Tijekom ove školske godine, imala sam čast (a na neki način i privilegiju) nakratko biti dio tima koji priprema materijale za televizijski program Škole na Trećem. Budući da se sadržaji koji u konačnici postaju dijelom televizijskog programa stvaraju dugotrajnim timskim radom, odlučila sam podijeliti s svoje iskustvo s vama.
Televizijske učiteljice snimaju jedan televizijski sat gotovo cijeli dan, najčešće bez pogreške i ponavljanja u snimanju. Navečer se prema scenariju koji osmišljava cijeli tim pripremaju za snimanje novoga sata tijekom sljedećega jutra. Priča koja se odvija iza kamera vrlo je zanimljiva i složena.
Sve je počelo jedne subote krajem ljeta. Dobila sam poziv s upitom o sudjelovanju u projektu Škole na Trećem. Pristala sam, a ubrzo mi je jedna od voditeljica projekta objasnila ukratko što se od mene očekuje. Očekivanja su obuhvaćala pisanje scenarija i izradu sadržaja u digitalnim alatima koje učiteljice pokazuju u okviru ovako osmišljenoga školskoga televizijskoga programa. Trebalo je osmisliti, pripremiti i izraditi sadržaje za 15 minuta nastave. Krenula sam u pustolovinu koja se odvijala u novoj stvaranosti ograničena epidemiološkim mjerama.
Moja je uloga pripala timu trećega razreda. Dobila sam priliku odabrati predmet za koji ću pisati scenarije. Moj je odabir bio Hrvatski jezik. Iako je u početku sve izgledalo jednostavno, pokazalo se poprilično zahtjevno. Doista, zadovoljni smo kada nešto napravimo, no nije uvijek tako. Tijekom rada promišljali smo može li se osmišljeno uskladiti s medijem poput televizije? Što se smije objaviti, što se ne smije? Za koje tekstove imamo osigurana autorska prava? Koje slike smijemo preuzeti i objaviti? Za koje digitalne sadržaje imamo licencirane alate? Svaki je scenarij nakon što smo ga osmislili prolazio korz nekoliko ruku i pritom se dorađivao, lektorirao i korigirao. Sudjelovali su i voditelji, savjetnici urednici. Za mnoge smo sadržaje i sami pisali autorske tekstove poput priča, pjesama, bajki, basni. Vjerujem da će učenici koju su pratili Školu na Trećem (barem u trećem razredu) dobro pamtiti imena naših dviju spisateljica čiji su se tekstovi neprestano pojavljivali kao primjeri pred televizijskim ekranima.
Iako sam izradila samo sedamnaest scenarija za Hrvatski jezik te pripadajuće prezentacije i digitalnih sadržaje, sudjelovala sam u pripremi i radu na materijalima za druge predmete (poput Glazbene kulture), a nerijetko i u pripremi i pisanju uvodnoga (motivacija) te odjavnoga dijela scenarija (zadaci za zadaću ili istraživanje…). Bilo je to zaista izazovno razdoblje tijekom kojega sam istovremeno izrađivala dva do tri scenarija tjedno, a sve uz zahtjeve održavanja redovite nastave koju sam imala u svom kombiniranom odjeljenju uz ograničenja koja su proizlazila iz epidemioloških mjera.
Je li bilo izazovno? Zanimljivo? Zahtjevno? Svakako. Treba li pokušati pa i pod cijenu neuspjeha? Da. Iskustvo je dragocjeno, a znanje neograničeno. Učitelji se uvijek spremno othrvaju svakom zahtjevu koji se pred njih stavlja, a većina je sudionika Škole na Trećem nastojala olakšati online nastavu te pomoći svojim kolegama učiteljima i njihovim učenicima radom na pripremi materijala za nastavu. Naravno, tome se radu, kao i svakom drugom, može prigovoriti, procjenjivati ga ili vrednovati, no ništa od toga neće promijeniti činjenicu da su tako predstavljeni sadržaji osmišljeni s mnogo volje, ljubavi, truda cijelog tima učiteljica i učitelja razredne nastave.
