Svjetski dan izbjeglica, koji obilježavamo 20. lipnja svake godine, posvećen je snazi, ustrajnosti i hrabrosti milijuna izbjeglica u svijetu. Činjenice i statistike govore da svake minute 20 osoba ostavi sve za sobom kako bi pobjegle od ratnih strahota i stradanja.
Svjetski dan izbjeglica obilježava se 20. lipnja s ciljem podizanja svijesti o teškoj situaciji u kojoj se nalaze ljudi diljem svijeta koji su prisiljeni napustiti svoje domove, najčešće iz ratom zahvaćenih prostora. Prema podatcima UN-ove agencije za izbjeglice (UNHCR), u svijetu je trenutačno 65,6 milijuna prisilno raseljenih osoba. Republika Hrvatska dosad je primila malen broj izbjeglica te se stavovi građana polariziraju u vezi s njihovim uključivanjem u društvo. Stoga je cilj obilježavanja ovoga dana podizanje svijesti javnosti, stanovnika, ali i političkih vrhova o položaju izbjeglica. Izbjeglicama se daje medijski prostor, organiziraju se tribine, izložbe, razgovori o toj temi o kojoj danas treba sve više govoriti.
Milijuni ljudi diljem svijeta prisiljeni su na bijeg i traženje sigurnosti na drugim mjestima, a često umjesto sigurnosti doživljavaju dodatno nasilje, neprihvaćanje i nerazumijevanje stanovnika zemalja u kojima su se zatekli.
Integracija u društvo, posebno ako se dolazi iz potpuno drukčijih kultura i životnih navika, nije laka, a društvo koje ne prihvaća to dodatno otežava.
Treba raditi na integraciji i na prihvaćanju ljudi koji su, vrlo često, bili prisiljeni promijeniti svoj život iz temelja i koji se žele uključiti u novo društvo i aktivno sudjelovati u njemu svojim radom i životom.
Na globalnoj se razini svjetski lideri i vlasti moraju pobrinuti za izbjegličke valove koji su u posljednjih nekoliko godina ponovno česti, a na lokalnoj razini treba raditi na edukacijama i na integraciji u društvo bez obzira na to koliko je to izazovno i teško. Prilagodba nikad nije lak zadatak, a u slučaju izbjeglica, zbog kulturoloških razlika vrlo često mora biti obostrana.
Države koje prime izbjeglice moraju osigurati obrazovanje svakom izbjeglom djetetu, sigurno mjesto za život obiteljima te mogućnost edukacije i rada te učenje novih vještina kako bi pojedinac pozitivno doprinio svojoj zajednici.
To su ciljevi kojima treba težiti i na kojima treba raditi, a tako i naše društvo može postati društvo kojem je humanost na prvome mjestu, na kojem nema mjesta neprihvaćanju različitosti.
