Autorica teksta: Sunčica Križan-Kadi, prof., učiteljica savjetnica, Osnovna škola Novi Marof
U jeku frontalne primjene Škole za život, odnosno reforme obrazovanja, u fokusu je novi kurikul predmeta Hrvatski jezik i njegova provedba u prvom i petom razredu osnovne škole, ali i preporuka da se u ostalim razredima implementiraju metode i načini poučavanja koji u središte stavljaju učenika, a ishodi poučavanja ostvaruju se osmišljavanjem kreativnih aktivnosti koje provode učenici.
Kako ostvariti cilj da učenici steknu trajnu čitateljsku naviku ako je uvriježeno mišljenje da je hrvatsko društvo nesklono čitanju, da učenici u hrvatskim školama ne čitaju i ne vole knjigu? Da bi učenik razvio trajnu čitateljski naviku, novi kurikul preporučuje zajedničko čitanje kraćih cjelovitih tekstova na satu i u školskoj knjižnici, tj. interakciju učenik – tekst, učenik – tekst – učenici, učenik – tekst – učitelj te aktivan razgovor u kojem sudjeluju svi učenici. Predmet razgovora treba biti isključivo učenikovo razumijevanje teksta na temelju doživljaja. Pritom se ističe važnost svakoga pojedinačnog mišljenja. (ishod OŠ HJ B. 6. 1.)
Čitajmo da ne ostanemo bez riječi,
rečenica je iz izjave o viziji Nacionalne strategije za poticanje čitanja (2017.), dokumenta čiji je strateški cilj razvoj čitalačke pismenosti i poticanje čitatelja na aktivno čitanje, ali i povećanje dostupnosti knjiga.
Kako približiti knjigu učenicima?
Dostupnost knjiga ne podrazumijeva samo broj djela za čitanje u školskim i gradskim knjižnicama nego i potrebu učenika da posjeti svoju knjižnicu, da potraži knjigu i da je poželi pročitati. Na pitanje što učenici vole čitati, oni sami najčešće nemaju odgovor, stoga je presudna uloga učitelja hrvatskoga jezika u usmjeravanju učenika i utiranju staze prema knjizi i potrazi za knjigom. Učitelj je taj koji treba povezati učenika s knjižnicom, a time posredno i s knjigom.
Projekt Knjiški gusari osmišljen je kako bi privukao učeničku pozornost i stvorio buduće čitatelje. Gusari su učenicima poznati kao tragači za blagom, potraga je to koja je zanimljiva i puna pustolovina, stoga imenovanje učenika knjiškim gusarima unaprijed potiče njihovu znatiželju i želju za potragom za knjigom. Na prvom nastavnom satu učenicima se nudi mogućnost izbora: kada biste željeli pročitati zanimljivu knjigu, koji bi bio najbrži način da je pronađete. Učenici će ponuditi različite odgovore: pitat će knjižničarku, prijatelja, učiteljicu, no na kraju zaključujemo da je svaki od navedenih pomagača u potrazi dobar izbor, ali da učenik potragu može obaviti i sam na svojem mobitelu ili računalu. Učenicima se tada predstavlja stranica Knjižnica grada Zagreba koja već na početnoj stranici u tražilici nudi poveznice Za djecu i Za mlade. Učenici šestih razreda odlučit će se za poveznicu Za djecu, a osmaši će zasigurno odabrati poveznicu Za mlade.
Klikom na poveznicu Za djecu učenicima se otvara novi trag koji ih vodi prema knjigama. To je poveznica Knjige. A tek tada pred njima je novi pustolovni svijet knjiga koje se skrivaju iza lijepo oblikovanih ikona: Preporuke, Knjige o Zagrebu, Lektira, Detektivski romani i pripovijetke, Fantastika, Stripovi, Zabavni romani, Pustolovni romani, Znanstvena fantastika, Povijesni romani i legende, Odrastanje i prva ljubav, Jezovite priče, Nešto drugačije, Poezija i Romani i pripovijetke iz životinjskog svijeta.
Gusarska potraga tek sada počinje.
Učenici otkrivaju koje se knjige skrivaju iza svake poveznice i zajednički odlučuju da za samostalno čitanje ipak žele Nešto drugačije. Poveznica nudi dvadesetak naslova koji su predstavljeni fotografijom naslovnice, ali i kratkim prikazom sadržaja. Učenici biraju koji su im naslovi zanimljivi, neke naslove odabiru i klikom na druge poveznice te je tako zajednički odabrano četrdesetak naslova. Na isti način učenici osmaši odabiru knjige istražujući što se krije iza poveznice Za mlade. Nakon što je provjereno imaju li školska i gradska knjižnica odabrane naslove (također u internetskoj tražilici), učiteljica je sve naslove s kratkim sadržajem knjige i brojem stranica (što nipošto nije zanemariv podatak) isprintala na papire u boji i stavila na vidljivo mjesto u učionici.
Slijedi dogovor o načinu prezentacije odabranih naslova. Kako bismo zadovoljili smjernice iz novog kurikula, ali i povezali svoju aktivnost s očekivanjima međupredmetnih tema, učenicima je predstavljena tehnika kamishibai, priča u slikama. Internet je prepun videozapisa prezentacije kamishibaija te se učenicima pričom i slikom predstavlja drevna japanska tehnika pričanja priča. Japan je daleka, učenicima egzotična zemlja o kojoj ne znaju mnogo pa ih svaki novi trag u njihovoj gusarskoj potrazi intrigira da nastave potragu i doznaju nešto novo. U japanskom jeziku kamishibai (kah-mee-shee-bye) znači papirnata drama ili popularnije papirnato kazalište. Pripovjedač uličnih kamishibai priča bio je čovjek koji bi putovao biciklom od sela do sela, grada do grada, prevozeći njime drvenu kutiju koja bi služila kao pozornica za izvođenje priča. U toj kutiji izmjenjivao bi kartice s velikim slikama koje bi pratile priču što ju je pripovijedao.
Predstavljanje pročitanog djela tehnikom kamishibai od učenika zahtijeva kreativnost, stoga su dobili mjesec dana vremena za izvršenje aktivnosti, kao i mogućnost da rade u paru ili u skupini po troje. Kutiju za kamishibai učenici su izrađivali od debljih kartonskih kutija koje su vrlo lako pronalazili u trgovinama i prilagođavali ih prema nacrtima za kamishibai koje su pronašli na internetu. Pročitavši odabrano djelo, fabulu su likovno oblikovali na papire koje su stavljali u kamishibai vodeći računa da ih ne bude previše (do deset). Tehnika oblikovanja crteža/slika prepuštena je učenicima i njihovim sklonostima, pa su se neki koristili bojicama, flomasterima, temperama, a neki su slike oblikovali digitalno. Slike moraju prikazivati fabularni slijed priče koju učenici pripovijedaju povezano vodeći računa o tempu i načinu govora, tj. govorenju standardnim jezikom osim ako lik u priči ne govori narječjem, o rečeničnoj pripovjednoj intonaciji, razgovijetnosti govora, zanimljivosti priče, stvaranju napetosti tijekom pripovijedanja te privlačenju pozornosti publike eventualnim vizualnim efektima (dinamično micanje slika, zumiranje, udaljavanje). Smjernice koje se moraju poštovati tijekom izvedbe odabiru sami učenici te zajednički oblikuju listu procjene na temelju koje će provesti vrednovanje kao učenje. Ovakvim oblikom formativnog vrednovanja učenici vršnjačkim vrednovanjem i aktivnim uključivanjem u proces vrednovanja promišljaju o vlastitom učenju te se potiče razvoj učenikova samostalnog pristupa učenju. Učenik preuzima odgovornost prema vlastitom učenju, a refleksija mu pomaže da se osnaži u nastavku procesa učenja.
Nova zanimljiva aktivnost poput kamishibaija u učenicima je potaknula želju za čitanjem, a rad u paru ili skupini omogućuje suradničko učenje, što osnažuje odnose u razredu, ali i cjelokupnu razrednu klimu prema knjizi i čitanju.
Vršnjačko vrednovanje učenici ne doživljavaju kritički kao učiteljsko, ozračje tijekom vrednovanja opuštenije je te eventualne kritike na rad i izvedbu učenici primaju bez straha od lošeg postignuća jer ih vrednuju drugi učenici. Pohvale su veoma važne jer su dobivene od vršnjaka, što u učenicima jača samopouzdanje i poboljšava odnose u razredu.
Kamishibai kazalište ne završava razrednim izvedbama. Kad imate izrađene kamishibai kutije, priče se vrlo lako prilagođavaju. Moguće je međurazredno natjecanje u pričanju priča pomoću kamishibaija, projektni dani, npr. priče o životinjama, bajke, basne, pustolovne priče, kriminalističke priče, što se već u ishodima novog kurikula zahtijeva. Bezbrojne su mogućnosti za sažimanje, pripovijedanje, prepričavanje uz korelaciju s mnogim drugim predmetima i međupredmetnim temama.
