Budite uz Dnevnik Tragača svaki tjedan. Ispišite i Vi stranice ovoga dnevnika. Pošaljite nam slike, pjesme, razmišljanja...
Kasno je. Znam ne samo po tišini u svom domu, nego i po zvukovima izvana.
Da sam u zgradi i u ovo doba ugledam osvijetljeni prozor na susjednoj zgradi, pomislila bih da se iza njega priprema još jedan učitelj. Sutra kreće nastava...
Početak školske godine nikada nije bio teži, iako kao učiteljica radim dugi niz godina.
Navikla sam na hrpu papira, pripremanje, pisanje i planiranje. Sada čitam i proučavam upute na što sve moram paziti ja, moji učenici i njihovi roditelji... I ponavljam: nema toga što učitelji ne mogu. Možda će mi biti lakše... Napravila sam okvirni plan: što, kada i kako. Složila sam teme, isplanirala većinu projekata, ali ove godine ne mogu predvidjeti što će biti u mom razredu za tjedan dana. O mjesec dana neću ni razmišljati.
Hoćemo li biti zdravi? - pitanje je koje se neprestano vrti.
Pogled mi se opet vraća na zaslon računala. Još uvijek radim na Godišnjem izvedbenom kurikulumu. Trag pokazivača treperi i vraća me u prošlost.
Prva škola u kojoj sam započela karijeru učiteljice, bila je jedna mala seoska škola. Početak školske godine je uz kraj i zaključivanje ocjena, jedno od najstresnijih razdoblja tijekom godine za svakog učitelja. Nisam znala što me čeka. Na fakultetu su me poučavali o metodici, teoriji, načinu i oblicima rada, ali planiranje nitko nije spominjao. Imala sam sreće jer je iskusnija kolegica rado pomogla. U to vrijeme plan se pisao u papirnati dnevnik, po rubrikama i mjesecima. Pisali smo ga rukom, urednim „školskim” rukopisom. Još uvijek čujem svoju profesoricu s fakulteta koja ponavlja: „Studenti, kupujte knjige i učite. Pišite lijepim rukopisom – vi ste budući učitelji! Jednoga dana, vi ćete biti uzor svojim učenicima.” U to vrijeme lijep je rukopis bio cijenjen i priznat. Planiranje/pisanje je trajalo danima – ali na kraju je papirnati dnevnik imao sve potrebne sastavnice. Bio je užitak listati i pregledavati napisano.
Sjećam se jedne izmišljene priče. Kolegica se našalila na račun planiranja i ispričala kako je mlada učiteljica nakon nove godine pitala ravnatelja što da radi s djecom jer su sve tekstove iz čitanke pročitali. „Vidiš, ti ipak znaš kako planirati” – nasmijala se. Nitko nije vjerovao u tu priču, ali nas je vraćala u stvarnost. Planirajte, ali radite najbolje što možete s onim što imate.
Slučajno pomaknem miša. Iz prošlosti me vraća zvuk računala – podsjeća me da još nisam završila s radom.
Često za sebe govorim kako sam tradicionalna učiteljica, ali zaljubljenik u opravdanu i doziranu primjenu IKT-a u nastavi. Volim pisati rukom, crtati i slikati, ali i sve mogućnosti koje mi pružaju internet, aplikacije, platforme i programi. Nije dovoljno poznavati aplikaciju ili platformu, treba znati primijeniti metodiku i sve ono čemu su nas poučili na fakultetu. Trebam znati krajnji ishod primjene igrice ili Ecape Rooma koji sam izradila za svoje učenike. To su itekako važne stvari.
Hoću li ove godine GIK spremiti na Google Disk ili ću koristiti Office 365 za škole kao što sam to činila prošle školske godine?
Slijedim trag onih koji znaju i imaju iskustva – pregledavam primjere, upute i preporuke. Koju platformu ili program odabrati? Je li sigurnije ići poznatim putem ili istražiti nešto novo? Hoću li možda i ja svojim primjerom ostaviti trag te tako nekome pomoći?
Možda će netko pratiti Dnevnik Tragača.
Ipak sam ja učiteljica – zapisat ću bilješke.
Samo ne znam trebam li ih pisati rukom ili na računalu...
