Učenici trećega, a sad već četvrtoga razreda OŠ Don Lovre Katića iz Solina, na našem su natječaju osvojili dvije nagrade i jedno posebno priznanje: 1. mjesto u kategoriji Stvaram uzorke, modeliram pregače osvojila je Lucija Baketić, 2. mjesto u kategoriji Oblikujem škrinju za čuvanje naše baštine Natali Klarić, a Marko Kaštelan dobio je posebno priznanje za dizajn plakata Stablo mojega zavičaja. Iz jednoga razreda, čak tri nagrađena učenika. Nadarenost i talent svojih učenika zasigurno je pokrenula i usmjerila sama kreativna mentorica.
U ove vruće, ljetne dane prisjetimo se procesa rada u različitim kategorijama likovnog natječaja ŽELIM, STVARAM, OBLIKUJEM uz koloristički zanimljive i razigrane motive nagrađene pregače. Što učenike motivira, u kojim se tehnikama vole izražavati, razgovarali smo s učiteljicom razredne nastave Željanom Lažetom iz OŠ Don Lovre Katića iz Solina.
Jesu li Vam teme natječaja bile zanimljive i poticajne za rad?
Moram priznati da ste slučajno pogodili teme vezane uz neke projekte koje sam radila s djecom pa su se idealno uklopile. One su bile svojevrstan nastavak naših projekata. Samim time učenici su u potpunosti bili uključeni, motivirani i usmjereni na rad na zadanim temama.
Možete li nam opisati Vaša iskustva u radu s učenicima na ovome natječaju, na koji ste ih način vodili kroz teme i kategorije natječaja?
Ono što je bitno jest prava motivacija, potrebno je dobiti djetetovu pozornost i želju za što boljim radom. Nastojim uvijek u učeniku gledati suradnika, dati mu priliku da me “savjetuje”, da obogati moju maštu svojom. Na neki način dati mu na važnosti, tražiti od njega idejna rješenja. Kad dobijete prvi poticaj, prvi njegov iskorak, dalje ga usmjeravate i nastojite da on polako gradi svoju ideju uključujući sve elemente koji se traže u natječaju.
“Prijateljstvo” s močvarnim čempresom
Odlučili smo se prijaviti na natječaj zato što su učenici na neki način već bili “u priči”. Obrađivali smo jedinstvene biološke vrste našega grada u jednom opsežnom projektu i kao logičan rezultat nametnuo nam se rad na temu Stablo mojega zavičaja. Tijekom rada na tom projektu učenici su se upoznali s močvarnim čempresom, njegovim specifičnostima, nekoliko su mjeseci “prijateljevali” s tim stablom, družili se s njim u svim godišnjim dobima. Kad se tako stopite s motivom, vaš crtež neminovno, rekla bih, “dobije dušu”. Naravno, svi su učenici crtali na zadanu temu, ali sami su pri analizi radova izdvojili 3 do 4 rada koja su svojom originalnošću kao i samom tehničkom izvedbom odskočila.
Kolaž traži preciznost i strpljivost
Kod modeliranja pregača djevojčice su bile zainteresiranije. Zanimljivo je da su se dječaci uglavnom opredjeljivali za izradu jastučnica na kojima su dominirali veliki, uglavnom asimetrični elementi. Rijetki su pojedinci koji su tijekom rada pokazali izrazitu preciznost i strpljivost u radu. Kod realizacije ovoga zadatka bilo je potrebno više moje kontrole i poticaja da ustraju. Primjetno je da su im prvotne zamisli bile odlične, pune zanimljivoga ritma oblika i boja, različitih neobičnih detalja, ali to je zahtijevalo puno strpljenja i preciznosti što veliki broj učenika nema, tako da je ostao popriličan broj nedovršenih radova.
Ornamenti iz Salone
Kod izrade škrinjice u prvi je plan “iskočila” spretnost učenice u radu s tim materijalom. Učenici vole rad s folijom, ali to se uglavnom svodi na manje zahtjevne detalje, kako u oblicima tako i u količini. Kod nekoliko sam učenika uočila izrazitu lakoću rada na limu, odličnu kompoziciju. Naravno prethodno smo se upoznali, također kroz projekt, s različitim starokršćanskim ornamentima koje nalazimo u našem okruženju. Naša Salona ih je puna, učenici svakodnevno šeću starim zidinama otkrivajući uvijek nove ornamente. Upravo mi je blizina takva arheološkog nalazišta bila odlična motivacija. Stvorili smo priču, uključili se u nju, postali njezinim dijelom i tako su nastale škrinjice. Kod nekih je učenika bilo nemoguće tražiti izradu škrinjice, ali su oni te naše škrinjice punili svojim zlatnim dukatima, također izrađenima na limu.
Radili ste s učenicima u tri kategorije; učenici su oblikovali, dizajnirali i modelirali. Koji je proces njima, a koji Vama bio najzanimljiviji?
Sve ovo što smo radili u natječaju radili smo i prije na našim satovima likovne kulture. Svi procesi su u nekim segmentima bili zanimljivi Osobno mi je izrazito zanimljivo kako u svakome segmentu pojedini učenik “odskoči”. Točno se u njihovim radovima prepoznaje njihova osobnost. Uočavate kod nekih učenika njihovu maštovitost, izlazak izvan okvira, ali i brzopletost, nestrpljivost, tada ih morate zaustavljati, vraćati na onu njihovu ideju, ne dopustiti da im dosadi, ili da se umore, pa odustanu. Potrebno ih je neprestano poticati, motivirati. Naprave malu grešku i odmah odustaju, razočaraju se, a vi vidite da je rad odličan, nepredvidiv, zanimljiv. Tada “nastupa” učitelj kako bi mu otkrio vrijednost njegovoga rada. Na kraju vidite oduševljenje, ponos što nisu odustali, a i ostali učenici pohvale njihov rad. Kad još taj rad završi na panou, ili na natječaju, to oduševljenje je nemjerljivo. Izuzetan poticaj za daljnji rad, ali ne samo toga nagrađenog djeteta, već i ostalih učenika. Kad je on uspio, mogu i ja!
Postoji li element natječaja koji biste dopunili ili izmijenili (npr. izbor zadanih tehnika, izbor tema)? Na što učenici dobro reagiraju, u kojim tehnikama vole raditi?
Ne bih ništa mijenjala, samo što bih eventualno malo ranije dala teme radi usklađivanja s planom. Ipak imamo samo jedan sat tjedno. Naglašavam da smo koristili i poneki sat razrednika kako bismo završili, osobito rad s kolažem koji zahtijeva precizno i strpljivo rezanje, ljepljenje, slaganje. Ali smatram da je sudjelovanje na ovakvim natječajima važno za razvoj samopouzdanja djeteta, prepoznavanje nadarenosti, predstavljanje samoga sebe pa samim time spada i u sadržaj sata razrednika. Što se tehnika tiče prethodno sam napomenula da je to individualno. Moram priznati da najmanje uspješnih radova ima u radu s kolažem jer je velika većina učenika neprecizna, brzopleta, brzo se umaraju režući i slažući dijelove neke cjeline. Tu je uvijek izuzetno važan angažman učitelja.
Kako su reagirali nagrađeni i pohvaljeni učenici kada su saznali za svoj uspjeh? Jesu li i ostali učenici u razredu bili ponosni na njih? A škola?
Učenici su bili oduševljeni, sam odlazak na dodjelu nagrada bio je izuzetan doživljaj. Svi su učenici bili ponosni i odmah su pitali kada će opet biti nekakav natječaj. Škola? Ne znam, ravnateljica je čestitala, ali mislim da nisam ni ja kao nastavnik baš to naglašavala. Meni je bitno da su djeca pozitivno reagirala, da ih je to motiviralo na daljnji rad, pa ipak smo tu radi njih.
Kako Vam se sviđa naša virtualna galerija? Jeste li preporučili roditeljima i učenicima da je posjete?
Odlična je. Posjetili su je svi učenici i velika većina roditelja.
