Autorica teksta i fotografija: Sandra Hajak, prof.
Učiteljice Melita Mira Petrić i Sandra Hajak iz OŠ Marije Jurić Zagorke putovale su u Latviju na Job shadowing u okviru Erasmus+ projekta Windows to the World.
Dočekala nas je Riga – sunčana i vjetrovita, s jedva nekoliko stupnjeva iznad nule iako je kraj travnja. Autobusom do Gulbenea, našeg odredišta u Latviji, trebalo je oko tri sata kroz tamnu i šumovitu ravnicu. Iako je već bilo kasno, kolegicu Melitu i mene dočekala je naša koordinatorica Iewa i pomogla nam da nađemo svoj smještaj.Odmorivši se, sljedećeg jutra krenule smo u školu koja nam je bila vrlo blizu – odmah nas je osvojila prekrasna zgrada i njezina grandioznost.
Kolegice iz Slovenije i Španjolske te Iewa već su bile tamo, upoznale smo se i krenule potražiti sat Drame u 7. razredu koji je već počeo. Učenici su učili o komediji dell'arte i njezinim likovima uz prezentacije učenika i tumačenje nastavnice – profesionalne glumice koja povremeno dolazi u Gulbene iz Rige kako bi djecu učila o dramskoj umjetnosti. Djeca su imala i zadatak oponašati hod i držanje likova nakon što su ih upoznali, a doznali smo da je ovo učenje dio projekta koji će završiti predstavom u suradnji s tekstilno-dizajnerskim razredom koji će im pomoći izraditi maske i kostime za predstavu. Nakon ovoga sata naučili smo s našom voditeljicom još podosta o dramskim metodama primjenjivima u razredu, na nastavi jezika i književnosti, ali i na satovima razrednika. Bile su to vježbe glumljenja uloga i pokazivanja statusa u grupi, glumljenje kretanja i glasanja životinja, vježbe razgibavanja i opuštanja tijela… korisne vježbe koje opuštaju i čine da se osjećate ugodnije u svom tijelu te povežete s grupom/razredom na nov način.
Hodajući „labirintima“ ove zaista velike škole (1. – 12. razred, 1099 učenika, 127 učitelja i 59 djelatnika – tehničkoga osoblja), primijetile smo brojne zanimljive rezultate projekata u obliku igara na podovima, ukrasa na zidovima i slično.
Posebno su nam pozornost privukla motivacijska ogledalca u visini pogleda učenika na kojima je pisalo: „Osoba koja je odgovorna za moje samopouzdanje, …moje zdravlje, …moj uspjeh“ - ideja za podizanje samosvijesti i motivacije donesena s jednog od brojnih Erasmus posjeta koje ova škola ostvaruje (prošle su godine Gulbene i škole u njihovu okrugu ostvarile mobilnosti za četrdesetak nastavnika i devedesetak učenika).
Kasnije nas sa školom upoznaju kolegice Zinta i Sabine te saznajemo da je škola uključena u brojne projekte i aktivnosti: tekstualna pismenost kao glavna tema nastavne godine (poticanje čitanja svaki dan po najmanje deset minuta, čitanje naglas u razredu, natjecanje u govorništvu), program Leader in me (https://www.leaderinme.com/) za razvoj samopouzdanja, komunikacije i održavanje mentalnoga zdravlja, Latvijska školska torba – suradnja s lokalnim umjetnicima i obrtnicima koji po popularnim cijenama organiziraju izvannastavne aktivnosti za učenike; sve su sportske aktivnosti besplatne (posebno su uspješni u košarci), a glazbenu i umjetničku školu djeca mogu pohađati po cijeni od sedam eura mjesečno; tu je i centar robotike te izvrsno opremljena i uređena knjižnica s kojom škola vrlo često i uspješno surađuje.
U poslijepodnevnim satima iznenađuje nas neobičan sat TZK-a – sudjelujemo u razgibavanju i vježbanju, a potom u plesnim ritmovima i koracima – izvrsno nakon sjedilačkih aktivnosti.
Na kraju dana u školi imamo prilike čuti žensku vokalnu školsku skupinu i tradicionalne latvijske pjesme koje nikoga ne ostavljaju ravnodušnim, pa čak i zapjevati s djevojkama – bila je to prava glazbena poslastica.
Saznajemo da se djevojke pripremaju za festival zborova – zborsko pjevanje izuzetno je popularno u Latviji i jako puno ljudi uključeno je u zborove koji sudjeluju u vrlo popularnim godišnjim festivalima i okupljanjima u Rigi.
Drugi je dan u Latviji bio rezerviran za izlet u obližnji povijesni grad uz istoimeno jezero Aluksne (Latvija je inače poznata po brojnim jezerima). Bio je to hladan dan sa snijegom nošenim vjetrom, ali na sjeveru nema loših vremenskih uvjeta – samo se treba dobro obući. Imalo je i to svojih čari jer, kad onako promrzli nakon šetnje uz jezero sjednete u topli restorančić, naručite toplo piće i promatrate ples pahuljica, nema boljeg osjećaja.
Ne smijemo zaboraviti istaknuti mali privatni prirodoslovni muzej i izuzetnu zbirku kamenja i kristala koju smo imali prilike vidjeti u ovome gradu te ostatke staroga grada Marienburga na najvećem otočiću jezera koji je u 14. stoljeću osnovao livonijski viteški red. Izlet završavamo u bajkovitom romantičnom dvorcu Stameriana izgrađenom 1820. godine. Tamo nas dočekuje prekrasan ambijent izvana obnovljenog, a iznutra neobnovljenog dvorca. Dvorac čeka obnova i trenutačno je u njemu vrijeme stalo - sve je onako kako je nekad bilo – nikad nisam posjetila slično mjesto, duh romantizma vreba iz svakog detalja. Voditeljica palače/muzeja ljubazno nas je dočekala i ponudila nam zadatke koji su inače pripremljeni za posjete učenika – u parovima trebate istraživati i otkrivati različite detalje dvorca i njegove povijesti – vodila su nas pitanja i bilo je vrlo zanimljivo na ovaj način otkrivati ovo iznimno mjesto, naravno u ograničenom vremenu. Izvrsna ideja za posjet bilo kojem muzeju/znamenitosti gdje učenici na aktivan način samostalno upoznaju prostor i uče nove činjenice. Kasnije se analiziraju i uspoređuju odgovori.
Treći smo dan započeli posjetom gradskoj upravi grada Gulbenea gdje nas je pročelnica za obrazovanje Dace Kablukova upoznala s latvijskim obrazovnim sustavom te ustrojem obrazovanja u Gulbeneu i njegovoj okolici. Čitava općina – Gulbene i 13 sela ima oko 19 000 stanovnika, 7 osnovnih i jednu srednju školu, 13 vrtića, jednu školu za djecu s posebnim potrebama te muzičku, sportsku i umjetničku školu. Sportska škola je besplatna. Otprilike 50 % djece nakon 9. razreda upisuje strukovne programe, a 50% gimnazijske. Uz već spomenute mobilnosti i sudjelovanje u raznim projektima EU, Gulbene se može pohvaliti i vrlo razvijenim sustavom volontiranja na razini EU i lokalno za koje se izdaju i certifikati koji pogoduju pri daljnjem školovanju ili zapošljavanju ljudi. Prehrana za učenike besplatna je u dijelu razdoblja, a kasnije roditelji plaćaju 50% iznosa. U općini Gulbene provodi se oko 90 različitih programa i aktivnosti u kojima mogu sudjelovati i odrasli i djeca. Odjel za obrazovanje u gradskoj upravi ima kompletan stručni tim koji pruža podršku svim školama, roditeljima i učenicima u Gulbeneu i okolici (Montesori učitelj koji prima djecu u odlično opremljenom kabinetu, psiholog, logoped, nutricionist, tim za edukaciju, marketing i komunikaciju u obrazovanju).
Nakon razgovora s pročelnicom uputili smo se u školu (drugu zgradu u Gulbeneu koju pohađaju učenici 1. – 6. razreda) gdje smo prisustvovale satu Prirodnih znanosti u 2. r. te satu Latvijskoga jezika gdje je u učenju gramatike u 5. r. bilo primijenjeno učenje uz tablete koje učenici posuđuju iz školske knjižnice te u paru rješavaju zadatke preko školske platforme (e-klase). Učiteljica je na početku istaknula ishode i što im je cilj sata, u Kahootu su ponovili znanje otprije, a onda su u parovima rješavali zadatke (Live worksheets je vrlo zgodna platforma na kojoj možete naći i kreirati zadatke, a onda ih podijeliti preko platforme za učenje koju koristite u nastavi) - tema su bili subjekt i predikat. Jedan od zadataka bile su „pomiješane rečenice“ – trebalo je dijelove rečenice posložiti prema gramatičkom redu. Platforma e-klase odlično je osmišljena i služi učiteljima, učenicima i roditeljima. Osim ocjena i bilješki o učenicima, roditelji na njoj mogu vidjeti i zadatke za domaću zadaću, a na platformi su i udžbenici potrebni za rad tako da učenici uglavnom ne nose udžbenike kućama. Isto tako dio platforme je dostupan i na školskim hodnicima gdje učenici mogu pratiti raspored sati, zamjene učitelja te kalendar aktivnosti koje se događaju u tome mjesecu. Nakon stanke za ručak upoznajemo se s Mairitom, učiteljicom razredne nastave koja je naknadno završila i edukaciju za socijalnoga pedagoga i defektologa te se brine o inkluziji u školi. Od nje saznajemo da škola ima tim od jednog defektologa, tri socijalna pedagoga, 2 logopeda, psihologa, dvije medicinske sestre, 2 knjižničara, konzultanta za profesionalno usmjeravanje te 6 asistenata u nastavi. Jedna osoba izrađuje individualne planove za svako dijete u školi. U ovaj smo dan uspjele ugurati i posjet gradskome muzeju u kojem smo upoznale još neke od obilježja latvijske kulture i načina života.
Četvrtak smo započele posjetima satovima Tehnologije i dizajna gdje su učenici 10. razreda na računalima radili na dizajnu/crtanju predmeta koje će kasnije izraditi, a učenici 9. razreda pokazali su nam sa svojim učiteljem kako uz pomoć ozbiljnih alata i strojeva izrađuju predmete od drveta.
Zatim smo bile prisutne na satu Kemije 12. razreda gdje smo imale osjećaj da se nalazimo u ozbiljnom laboratoriju - zadatci nisu bili laki i trebalo je pažljivo rukovati kemijskim posuđem, ali 18-godišnjaci su to odradili vrlo elegantno i s lakoćom.
Kišni je dan nakon toga razvedrio posjet predstavi koju su pripremili učenici od 7. do 12. razreda. Iako je predstava bila na latvijskom jeziku pa nismo puno razumjele, zadivila nas je prvo velika dvorana doma kulture s prekrasnom pozornicom na kojoj su djeca i učitelji pokazali koliko je truda uloženo u pripremu predstave, kostime, scenografiju, uvježbavanje… – zaista za svaku pohvalu. Nakon ručka smo još imali priliku posjetiti regionalni turnir u košarci te sat folklornoga plesa što nas je također oduševilo – Latvijci puno pažnje pridaju sportu i tradiciji i to uspješno prenose na mlađe naraštaje. Bilo je učenika koji su sudjelovali na košarkaškom turniru nakon kojeg su dojurili na probu školske folklorne skupine.
Uvečer nas je čekalo druženje s latvijskim učiteljicama – sudionicama različitih Erasmus projekata koje su nam predstavile neke zanimljive primjere iz prakse koje su upoznale kroz Erasmus i primjenjuju ih u svom radu. Bila je to zanimljiva večer na kojoj smo svi zajedno sudjelovali u različitim aktivnostima, primjerice: Što možemo jedni druge naučiti u 15 minuta? – rad u parovima; zatvaranje očiju jednome igraču koji treba graditi toranj od kocaka uz poticajne pozitivne rečenice svoje grupe; radionica/eksperiment o stereotipima – pokazivanje fotografija različitih ljudi i stvaranje mišljenja o njima (što vidim, što mislim o onome što vidim, što osjećam..); učili smo geografiju Latvije na opipljiv i praktičan način – trebali smo uz pomoć čačkalica, služeći se kartom Latvije na maketi označiti tok rijeka, zatim iskoristiti numeričke podatke (broj stanovnika u pojedinim gradovima), posložiti gradove po veličini i dodati im broj kuglica s obzirom na veličinu.
