Odlukom Ujedinjenih naroda 17. listopada obilježava se Međunarodni dan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti. Svrha obilježavanja ovoga dana je osvješćivanje siromaštva i socijalne isključenosti kao velikih društvenih problema, po mnogima jedni od najznačajnijih problema suvremenog doba. Aktualna je to tema u razvijenim europskim zemljama kao i u zemljama tranzicije. Iako bismo svaki dan trebali biti svjesni ovog problema koji uvelike pogađa i naše društvo, 17. listopada pokušavamo raznim akcijama osvijestiti i potaknuti solidarnost s ljudima koji žive u siromaštvu, marginalizirani su i socijalno isključeni.
Na ovaj dan razmislimo o pitanjima jednakih mogućnosti, ravnopravnog sudjelovanja u životu društva i jednakopravnosti zagarantirane Ustavom, a uz iskustvenu igru Korak naprijed koju možete isprobati s učenicima osnovnih i srednjih škola.
Biti siromašan znači biti isključen iz dobara i usluga (potrošačkog društva), a socijalna isključenost znači, šire od toga, izgubiti svoje mjesto u društvu (Katherine Duffy). Drugim riječima, socijalna isključenost podrazumijeva začarani krug s tri, često povezane, sastavnice: nezaposlenost – isključenost s tržišta rada i marginalizaciju na tržištu, siromaštvo i socijalna izolacija. Različite sastavnice socijalne isključenosti utječu jedna na drugu, stvarajući spiralu nesigurnosti koja završava stalnim i višestruko uskraćivanim mogućnostima.
U vodiču za socijalnu uključenost, Instituta za javne financije, navodi se da su uzroci socijalne isključenosti u Hrvatskoj često povezani s nezaposlenjem, niskom obrazovnom razinom, ograničenim mogućnostima zapošljavanja i/ili uskim, odnosno zastarjelim znanjima i sposobnostima. S povećanim rizikom socijalne isključenosti posebice se suočavaju osobe s posebnim potrebama (invaliditetom), beskućnici, starije osobe, žene, žrtve obiteljskog nasilja, Romi, bivši zatvorenici, liječeni ovisnici, izbjeglice i prognanici te dio stanovnika u područjima od posebne državne skrbi.
Zbog nedostatka novca i stigmatizacije koju može uzrokovati nezaposlenost, narušavaju se socijalne veze i raste vjerojatnost socijalne izolacije. Život u siromaštvu stvara dodatne teškoće pri traženju posla.
U odgojno-obrazovnom procesu iznimno je važno uključiti učenike u promišljanje sustavnih, sistemskih, često nevidljivih tlačenja i nepravdi koje stvaraju gubitak nade u mogućnosti bilo kakvih društvenih promjena. Svakodnevno trebamo učenike poticati na promatranje svijeta u kojem žive, društva koje ih okružuje, na uočavanje različitih odnosa moći i nemoći, (ne)jednakih mogućnosti te različitih životnih i društvenih privilegija koje skupine i/ili pojedinci žive, a pritom zajedno osvještavati negativne stavove i predrasude koji nastaju iz nepoznavanja i socijalne neosjetljivosti spram marginaliziranih (ranjivih, potlačenih) socijalno isključenih skupina. Samo tako doprinosimo razvoju i osnaživanju kritičke svijest učenika, aktivnom poticanju solidarnosti i zalaganju za slabije, obespravljene, druge i drugačije.
Korak naprijed iznimna je iskustvena vježba koju možete isprobati sa svojim razredom u svrhu otvaranja teme različitih pozicija u društvu, socijalne isključenosti i marginaliziranosti, nejednakih životnih i socijalnih pozicija i propitivanja privilegija. Temeljena je na igranju uloga, promišljanju o različitim ulogama – članovima našeg društva, mogućnostima i posljedicama koje te socijalne uloge stvaraju. U obliku u kojem vam je predlažemo, namijenjena je starijim učenicima, posebice srednjoškolcima, ali uz malu preinaku – prilagođavajući uloge koje su mlađim učenicima bliže i poznate, možete je isprobati i u višim razredima osnovne škole.
Na 20-tak papirića (ili koliko je velik razred) učitelj/učiteljica treba pripremiti, napisati jezgrovit opis pojedinih osoba, članova našeg društva.
Primjerice:
- 52-godišnja žena, koja je ostala bez posla nekoliko godina prije mirovini
- 30-godišnji bivši ovisnik o drogama, nedavno izašao iz komune
- mladić srpske nacionalnosti
- uspješan 35-godišnji menadžer velike korporacije
- 23-godišnjakinja iz siromašne obitelji
- 23-godišnji student iz imućne obitelji
- djevojka u invalidskim kolicima
- predsjednik podmlatka političke stranke
- umirovljenik
- izbjeglica iz Sirije
- HIV pozitivna djevojčica
- 18-godišnja Romkinja koja je završila srednju školu
- 50-godišnji beskućnik
- 16-godišnja trudna djevojka koja je morala napustiti srednju školu
- 32-godišnja razvedena žena, majka dvoje djece
- djevojka koja završava srednju redovnu i glazbenu školu
Za mlađe učenike kombinirajte njima poznatije uloge:
- djevojčica koja živi sama s bakom
- dječak koji ima devetero braća i sestara
- djevojčica, jedinica iz vrlo imućne obitelji
- djevojčica iz iznimno siromašne obitelji
- dječak koji živi sa samohranom majkom
- dječak koji živi u domu za nezbrinutu djecu
- djevojčica u invalidskim kolicima
- gluhonijemi dječak
- dječak kojem je otac u zatvoru
- djevojčica iz obitelji u kojem oba roditelja rade
- djevojčica koja živi daleko od većeg mjesta (grada ili sela)
Na određeni broj papirića napišite: „Ti si ti“. Unaprijed im napomenite da ako izvade takav papirić, odgovaraju iskreno na pitanja ne glumeći zamišljenu osobu, već igrajući sami sebe.
Učitelj/učiteljica zatim zamoli sudionike da malo promisle o problemima s kojima se osoba koju su izvukli suočava. Gdje živi i kako živi? Kako se osjeća kad hoda ulicom, o čemu misli, što joj treba, što je veseli ili rastužuje, koje su njene mogućnosti? Nakon što su se uživjeli u ulogu te osobe, učitelj/učiteljica zamoli učenike da stanu u liniju. Nakon njihova promišljanja dajete im uputu da ćete vi čitati tvrdnje, a oni će tijekom vašega čitanja razmišljati o tome može li osoba u čiju su se ulogu uživjeli to ostvariti ili ima li ostvareno u hrvatskom društvu. Ako osoba ima ostvareno učenik će napraviti korak naprijed, a ako nemaju, ostaju stajati na mjestu. Za svaku novu tvrdnju učenik se miče jedan korak unaprijed, ne vraćajući se na početnu poziciju od prethodne tvrdnje.
Neki od primjera tvrdnji mogu biti:
- Imate stalan posao.
- Redovito se obrazujete ili ste završili barem srednju školu.
- Kada god je to potrebno, možete otići liječniku.
- Imate se kome obratiti za pomoć kada je to potrebno.
- Obitelj vam pomaže kad god vam to zatreba.
- Imate mogućnost odlaska u kino, na koncerte ili kazalište kad god to želite ili bar jednom u dva mjeseca.
- Imate puno prijatelja.
- Zadovoljni ste svojim životom i mislite da ćete ostvariti svoje želje.
- Otvoreno možete govoriti o svojoj vjeri, nacionalnosti, životnom iskustvu.
- Slobodno možete hodati ulicom držeći partnera za ruku.
- Možete otputovati na more ili u stranu zemlju ako to želite.
- Imate riješeno stambeno pitanje.
- Živite u prosječnim životnim uvjetima (imate vodu, grijanje, odjeću).
- Imate pristup računalu.
- Ne bojite se da će vas policija zaustaviti na ulici.
- Nikada niste morali krasti.
- Imate puno prijatelja na društvenim mrežama.
- Zadovoljni ste prihodima koje ostvarujete.
Važno je da se vježba odvija u tišini, bez komentiranja i otkrivanja uloga.
Nakon što je zadnja tvrdnja pročitana, učenike zamolite da pogledaju oko sebe, tko gdje stoji, a onda neka pročitaju ulogu u kojoj su bili. Ako jedan dio razreda ne igra već promatra, onda ih prije nego se otkriju uloge, upitajte što misle koje društvene uloge ima pojedini učenik, primjerice onaj koji je najdalje došao ili onaj koji je tijekom čitave vježbe stajao na mjestu.
Budući da će pojedinim učenicima ovo biti snažno emotivno iskustvo, dopustite im da prodišu. Neka se svakako, svi redom predstave svojim imenom i prezimenom kako bi izašli iz uloge osobe koju su promišljali. Diskusija koju neposredno nakon vježbe otvorite mora biti vođena jasno usmjerenim pitanjima kojima ćete prvo propitati što su primijetili, što se dogodilo, kako su se osjećali u pojedinoj ulozi slušajući tvrdnje koje ste čitali? Jesu li su dosad bili svjesni teškoća s kojima se drugi ljudi u njihovoj okolini susreću i koliko su nekim ljudima određene mogućnosti nedostupne. Smatraju li da su oni osobno privilegirani i na koji način….
