Broje se dani do kraja, mnogi se slažu, najzahtjevnije školske godine. Štrajk, kombinacije s odradom nastavnih dana, pandemija, potres – izazova se ne bi posramili ni oni s kroničnim viškom mašte. Iskustva i rezultati vjerojatno će se još dugo analizirati, ali i površnom je promatraču jasno da je uspjelo.
Učenici i nastavnici prihvatili su izazov i s nevjerojatnim optimizmom, snalazeći se u potpuno novim uvjetima i koristeći se često nepoznatim alatima, stigli do kraja gradiva predviđenog udžbenikom. Ni izdavači udžbenika nisu spavali. Pandemijska atmosfera u Profil Klettu pucala je od adrenalina. Prilagođavale su se postojeće i dizale nove digitalne platforme, s učiteljima i nastavnicima svakodnevno tražila rješenja koja će olakšati i oplemeniti nastavu na daljinu, osmislio se niz novih sadržaja i povezivalo nastavnike u zajednice koje će, nadamo se, opstati i nakon potpune normalizacije života.
Svakodnevno smo svjedočili nizu situacijskih projekata, do tada nezamislivih drugačijih načina rada koje su pokrenuli sami nastavnici.
Mnogi su od njih osvijestili svoju snagu i kreativnost te iznenadili sami sebe. Među njima je Anja Rumac. Ta profesorica engleskog u riječkoj Osnovnoj školi – Scuola elementare Belvedere poučava djecu od prvog do četvrtog razreda, među ostalima i učenike koji redoviti program pohađaju na talijanskom jeziku. Njezina kreativnost već nam je otprije bila poznata. Anja se već godinama bavi inovacijama u edukaciji. Predsjednica je Centra za inovacije u edukaciji Coningenium te suautorica i voditeljica posebnog programa Bilingvalna matematika te Znanstvenog bilingvalnog kampa kojim želi popularizirati znanost, približiti je mlađim naraštajima, ali i potaknuti logičko razmišljanje, psihofizički razvoj, kreativnost i učenje na inovativan način. No sve to što smo nabrojili nije bilo dovoljno da Anju potakne da upali računalo. S djecom je oduvijek cijenila neposredan i izravan kontakt jer riječ je o učenicima nižih razreda osnovne škole, onima koji još nemaju mobitel ispunjen različitim školskim aplikacijama i nekoliko adresa elektroničke pošte.
S početkom pandemije našla sam se baš u nezavidnoj situaciji. Za djecu nižih razreda osnovnih škola nastava na daljinu na Trećem nije ponudila televizijske lekcije iz engleskog ili bilo kojeg drugog jezika. S druge strane, među prvašićima, a i to su moji učenici, ima i onih koji još nisu naučili sva slova. Dakle, neki pisani zadatci nisu dolazili u obzir a da pritom dodatno ne opteretim roditelje. Razmišljajući kako napraviti most do svojih učenika, zaključila sam da je najbolje snimiti im videolekcije i postaviti ih na YouTube.
O koliko je hrabroj ideji riječ dokazuje to što Anja do tog trenutka nije napravila niti jednu PowerPoint prezentaciju, a o vlastitom videu nije nikada ni razmišljala.
Naravno, o svemu tome nisam imala pojma. Sestrin muž koji se razumije u snimanje zvuka i montiranje slike te Profilovi materijali bili su jedino na što sam se mogla osloniti i tako sam krenula, ne nadajući se ničemu spektakularnom.
U dva tjedna Anjini su filmići imali sve ozbiljniju publiku i povratnih je informacija bilo sve više. U nešto više od dva mjeseca moje videolekcije imale su 37.000 pregleda. Nisam mogla vjerovati kako se brzo proširilo i kolika potreba postoji za takvim sadržajima. Najveći mi je šok bio kada sam shvatila da me prati i brojna publika u Gruziji. Zagonetku sam riješila tek kada sam konačno doznala da i oni uče iz istih, Profilovih udžbenika.
Uglavnom, sve se to pretvorilo u jednu lijepu priču u ružnim okolnostima.
Da priča nije ni blizu kraja dokazuju i planovi. S ministarstvom Anja upravo dogovara da videolekcije budu trajno dostupne zainteresiranima, a dio ljeta planira iskoristiti tako da snimi i dijelove gradiva koji su obrađeni tradicionalno, prije pandemije.
Sada mi je želja imati sve u videoformatu. To je i u normalnim okolnostima dobro zbog djece koja zbog bolesti ili nekog drugog razloga nisu u školi. Mnoštvo je ideja, a moguća je i realizacija. Treba samo svladati strah i krenuti. Što toplo preporučujem i svima ostalima.