Svoju ste mezimicu ostavili na brizi baki ili drugim rođacima početkom praznika, a kad ste dočekali dugo očekivani godišnji odmor i pridružili joj se na moru, šok…
Ostavljenu razigranu djevojčicu koja je obožavala ružičaste haljine zamijenio je neki čudni stvor sav u crnim tonovima. Nevješto nanesenu crnu maskaru i crni ruž na usnama još bi nekako i preživjeli, ali bezrazložni prkos i preispitivanje svake vaše riječi već vam teže pada.
Čestitamo! Vaše je dijete postalo mlada žena.
U prirodi je svakog razumnog čovjeka, pogotovo u etapi odrastanja, samostalno upijanje informacija o svijetu i kritičko promišljanje o postupcima okoline i bližnjih. Budimo sretni ako ta naša najdraža mala bića misle svojom glavom. Naravno, to je razdoblje puno izazovnih trenutaka. Svakako moramo zadržati autoritet i povjerenje naše djece. Bliskost mora opstati, jer se udaljavanjem povećava opasnost da nećemo prepoznati trenutak u kojem trebamo pomoći djetetu. Nikako ne treba biti „žandar“, ali odgovornost i polaganje računa svakako su neophodni.
„Ti si glupa!“ Nemojte dopustiti tu rečenicu. Postavite granice i jasno stavite do znanja tko je roditelj, a tko dijete. Durenje i ljutnja će proći, prkos oslabjeti, kolutanje očima bit će sve rjeđe, no samo ako našoj djeci ostanemo roditelji. Upamtite, mi im nismo prijatelji. Naravno, moramo im biti i to, ali primarno smo im roditelji.
Prisjetimo se naših ludih godina i svih naših zbunjenih i bedastih postupaka. Pronađimo humor u odrastanju naše djece i pokušajmo smanjiti ljutnju na najmanju moguću mjeru. Budimo uz njih i pomozimo im da odrastu u samostalne, odgovorne i brižne ljude.
