Iako se Plan i program za četverogodišnje i trogodišnje strukovne škole nije promijenio te se sadržaji poučavaju po starom, nastavnici povijesti obvezni su u nastavu ugraditi puno toga novoga, primjerice očekivanja međupredmetnih tema i vrednovanje. Rad u nekim strukovnim školama i odjeljenjima sam po sebi često nosi specifičnosti i izazove, poput slabijega predznanja, vještina čitanja i pisanja, motivacije, prilagodbe metoda i inkluzivne prakse i sl. U ovome se radu propituje načelo autonomije u poučavanju te iskustva provođenja autonomije u praksi na vlastitim primjerima rada u dvjema strukovnim školama.
Tijekom studija na visokim učilištima od budućega se učitelja (pojam u značenju osobe koja je osposobljena za poučavanje učenika u školi) najvećim dijelom očekuje znanje studijskoga predmeta, a najmanje se vremena posvećuje vještinama poučavanja. Stječu se temeljna znanja o odgojno-obrazovnoj djelatnosti, no obrazovanje učitelja ne završava stjecanjem diplome. Za sve situacije na koje učitelj nailazi u razredu studij ga većinom ne priprema. U takvim situacijama bacanja u vatru učitelj svoj rad prilagođava aktualnim potrebama. Od učitelja se očekuje visoka razina humanosti, motiviranosti, stručne i opće izobrazbe, orijentacija na cjeloživotno učenje i stručno usavršavanje, vladanje komunikacijskim i organizacijskim vještinama, poznavanje suvremenih medija, informatička pismenost i dr. Pritom se često naglašava kako učitelj treba biti autonoman. Što znači biti autonoman u poučavanju?
Autonomija podrazumijeva slobodu, a sloboda je poticaj za kreativnost i stvaralaštvo. Sloboda za učitelja znači samostalno profesionalno djelovanje pri odabiru najprikladnijih metoda i pristupa koji omogućuju učinkovitije, uključivo i pravednije obrazovanje. Potreba za kontinuiranim spoznavanjem i cjeloživotnim učenjem ne bi trebala biti prisila odozgo, već osobna potreba svakoga odgojno-obrazovnoga djelatnika. To, naravno, ne znači da učitelj može raditi što hoće. Iz samostalnoga djelovanja proizlazi odgovornost prema učenicima i njihovome kvalitetnom obrazovanju. Učitelji visokih očekivanja mogu autonomiju percipirati kao dobru priliku za podučavanje prema vlastitim vrijednostima kako bi iskoristili svoje resurse, eksperimentirali s novim načinima rada ili ih promijenili ovisno o situaciji i potrebama učenika. Za učitelje nižih očekivanja autonomija pruža priliku za skrivanje osobnih nedostataka što ne može biti korisno za njihov osobni razvoj, za njihove učenike i društvo u cjelini. Odgajati učenike za cjeloživotno učenje mogu samo učitelji koji se i sami kontinuirano i profesionalno usavršavaju, odnosno uče. Sve ostalo je forma koja dugoročno ne ispunjava svrhu obrazovanja.
Ne postoji neki modul koji se eksplicitno bavi autonomijom ili jednostavan recept kako biti autonoman. Da bi koristio autonomiju u poučavanju, učitelj mora znati sve korake u poučavanju: metodologiju predmeta, predmetni kurikulum, kurikulumsko planiranje, međupredmetna očekivanja, učenje utemeljeno na istraživanju, rješavanje problema, inkluziju, vrednovanje itd. Također, treba čitati pedagošku literaturu, pohađati različite edukacije te razmjenjivati primjere prakse s kolegama.
Autonoman učitelj potiče autonomiju kod učenika, što znači da ih često pita za mišljenje. Tako je na prvome satu u sklopu upoznavanja učenika prvih razreda (usmjerenja: komercijalist, agro-turistički tehničar i upravni referent) s nastavnim predmetom provedena rasprava o nastavi povijesti. Učenici su u skupinama razgovarali i prezentirali svoje odgovore na sljedeća pitanja:
- Koji stav imaju prema povijesti s obzirom na zanimljivost, težinu i korisnost predmeta?
- Na koji način uče povijest?
- Kako bi, prema njihovome mišljenju, trebala izgledati nastava povijesti?
Učenici su većinom zaključili da im je povijest zanimljiva (osobito suvremena povijest), no da je i teška zbog velike količine podataka. Smatraju je uglavnom korisnom, osobito nacionalnu povijest. Što se tiče učenja, njihovi su odgovori bili vrlo slični. Primjerice, ne vole učiti godine i podatke, uče samo za ispitivanje i sl. Nastava kakvu žele trebala bi se baviti temama o načinu života ljudi u prošlosti, o važnim osobama i izumima. Na satu žele slušati zanimljive priče, raspravljati, crtati, uređivati pano, gledati filmove, raditi samostalno na temama koje ih zanimaju, modelirati, fotografirati, izrađivati videa i putovati. Ova rasprava i provedena anketa bili su polazište za planiranje daljnjega rada.(1)
Velika količina gradiva iz povijesti koju učenici trebaju svladati u dvije godine predstavlja dodatni izazov za pronalazak vremena i dublju obradu gradiva prema tehničkim konceptima i vježbanju određenih procedura. Kako su uvedeni elementi vrednovanja znanja prema novome kurikulumu povijesti za gimnaziju (činjenično, konceptualno i proceduralno znanje) te pristupi vrednovanju (vrednovanje kao učenje, vrednovanje za učenje i vrednovanje naučenog), valja prilagoditi poučavanje i prema tim zahtjevima. Da bi se imalo više vremena za istraživačke zadatke, ove školske godine nisu planirane pisane provjere znanja. Nakon provedene pisane provjere znanja obično se posveti jedan sat analizi učeničkih rezultata. Na ovaj način dobilo se još osam sati za istraživačku i projektnu nastavu. Problemu vremena doskočilo se i primjenom različitih metoda, primjerice metode obrnute učionice, istraživačkim zadatcima za rad kod kuće i pregledima gradiva.
Aktivnosti učenika prema ishodima, reformskim načelima aktivnoga učenja i elementima vrednovanja trebaju biti više usmjerene na rad s konceptima. Na početku svake cjeline uz pomoć lente vremena učenici su dobili pregled najvažnijih događaja. Učenici si pregledima predočavaju kronološki kontekst razdoblja, a sadržajima za dublju obradu analiziraju povijesne fenomene karakteristične za to razdoblje.
Primjer 1. Hamurabijev zakonik
Kao primjer izdvajam civilizacije Staroga i Dalekoga istoka za koje je u planiranju obrade predviđeno četiri nastavna sata. Fenomeni koji se mogu izdvojiti su: pismo, religija, pravo, gospodarske djelatnosti, graditeljstvo, znanost i sl. Nakon dva sata pregleda svih civilizacija još dva sata posvećeno je fenomenima za dublju obradu. Učenici usmjerenja agro-turistički tehničar i komercijalist istraživali su razvoj država kroz pisma i gospodarske djelatnosti, a učenici usmjerenja upravni referent kroz religiju i pravo.
Učenici su tako analizirali pisani i slikovni izvor Hamurabijevoga zakonika (koncepti: rad s povijesnim izvorom, povijesna perspektiva). (2) Pomoću obrasca za analizu slikovnih izvora učenici su opisivali prikaz Hamurabija i boga Šamaša na steli Hamurabijevoga zakonika. Naglasak je bio ne samo na analizi slikovnoga prikaza, nego i na ulozi zakona u društvima i poruci koju prikaz predstavlja. Drugi dio analize odnosio se na uvodni dio zakonika. Učenici su trebali uočiti povezanost prikaza na reljefu i teksta u zakoniku. Oba izvora sadrže poruku da zakoni dolaze od boga i preko vladara kao posrednika podanicima. Treći dio odnosio se na zakonske odredbe. U razgovoru o odredbama iz zakonika učenici trebaju prodiskutirati o predviđenim kaznama, (ne)jednakosti pred zakonom, (ne)pravednosti odredbi te ih usporediti s današnjim zakonima. Učenici su prilikom diskusije zaključili da su vladari staroga Babilona vjerovali da im moć pravednoga vladanja daju bogovi te su zakoni koje je dao uklesati Hamurabi bili, iz te perspektive, pravedni zakoni. Slične ideje nalazimo kod Židova (Mojsje), stoga su učenici za zadaću trebali usporediti Hamurabijev i Mojsijev zakon uz pomoć T tablice.
Primjer 2. Povijest Rima
Drugi primjer odnosi se na povijest Rima koja se u strukovnim školama poučava kronološkim slijedom, od razdoblja kraljevstva do pada Zapadnoga Rimskog Carstva. Udžbenički tekst na petnaestak stranica daje mnogo informacija koje bi učenici trebali savladati u vrlo malo vremena. Za povijest Rima planirano je pet sati obrade, a za projektnu nastavu još četiri sata. Umjesto kronološkoga pristupa povijesti Rima može se pristupiti tematski. Učenici su najprije učili o političkoj povijesti Rima, potom o društvu, religiji, gospodarstvu i kulturi.
Umjesto pisanih provjera znanja mogu se vrednovati različiti učenički radovi, no prethodno je važno uvježbati procedure rada. Učenici su prije rada upoznati sa svrhom takvih zadataka, detaljnim uputama i kriterijima vrednovanja. Tijekom školske godine učenici su izrađivali lente vremena, tematske povijesne karte, grafičke organizatore, plakate i prezentacije u različitim digitalnim alatima, kvizove i referate. Sudjelovali su u individualnim zadatcima, radu u paru, radu u skupini i projektnoj nastavi. Za vrijeme nastave na daljinu radove su predavali i prezentirali u online okruženju. U nastavku je nekoliko primjera zadataka.
Primjer 1. Miniistraživanje (4)
Učenici su prilikom obrade Hrvatske u ranome srednjem vijeku dobili zadatak provesti miniistraživanje najznačajnijih povijesnih lokaliteta. U nastavku je opis zadatka.
Primjer 2. Referat o dubrovačkoj diplomaciji
Učenici su prilikom obrade srednjovjekovne povijesti Dubrovnika na satu istražili nastanak i razvoj Dubrovačke Republike, a detaljnije ključni faktor u očuvanju samostalnosti – dubrovačku diplomaciju. Za vježbu su kod kuće najprije radom na tekstu i izvorima trebali riješiti sljedeće zadatke (5):
- Zašto diplomaciju smatramo umijećem mogućega? Kako se to može primijeniti na diplomaciju Dubrovačke Republike?
- Izdvoji ključna obilježja dubrovačke diplomacije. Razmisli koji su čimbenici utjecali na ta obilježja i poredaj ih po važnosti.
- Usporedi ono što je zajedničko i ono što različito u diplomaciji od vremena Dubrovačke Republike do danas. U tome ti mogu pomoći ove odrednice: brzina i protok informacija, elitizam, pregovaranje, diplomatski protokol, problem s kojima se suočava današnji/ondašnji svijet, zaštita osobnih interesa, traženje savezništva.
Nakon pregledanih zadaća i povratnih informacija učenici su dobili zadatak za ocjenu – izraditi referat na zadanu temu. Uz zadatak dobili su detaljne upute za strukturiranje referata, tehničke upute za pisanje na računalu te upute za pravilno citiranje korištene literature i izvora.
Formativno vrednovanje provodilo se na svakome satu. Najčešći način vrednovanja za učenje bile su izlazne kartice s nekoliko pitanja i grafički prikazi ili drugi radovi učenika. Samovrednovanje se provodilo pomoću aktivnosti semafora i samoljepivih papirića u boji ili aktivnost lajkova, a u online okruženju putem digitalnih alata. Vršnjačko vrednovanje provodilo se pomoću rubrika za procjenu rada u skupini ili procjene učeničkoga uratka prema kriterijima. Učenici su s vremenom dobro prihvatili ovakav način rada. Vrednovanje naučenoga provodilo se usmenim provjerama činjeničnoga i konceptualnoga znanja te ocjenjivanjem različitih učeničkih uradaka gdje se većinom vrednovalo konceptualno i proceduralno znanje. Tijekom cijele godine pratio se napredak učenika pružanjem usmenih i pisanih povratnih informacija te redovitim mjesečnim bilješkama u e-dnevnik. Povratne informacije motivirale su učenike, a rubrike za vrednovanje usmjeravale na očekivanja. Redovitim vrednovanjem izbjegnuti su nesporazumi oko načina i kriterija vrednovanja, a rezultati i uspjeh učenika bili su bolji.
S učenicima se često vodi razgovor o provedenim aktivnostima i vrednovanju. Na taj se način učenike potiče na promišljanje o vlastitome radu, načinu i strategijama učenja, svrsi pojedinih zadataka, samovrednovanju (što je dobro, a što se može poboljšati), odnosno o preuzimanju odgovornosti za vlastitu uspješnost u učenju. Učenici su također više puta tijekom nastavne godine anonimno popunjavali ankete u kojima su odgovarali na pitanja o načinu rada, poteškoćama, samoprocjeni, prijedlozima poboljšanja, osvrtom na online nastavu i sl. Posebno treba istaknuti samokritičnost po pitanju izvršavanja obveza na vrijeme. Podaci dobiveni anketom pomogli su nastavniku u refleksiji i samoregulaciji vlastitoga rada.
Na kraju nastavne godine koja je po mnogo čemu bila izazovna, odlučila sam podijeliti osobna iskustva rada u strukovnoj školi prema reformskim načelima i primjeni autonomije u poučavanju. Smatram da je autonomija u poučavanju znatno pomogla u uspješnoj primjeni različitih metoda i prilagodbi izazovima nastave na daljinu. Radom na drugačiji način nastava je učenicima bila dinamičnija i zanimljivija, pred nastavnika je stavila odmak od uobičajenoga, a na opće zadovoljstvo iznjedrila i bolje rezultate. Primjerice, učenici pokazuju bolje rezultate u konceptualnome znanju. Proceduralno znanje u izradi grafičkih organizatora, plakata i prezentacija postupno je uvježbano te su svi učenici pokazali vrlo velik napredak. Kod složenijih zadataka, kao što je pisanje referata, procedure su kod većine učenika još u razvoju te na tome treba poraditi. Uz povratne informacije većina je učenika ipak uspješno izvršila zadatak uz napomenu da ima prostora za napredak. Svakako, na iskustvima ove školske godine treba graditi dalje te unositi pozitivne promjene u osobne profesionalne kompetencije i nastavak obrazovanja učenika.
- Detaljne rezultate provedene ankete namjeravam objediniti u veće istraživanje, stoga sam ukratko predočila dio dobivenih rezultata.
- Aktivnost Hamurabijev zakonik prilagođena je prema prijedlogu iz Metodičkog priručnika iz povijesti za srednje škole izrađenom u sklopu projekta Škola za život. (Tema A2. Stari istok – društvene strukture, zakonici, pravo). Dostupno na poveznici: https://uciteljihr-my.sharepoint.com/personal/edukacije_ucitelji_hr/_layouts/15/Doc.aspx?sourcedoc={6163cc03-db60-4e2c-8b4b-ceee2c509313}&action=view&wd=target%28A2.%20Stari%20Istok%20%E2%80%93%20dru%C5%A1tvene%20strukture%2FDru%C5%A1tvene%20strukture%20u%20Mezopotamiji.one%7C3963e00f-e70c-4d3e-ab5c-7fea1a1401ac%2FHamurabijev%20zakonik%7C2a255dc3-099e-4998-ad49-382ec2e1cf5a%2F%29 (Pristup: 10. 6. 2021.)
- Digitalnii plakat dostupan je na poveznici: https://sway.office.com/VzMGK1lxDuoBDIPW?ref=Link&loc=mysways&fbclid=IwAR0rnW40HDQv7skbW_o3fZytUphvemN1_n29d1koL2gg_2rzjd1tqvaA114
- Aktivnost je prilagođena prema prijedlogu priprave Ranosrednjovjekovna Hrvatska uz udžbenik iz povijesti za drugi razred gimnazije u izdanju Profil Klett Zašto je povijest važna? 2 Dostupno na:
- Za ovu aktivnost korišten je tekst udžbenika iz povijesti za drugi razred gimnazije u izdanju Profil Klett Zašto je povijest važna? 2 , str. 80. – 84.
- Glučina, Martina. Ristić, Vedran. Presečki-Turk, Valerija. Zašto je povijest važna? 2: udžbenik za drugi razred gimnazije. Profil Klett. Zagreb. 2020.
- Hopkins, David. School Improvment for Real. Routlege Publisher. Abingdon. 2001.
- Metodički priručnik iz povijesti za prvi razred srednje škole. MZO. Zagreb. 2020. https://uciteljihr-my.sharepoint.com/:o:/g/personal/edukacije_ucitelji_hr/EgPMY2Fg2yxOi0vO7ixQkxMBu6bSO2FW6y2IkSmMMFrQng (Pristup: 10.6. 2021.)
- Samaržija Zdenko. Povijest 1: udžbenik za prvi razred srednje strukovne škole. Školska knjiga. Zagreb. 2000.
- Skaalvik, Einar. M. Skaalvik, Sidsel. „Teacher Self-Efficacy and Perceived Autonomy: Relations with Teacher Engagement, Job Satisfaction, and Emotional Exhaustion.“ Psychological Reports, 114 (2014): 68–77.
- Tischler, Dubravka. „Autonomija učitelja i njihov profesionalni razvoj.“ Pedagogijska istraživanja, 4, br.2 (2007): 293–299.
