Radni udžbenici za pomoć učenicima pri učenju hrvatskoga jezika Hrvatski za 5, Hrvatski za 6 i Hrvatski za 7
Ovo nije samo priča o trima udžbenicima, ovo su tri povezane osobne priče.
„Moja priča počinje u školi na kraju grada“, govori Snježana Čubrilo, jedna od suautorica udžbenika. „Puno učenika, vrlo različitih, s različitim znanjima, obiteljima, bolestima, kulturama, jezicima, nejednakostima… I to je upravo ono što me stalno izazivalo, što mi nije dalo mira na putu k učeniku. Godinama traje taj put, oprezno obilazi oko učenika, promatra ga, istražuje što li sad misli, što osjeća: usamljenost, udaljenost, strah?
Moja osobna učiteljska i ljudska priča neodvojiva je od učeničkih osobnih priča, često teških, tužnih, nedokučivih i počinje pitanjem: što učiniti da se učenik osjeća učenikom, kao i drugi, jednako važnim, jednako uključenim, uspješnim?
Nije u tim počecima bilo ni edukacija ni literature, vrlo malo kolega s kojima sam se razumjela i dvije divne stručne suradnice bez kojih bi bilo puno teže.
I tako malo-pomalo, ja u učeniku, učenik u meni, tražimo onaj najbolji način da se razumijemo. Sjediti pokraj učenika, posvetiti mu minute, prepoznati njegovo zadovoljstvo u očima, glasu, priznanju ili šutnji jer često ne zna izraziti svoju sreću, ali, evo, i on je zaslužio četvorku i peticu, kao drugi.
Dalje je priča poznata. Sve više edukacija, znanja, iskustva i odlučnosti da se put do našeg učenika proširi, razgrana, zašareni…“
„Ovi udžbenici nastajali su godinama u čekaonicama Goljaka: fizijatar… logoped (ili teta Tina)… psiholog… defektolog rehabilitator… 1 x tjedno… 6 godina“, govori nam druga suautorica Sandra Vitković.
„Moj je sin polako napredovao, a ja sam upijala ljubav, potporu, strpljivost i posvećenost svih tih ljudi.
Ovi su udžbenici i osobna priča jedne profesorice. Nastajali su godinama u školskim hodnicima i učionicama jedne škole u Vrapču. U njemu su brojni nastavni listići i načrčkani post-it papirići; ideje koje su nastajale godinama; brojni upitnici nad glavom i mnoge dvojbe:
- Kako sažeti? Što izbaciti? Kako objasniti? Da bar to znam nacrtati!
- Kako organizirati sat? Hoću li zaposliti dio razreda nečime da se mogu bar malo baviti učenicima s teškoćama?
- A zatim ću tim učenicima dati da rješavaju ovo, dok ja s ostatkom razreda rješavam ono?
Ali to i dalje nije dobro! Sad nemaju mogućnost svi jednako sudjelovati u radu na satu: ovi imaju ove zadatke, a oni imaju one zadatke.“
„Upravo zbog toga“, nastavlja Sandra, „ovi su udžbenici i učenička priča: sad svi imaju mogućnost sudjelovati i biti dio naše male razredne zajednice:
ovi i oni sad su mi, a ovi i oni zadatci sad su naši zadatci.“
„Ovi su udžbenici i Profilova priča: prepoznao je potrebe učitelja na terenu, onih koji svaki dan žive i dišu sa svojom djecom, a nama dao potpunu slobodu u njihovu stvaranju. Pronašle smo tim istomišljenika koji priznaje i uvažava, pronašle smo drage suautorice s kojima dijelimo iskustvo, razumijevanje, znanje, a najviše, pronašle smo sreću jer smo u oblikovanje naših udžbenika utkale što najbolje znamo za našega učenika“, slažu se Snježana i Sandra.
„Oni su i osobna priča jednoga običnog čovjeka. Nastajali su godinama. Same ne možemo učiniti puno da svijet postane bolje i tolerantnije mjesto za život… ali možemo napraviti barem jedan korak.“
„Ovi su udžbenici za svu moju djecu… kućnu i školsku“, završava Sandra. „Od mene su napravili boljeg čovjeka i, sasvim sigurno, boljeg učitelja.“
