, odgojiteljica i učiteljica. Rano počinje pisati, ali kako je odgojena i obrazovana u njemačkom duhu, njena prva pjesma Fantasien eines gequälten Herzens pisana je njemačkim jezikom. U hrvatskom jeziku, ili kako ga tada zvaše ilirskome, nije se osjećala sigurnom niti ga drži jezikom kulture kakav je njemački. U svom Dnevniku koji je počela pisati 1833. godine, i to njemačkim jezikom (što će kasnije prevesti na hrvatski) piše 1936. godine:
„Do ove godine občismo jednako njemački, ali sada pozdravljaju hrvatski i razgovor hrvatski zamiću. Buncaju o nekakvom Ilirstvu i nagovaraju mene i sestru mi, da se odrečemo niemštine. Kako da se odrečem niemštine, a hrvatski neznam govoriti; mislim, na toliko hrvatski, da bi občiti mogla. Neka idu s Bogom svojom hrvaštinom, ja joj lje nahuditi neću.“
Grof Janko Drašković, najstariji među ilircima, objavljuje 1838. Riječ veledušnim kćerima Ilirije o starijoj povijesti i o najnovijem preporodu književnosti njihove domovine, tekst koji je namijenjen prvenstveno ženama, domorotkinjama kao poticaj buđenju njihova nacionalnoga osjećaja. Zasigurno upoznata s tim tekstom, Dragojla Jarnević nalazi se u Grazu gdje se usavršava u svom krojačkom nauku, a njezin domoljubni preporodni zanos započinje jednom zgodom. Naime, tijekom šetnje uz zidine Schlossberga uočila je urezane stihove:
„Zdrav i svaki bratac bio,
Koj je godir roda moga,
Kom je jezik ovaj mio,
Koj me j' u njem razumio –
Sva mu sreća došla od Boga! “
potpis: „Ilir iz Hrvatske“
Pročitavši stihove, dopisala je:
„Ilirkinja 'e ovi jedna,
Koja jezik ovaj razmi.
Premda ona tebe ne zna,
Vendar joj je kruto drago,
Da je našla ovdi reči,
Koim serce svoje leči.“
potpis: „Ilirkinja iz Karlovca“
Pjesnik čije je stihove pjesmom komentirala bio je Ivan Trnski, koji kad je uočio njezine stihove kreće u potragu za ilirkinjom. Pronašao ju je student filozofije Šplajt, sasvim slučajno, došavši u pratnji kalfe koji joj je donio sestrino pismo. U razgovoru student saznaje da je upravo ova djevojka ilirka što je napisala stihove na gradini. Oduševljen, upoznaje ju s Trnskim koji je osnažuje u domorodnom jeziku i uvodi u ilirsko kolo.
Ubrzo postaje glavna suradnica Gajeva časopisa, ali i časopisa Kolo, Neven, Glasonoša. Odlazi u Trst i Veneciju gdje radi kao odgojiteljica, a nakon povratka u Karlovac otvara djevojačku školu te započinje njezino druženje s ilirkama osobito u kući Krizmanić, a održava poznanstva s Gajem, Babukićem, Vrazom. Vlastitim angažmanom skuplja pretplatnike kako bi objavila Domorodne poviesti, zbirku triju pripovijedaka koje joj tiska Prettner 1843. u Karlovcu. Iz pisama i dnevnika doznajemo da je napisala drame Veronika Desinićeva i Marija, kraljica ugarsko-hrvatska, koje nisu objavljene. Roman Dva pira tiskan je u nastavcima u listu Domobran, samo godinu dana nakon Kraljevićeva Požeškog đaka, koji smatramo prvim hrvatskim modernim romanom.
Ipak, najzanimljivije djelo joj je Dnevnik, nastajao od 1833. do 1874. Opsežan rukopis od 1194 stranice svjedočanstvo je vremena, previranja u borbi za hrvatski jezik, ali i intimna priča jedne žene koja progovara nevjerojatnom iskrenošću. U oporuci Dragojla navodi kako Dnevnik ostavlja „Učiteljskoj zadrugi“ pod uvjetom da se „nikako ne smije otvoriti deset godinah prije nego se bude brojilo poslije moje smrti“.
Konačno otvaranje Dnevnika izazvalo je javnu sablazan. Ivan Filipović proglašava ga pornografijom, a slika Dragojle Jarnević skinuta je sa zida Učiteljske zadruge. Cjelovito izdanje Dnevnika objavljeno je tek 2000. godine (uredila Irena Lukšić, Matica hrvatska, Karlovac) tako da tek sada možemo proniknuti što je na umu imao uvaženi Milan Marjanović kad je 1907. uskliknuo: „ Jarnevićka nam ovdje podaje tipičan problem u cieloj njegovoj dubini i svestranosti, problem čovječanski, problem odgoja i duše djevojačke, problem djevičanstva, problem ljubavi, strasti, jednom rječju svega onoga što se javlja u ženskoj mladoj duši. I osjećaji, misli, opazke, što ih ona iznaša tako su obće čovječanske naravi, da će uvjek imati svoju aktuelnost.“
Dragojla Jarnević – čudesna dama je pred nama. Možda je dočekala ono sretnije vrijeme kad će biti prozvana da prošeta – još uvijek lijepa.
Nastavni sat na kojem bismo učenicima predstavili lik i djelo jedne od najvećih književnica i domorotkinja 19. stoljeća svakako bi valjalo planirati u korelaciji s učiteljem povijesti, i to nakon što su učenici upoznati s idejom i obilježjima ilirizma, hrvatskog narodnog i književnog preporoda. Kao motivacija na početku sata poslužit će nam litografija Muževi ilirske dobe koja je učenicima zasigurno poznata iz udžbenika povijesti. Pregledom glasovitih iliraca učenici će uz Gaja, Kukuljevića i druge zamijetiti da se među pedeset devet portreta „muževa“ nalaze i dva ženska portreta. Koje su to žene koje su u 19. stoljeću dobile svoje mjesto među najuglednijim „muževima“? Kićeniji portret pripada plemkinji Sidoniji Erdödy Rubido, opernoj pjevačici koja se proslavila izvedbom u prvoj hrvatskoj operi Vatroslava Lisinskog Ljubav i zloba, a druga, neuglednija i skromnija, književnica je, domorotkinja i učiteljica Dragojla Jarnević, rodom Karlovčanka.
Čime je jedna skromna učiteljica zaslužila svoje mjesto među vrsnim „muževima“? Zasigurno je doista bila iznimna osoba svoga vremena, što je dovoljan razlog da se učenici zainteresiraju za njezin život i rad.
Možemo im pokazati i fotografiju učionice iz 19. st. (Hrvatski školski muzej) te raspraviti o tome koje su sličnosti, a koje razlike u usporedbi s današnjom učionicom. Učenici mogu sličnosti i razlike prikazati Vennovim dijagramom na temelju promatranja fotografije (razrada u prilogu)
Svakako bismo Dragojlu Jarnević kao književnicu učenicima predstavili njezinim tekstovima. U prilogu vam donosimo detaljan scenarij podučavanja i razrade sata.
Dosad smo aktivnosti s učenicima provodili frontalno, a sada ćemo ih podijeliti u četiri skupine te svakoj skupini dati ulomak iz Dnevnika. Učenici će tekst razmatrati i analizirati na jezičnoj razini (koliko se jezik 19. st. razlikuje od suvremenoga standardnog jezika i u čemu; uočiti zastarjelice i oblike) te sadržajno (način života, obrazovanje, slobodno vrijeme, društvo). Kako bismo učenicima učinili prohodnim tekst koji je pisan za njih prilično nerazumljivim jezikom, olakšat ćemo im snalaženje karticama uz svaki tekst. U određeni kvadrat učenici će iz teksta izdvojiti ključne pojmove, stavove i misli koje smatraju važnima kako bi predstavili književnicu i vrijeme u kojem je živjela i radila.
Nakon rada na tekstu zamolit ćemo predstavnika skupine da svim ostalim učenicima predstavi što je njegova skupina doznala iz teksta koji su čitali. Budući da je riječ o dnevničkoj prozi za koju učenici već znaju da je pisana u 1. licu te da autor govori o vlastitom životu i iskustvu, učenike ćemo staviti u situaciju same autorice teksta.
Zasigurno u razredu ima učenika likovnih sklonosti koji može u prirodnoj veličini oblikovati Dragojlin portret.
Izlaganje o tekstu izvest ćemo kombinacijom dviju aktivnosti: pričljivi plakat i vrući stolac. Učenik, predstavnik skupine, stavlja na sebe plakat i u prvom licu iznosi činjenice do kojih su zajednički došli u skupini proučavajući tekst (pričljivi plakat). Nakon toga ostali učenici postavljaju učeniku pitanja o onome što im je možda i dalje nejasno (vrući stolac). Na temelju saznanja o autorici i vlastitog uvjerenja i iskustva učenik odgovara na pitanja. Time smo učenicima približili pojmove autobiografije kao djela u kojem autor govori o vlastitom životu, stvarnim događajima i ljudima te romansirane autobiografije, u kojoj neke događaje možemo prikazati kako su se mogli dogoditi, a da se nisu nužno dogodili. Ovom ćemo govornom vježbom iskustveno učenicima približiti Aristotelovu poetiku razlikovanja povijesti i književnosti: povijest prikazuje ono što se zbilo, a književnost ono što se može zbiti.
Nakon izlaganja svih skupina potrebno je usustaviti stečena znanja ne samo o životu i radu Dragojle Jarnević, književnice, ilirke i domorotkinje, nego i usustaviti pojmove o autobiografiji. Najpogodniji oblik za to je aktivnost uvijek – ponekad – nikad. Učenicima ponudimo tvrdnje koje mogu ponovno u skupinama ili u paru razvrstati već prema tome misle li da je tvrdnja primjenjiva/istinita uvijek, ponekad ili nikad. Potrebno je usporediti odgovore i usuglasiti stavove koji će predstavljati sažetak nastavnog sata. Na samom kraju, kako bismo dobili refleksiju sata učenicima pripremimo „smajliće“ kojima će iskazati svoje zadovoljstvo satom, aktivnostima i svojim sudjelovanjem, a na poleđini neka napišu:
- Ako su odabrali veselo lice, zbog čega su zadovoljni i što su sigurno naučili.
- Ako su odabrali nesigurno lice, zašto se tako osjećaju i u što još nisu sigurni.
- Ako su odabrali nezadovoljno lice, zašto se tako osjećaju i što misle da bi trebali naučiti, a ne znaju.
Radom na tekstu Dragojle Jarnević obuhvatili smo nekoliko ishoda u više nastavnih predmeta:
uz Hrvatski jezik OŠ HJ B.7.2. Učenik tumači književni tekst na temelju književnoga iskustva i usporedbe s drugim tekstovima primjenjujući znanja o književnosti, najveća je korelacija s Poviješću POV OŠ A.7.1. Učenik analizira dinamiku i odnose pojedinaca i različitih društvenih skupina u 18. i 19. stoljeću., zatim s Likovnom kulturom OŠ LK A.7.1. Učenik istražuje i interpretira različite sadržaje oblikujući ideje koje izražava služeći se likovnim i vizualnim jezikom i OŠ LK C.7.2. Učenik raspravlja o društvenome kontekstu umjetničkoga djela.
Obuhvatili smo ishode međupredmetnih tema: goo A.3.1. Promišlja o razvoju ljudskih prava; odr. C.3.4. Procjenjuje važnost pravednosti u društvu; osr. A.3.1. Razvija sliku o sebi; osr. B.3.2. Razvija komunikacijske kompetencije i uvažavajuće odnose s drugima; osr. B.3.4. Suradnički uči i radi u timu.
