Često me učenici, pa i oni najmlađe dobi pitaju zašto nešto učimo. Zašto trebamo trčati ili skakati u vis i u dalj? Zašto je dobro igrati neke momčadske ili štafetne igre? Mogu li se vježbajući i kroz pokret usvajati i uvježbavati sadržaji Matematike, Hrvatskog jezika, Prirode i društva?
Mnoštvo znanstvenih istraživanja upućuje na to da se kroz pokret najbolje uči. Poznato je da povećanje fizičke aktivnosti uvelike doprinosi boljoj kognitivnoj aktivnosti i svakako utječe na bolje rezultate učenja.
Stoga je od iznimne važnosti osigurati svakodnevno vježbanje i kretanje učenika. Bilo bi dobro uvesti neki oblik fizičke aktivnosti na svakom nastavnom satu. To je moguće bilo u vidu neke igre povezane s nastavnim sadržajima ili u obliku mikropauze kad učenicima oslabi pažnja i koncentracija.
Mnoga znanstvena istraživanja potvrdila su da tjelesna aktivnost može izuzetno pozitivno utjecati na rješavanje matematičkih problema i na čitanje. Tjelovježbom aktiviramo cijeli organizam – srce bolje radi, kisik i hranjive tvari brže cirkuliraju i dolaze do mozga, učenici su budniji, različiti centri u mozgu se povezuju, u učionici se stvara bolje ozračje, atmosfera je dinamičnija i svi su spremniji za rad i razmišljanje.
Osnovne kognitivne funkcije povezane su s pažnjom i sposobnošću memoriranja. Te funkcije su nakon tjelovježbe na puno višoj razini. Svakodnevna tjelovježba je od velike važnosti za zdravlje mozga. Tjelovježbom se ostvaruju višestruke koristi iz više različitih aspekata.
Osnovne kognitivne funkcije povezane su s pažnjom i sposobnošću memoriranja. Te funkcije su nakon tjelovježbe na puno višoj razini. Svakodnevna tjelovježba je od velike važnosti za zdravlje mozga. Tjelovježbom se ostvaruju višestruke koristi iz više različitih aspekata.
Kao što postoje međupredmetne teme koje se provlače kroz različite predmete, tjelesna aktivnost ne bi trebala biti rezervirana isključivo za nastavu tjelesne i zdravstvene kulture. To bi trebala biti uobičajena etapa gotovo svakog sata. Važno je prihvatiti činjenicu da je učenje kroz pokret (tj. u korelaciji s tjelesnom i zdravstvenom kulturom) izuzetno učinkovito i svrhovito. Za učenje kroz pokret ponekad je potrebno i samo nekoliko minuta te nije rezervirano isključivo za mlađu razvojnu dob.
Za to moramo biti educirani i poslušati što nam kineziolozi imaju reći na tu temu. Iako se radi o dvije, tri minute tijekom svakog sata, vježbe moraju imati svoju svrhu i treba paziti na pravilno izvođenje (npr. vježbe disanja na početku sata ili nekoliko vježbi brain gyma koje povezuju različite centre u mozgu).
Donosim vam nekoliko ideja kako povezati nastavu tjelesne i zdravstvene kulture s učenjem i ponavljanjem različitih sadržaja kroz pokret.
Ako ste kada radili u prvom razredu osnovne škole, dobro znate da dječja pažnja u toj životnoj dobi ne traje dulje od 15 minuta, a školski sat traje 45 minuta. Ispod stolova nožice cupkaju, olovke se vrte, ispadaju iz ručica... U školi je ponekad tako teško! Prvi sat, drugi sat, treći sat.... Sjedni, okreni se, listaj, čitaj, slušaj!
Na sve moguće načine trudim se svaki sat osmisliti nekoliko različitih aktivnosti koje će se sasvim prirodno izmjenjivati i nadopunjavati. Na početku sata svi smo u krugu. Igramo se, napeto je. Djeca tog uzrasta rado uče uz pokret. Posebno su im drage natjecateljske igre. Često izađemo na igralište za vrijeme Matematike pa me kolegice pitaju kako to da opet imamo tjelesni. U prvom i drugom razredu na satu Matematike često koristim uvodni i završni dio sata za matematičke igre uz pokret. Jedna od dražih nam je Potrči, uskoči (tako smo je nazvali). Izvrsna je jer je primjenjiva na mnogim nastavnim sadržajima.
Igra se izvodi na školskom igralištu. Nacrtamo krugove i u njih napišemo neke brojeve do 100. Učenike podijelimo u tri kolone. Izgovaramo naglas zadatak, a prvi iz kolona trče u krug koji je točno rješenje. Kolona najbržeg učenika dobiva bod. Pobjednik je kolona s najviše bodova.
Učenici stoje na sredini igrališta. Dogovorimo se koja polovina igrališta je za veće, a koja za manje brojeve. Npr. jedan dio igrališta je za brojeve veće od 10, druga za brojeve manje od 10. Sredina igrališta predstavlja broj 10. Izgovaram brojeve, a učenici trče na određenu stranu ili ostaju na sredini. Može se igrati i na ispadanje.
Učenike podijelimo u skupine. Prvi u skupini drži košaricu. Ispred učenika se na tlu nalaze papirnati modeli ili crteži geometrijskih tijela. Izgovaramo naziv geometrijskog tijela. Prvi iz kolona trče, traže zadano tijelo/lik, stavljaju u košaricu i vraćaju se natrag. Zadatak je da jedan po jedan učenik iz skupine odlaze npr. po trokut i za to kao skupina imaju jednu minutu. Na kraju se broji koja je skupina pronašla više zadanih tijela/likova.
Tada su najaktivniji oni najnemirniji đaci. To je vrijeme kojim ih možemo pridobiti za Matematiku. Radoznale glavice će bolje slušati i pratiti u učionici jer znaju da će to znanje koristiti u igri. Nove sadržaje slušaju i rado uvježbavaju u učionici jer su one „upute za igru“. Ne možeš igrati i biti uspješan u igri ako ne slušaš, ne shvatiš, ne vježbaš.
Kaže se da je u zdravom tijelu zdrav duh. A upravo taj zdrav duh je ključan faktor u sposobnosti učenja. Učenici nakon tjelovježbe na nastavi brže reagiraju, bolje su koncentracije i motivacije.
Onaj tko je usredotočen na određene vježbe u zadanom vremenu bit će spremniji zadržati pažnju i oduprijeti se ometajućim čimbenicima tijekom umnog rada.
Smatram da sadašnja dva do tri sata tjedno predviđena za tjelovježbu nisu dovoljna za tako nešto važno kao što je zdravlje naše djece. Redovite vježbe i rekreativne pauze pomoći će učenicima u učenju i razumijevanju sadržaja i sigurno će rezultirati uspjehom.
