Osluškujući interese svojih učenika, promatrajući njihovu igru i iz razgovora s njima zaključila sam da je slaganje Lego kockica svima jedna od omiljenih igara. Mogu beskrajno dugo komunicirati o svim mogućnostima i raznim kombinacijama koje su u stanju složiti. Zato mi nije bilo čudno kada su predložili da jedan dan posvetimo Lego kockicama.
Učenici su preuzeli inicijativu i dogovorili se između sebe tko će biti zadužen za pripremu plakata i prezentaciju Lego kockica, a tko za smišljanje, zajedno sa mnom, kako nastavne sadržaje prilagoditi igri s Lego kockicama. Ubrzo su pripreme bile gotove, plakati pomoću kojih će prezentirati Lego kockice dovršeni i preostalo je samo izmijeniti raspored sati te se prepustiti omiljenoj zabavi. Nekoliko je učenika donijelo u školu kockice koje su rasporedili po klupama i čekali upute za rad.
Za početak smo odslušali predavanje učenika koji su nam otkrili otkud dolaze Lego kockice i što ta riječ znači na danskom jeziku. Malo smo pritom „bacili oko“ i na zemljopisnu kartu te pogledali gdje se nalazi Danska, pronašli i imenovali glavni grad, opisali zastavu te zemlje i prisjetili se čuvenog pisca bajki H.C. Andersena koji također potječe iz Danske. S obzirom da se radilo o učenicima 2. razreda, te su nam informacije bile dovoljne za početak. Učenici su zainteresirano slušali predavanje svojih prijatelja i s velikim interesom proučavali plakat na kojem su bile ispisane brojne zanimljivosti.
Najveće iznenađenje bila je velika kartonska kutija oblijepljena zelenim papirom, na čijim su stranicama bili ispisani zadatci. Kutija je predstavljala ogromnu Lego kocku, a zbog plastičnih čepova koji su bili pričvršćeni s gornje strane, izgledala je poput prave divovske Lego kocke i pozivala na igru.
Podijelili smo se u četiri skupine i krenuli na posao. Okrećući kocku, rješavali smo matematičke zadatke koji su bili ispisani na njoj i rješenja provjeravali pomoću pravih kockica. Nakon riješenih matematičkih zadataka i prema zadanim uputama složenih figurica na red je došla i vježba pripovijedanja.
Trebalo je iskoristiti zadane oblike i „smjestiti“ ih u smislenu priču. Priče smo najprije ispričali jedni drugima, a zatim ih i ocijenili prema kriterijima - najmaštovitije, najsmješnije, najkompliciranije… i na kraju je svatko zapisao svoju priču i priču prijatelja koja mu se najviše svidjela.
Za kraj smo se poigrali i s Lego robotom te se razgibali vježbama koje nam je on pripremio. Na zvuk se zvona, početke i krajeve sati te na odmore, nismo previše obazirali, vrijeme nam je brzo prošlo. Bilo je lijepo promatrati kako djeca dijele znanje, pomažu jedni drugima, surađuju međusobno. Nisam imala potrebu nikoga dodatno poticati na rad jer su bili zaokupljeni igrom koja je preoblikovala učenje i uvježbavanje uobičajenih nastavnih sadržaja. Najbolja potvrda da su svi uživali bilo je pitanje: „Možemo li opet smisliti nešto i predstaviti to razredu?“
