Lektira na oko | Profil Klett

11. svibanj 2020.

Lektira na oko

Autor: Romana Perečinec

Lektiru na oko osmislile su dvije kreativke iz Velike Gorice - novinarka, glumica i performerica Ana Katulić i omiljena profesorica engleskog i talijanskog, ali i glumica s diplomom Kubusa, Anita Pukanić. Što ih povezuje i inspirira te kako djeci nižih razreda približiti lektiru, a usto se dobro i zabaviti u druženju, smijehu i učenju otkrijte u tekstu.

Kako ste došle na ideju za Lektiru na oko i kako ste se vas dvije spojile u tom projektu?

 

ANA: Na ideju smo došle sasvim spontano, ispijajući čaj u jednom kafiću i razgovarajući o tome kako spojiti sve alate koje jedna i druga posjedujemo te djeci, s kojima smo u kontaktu što u školi, što u kazalištu, ponuditi jedan novi, interaktivni sadržaj koji će ih ujedno potaknuti na djelovanje i promišljanje.

 

ANITA: Kao što često u životu biva, najbolje se stvari događaju sasvim spontano. Tako se iz našega neplaniranog susreta rodila ideja o ovom projektu koja je vrlo brzo i zaživjela. Osobno sam tu vidjela priliku da spojim svoju ljubav prema radu s djecom sa svojom ljubavi prema glumi, igri i eksperimentiranju. Osim što djeca odlično reagiraju na našu izvedbu i nas se dvije beskrajno dobro zabavljamo i zaista uživamo u svakoj izvedbi.

Koja ste lektirna djela za 3. i 4. razrede obradile?

 

ANITA: Obradile smo Vlak u snijegu Mate Lovraka, Dnevnik Pauline P. Sanje Polak, Miševe i mačke naglavačke Luke Paljetka, Kad bi drveće hodalo Grigora Viteza, Sto najzanimanja Zvonimira Baloga te Šegrta Hlapića Ivane Brlić Mažuranić.

 

 

Na koji način ste se pripremale? Koliko znam, imale ste i jednu pripremnu radionicu s djecom?

 

ANITA: Ana i ja smo prije same radionice dosta razgovarale koje naslove uopće uzeti u obzir. Tu smo se uglavnom povodile našim omiljenim naslovima koji su nama obilježili djetinjstvo i usadili nam ljubav prema čitanju. Za Anu je to bio Vlak u snijegu, a pokazalo se da je i današnjim generacijama to jedna od omiljenih knjiga. Meni se pak najviše usjekla u pamćenje zbirka Miševi i mačke naglavačke. Sjećam se da sam kao mala imala ploču s recitacijama i pjesmicama koje sam znala napamet od početka do kraja. Tada smo zajedno iz odabranih djela izabrale isječke koji su nam se činili da bi djeci bili najzanimljiviji i najživotniji, a nama na sceni 'igrivi'.

 

ANA: Osim toga, nismo željele same odabrati naslove koje ćemo obrađivati, nego smo za pomoć zamolile školarce. Održale smo pripremnu radionicu s osnovnoškolcima OŠ Novo Čiče u etno selu Novo Čiče gdje smo na temelju raznih naslova iz osnovnoškolske lektire, koji su i nas inspirirali, s njima kreirale kazališnu igru. Bilo je jako zabavno, a mnogi su se tada prvi put okušali u glumi i javnom nastupu.

Gdje ste sve nastupale i kako djeca reagiraju na vašu predstavu? Anita, kako reagiraju tvoju učenici kad te vide u novoj ulozi?

 

ANA: Za početak smo odabrale velikogoričke osnovne škole pa smo tako gostovale u osnovnim školama Vukovina, Novo Čiče, Nikole Hribara, Eugena Kvaternika... Svaki razred je poseban, a djeca nas ne prestaju iznenađivati - svojim znanjem, svojim pitanjima, zapažanjima… pa čak nekad i nas ostave „bez teksta”. Zaista mnogo sudjeluju, pjevaju s nama, uključuju se u razgovor…

 

ANITA: Budući da predajem strane jezike u višim razredima, moji me učenici nisu imali priliku gledati na sceni. No trećaši iz moje škole pred kojima smo igrale poznavali su me što sa zamjena, što iz viđenja i super su reagirali, baš su bili razigrani i puni iskrenoga dječjeg oduševljenja.

Nakon svake izvedbe djeca nam pohrle u zagrljaj, žele s nama podijeliti dojmove i slikati se.

Hoćete li projekt proširivati lektirnim djelima za više ili niže razrede?

 

ANA: U planu je, za početak, ovu predstavu pokazati svim učenicima 3. i 4. razreda s područja Velike Gorice (I šire!). Zdravstvena situacija nas je u tome trenutačno malo usporila, ali nadamo se nastaviti od nove školske godine. Tek kad ovu „izraubamo”, onda ćemo razmišljati dalje… ali da, želja postoji.

 

ANITA: Slažem se s Anom, postoji velika želja da projekt i dalje raste i po mogućnosti obuhvati naslove namijenjene svim školskim i predškolskim uzrastima. S obzirom na Anino dosadašnje iskustvo glumice i performerice, voljela bih da se nekad u budućnosti okušamo i u naslovima za odraslu publiku.

Kako provodite ove dane socijalnog distanciranja zbog koronavirusa? Ana, ti si trebala imati jedan projekt za Rijeku EPK? Anita, kako podnosiš školu na daljinu?

 

ANITA: Moram priznati da smo se i ja i moji učenici u rekordnom roku jako dobro snašli u virtualnoj učionici. I oni i ja trudimo se dati svoj maksimum s obzirom na okolnosti, ali mislim da je naša interakcija uživo teško zamjenjiva.

Nedostaje mi da zajedno učimo, raspravljamo, smijemo se i svađamo. Nadam se da ću ih imati priliku vidjeti u razredu do kraja školske godine.

ANA: Kod mene je sve nakratko stalo, ali evo, popuštanjem mjera imam osjećaj da se projekti polako vraćaju. Program u sklopu EPK, u Delnicama, smo odgodili, ali prema posljednjim najavama mogli bismo ga ipak održati sredinom lipnja (Drž’te fige!). Za lipanj pripremam i izvedbu u sklopu pet godina PAP-ovih tijela u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. Tema nam je „Tijela u izolaciji”, vrlo je aktualna, bit će na otvorenom tako da ne bi trebalo biti problema zbog poštivanja mjera socijalne distance. 

 

O autorici

 

Romana Perečinec, učiteljica njemačkoga jezika u osnovnoj školi, autorica serije udžbenika iz njemačkoga jezika u Profil Klettu i književna prevoditeljica. Za web portal Profil Kletta okušat će se i u novinarskoj ulozi u seriji intervju na temu učenja stranih jezika, posebice njemačkoga, i širega kulturološkog konteksta koji učenje jezika obuhvaća.

Vezani Članci

Pogledajte tematski slične članke

Vezani Sadržaj

Pogledajte našu ponudu sadržaja

udzbenik
James Matthew Barrie
udzbenik
Danijela Janda Abbaci, Ksenija Ćosić, Nada Hižak
udzbenik
Ela Družijanić Hajdarević, Gordana Lovrenčić-Rojc, Zorka Lugarić, Valentina Lugomer