Učenici keramičke grupe OŠ Grabrik svake godine svoj doprinos tradicijskim običajima uprizoruju izradom maski od gline (terakote).
Obradom gline izrađujemo ritualne maske, prizivajući vrijeme našega najranijeg djetinjstva (ovogodišnji fašnički slogan učenika OŠ Grabrik, Karlovac)
Vrijeme je karnevala, poklada, maškara gdje svaki zavičaj ima svoju masku, maškarane i tradicijske svečanosti. Zajednička nit svih fašničkih svečanosti je vrijeme u kojim se plesnim povorkama i maškaranjem priziva proljeće, a sve zlo i zima protjeruje. Ove godine članovima keramičke grupe OŠ Grabrik pridružili su se učenici 5. i 6. razreda tražeći inspiraciju u drevnim afričkim maskama. Tako je stvorena korelacija likovne kulture i prirodno-geografskih obilježja i kulture stanovništva drevne i današnje Afrike, povezane s nastavnim predmetima geografije i povijesti. Učenici su vizualnim primjerima afričkih maski korištenih u ritualnim plesovima za istjerivanje zlih sila predaka, prizivanja dobra i snage naučili običaje drevnih afričkih plemena (Fang, Baluba, Bakota) kao i današnjih domorodačkih plemena (Mursi, Zulu, Bušmani) na području Afrike. Također su na primjerima maski vizualizirali način obrade drveta, stvaranje volumena i plastičkih tekstura.
Zadatak im je bio izraditi vlastitu masku trodimenzionalnim oblikovanjem gline. Drvenim valjkom su izvaljali ravnu plohu gline koju su položili na model (plastični valjak) kako bi se glina oblikovala u početni oblik lica. Na ovalnu plohu dodavanjem i oduzimanjem gline gradili su nove mase, stvarajući vlastite oblike nosa, obrva, očiju, brade i ostalih apstraktnih elemenata. Također su dodavanjem, urezivanjem, utiskivanjem u plošnu masu stvarali ukrase i dekoraciju u složenim ritmovima. Time su istraživali odnos mase i prostora, te teksture u volumenu i vrste reljefa. Stvorena su originalna rješenja plastičnosti, gdje je svaka oblikovna maska imala svoju osobnost ljudskog lica. Maska se izrađivala od crvene (terakota ) i bijele gline, te se nakon sušenja biskvitno ispekla u keramičkoj peći. Nakon toga učenici su pristupili novom likovnom problemu, istraživanju slikarskih tekstura, toplo – hladnog i komplementarnog kontrasta boja. Bojali su engobama, bojama za keramiku. Dodatnim bojanim plohama, linijama i točkama maska je dobila razigraniju dekoraciju i ljepotu.
Glazura i novo pečenje je zadnja faza rada. Izrađena maska učenicima je osvijestila kiparsku tehnologiju oblikovanja glinom od početne ideje do krajnjeg proizvoda. Maska je stvorena dječjom kreativnošću, ali stavljanjem na lice postaje stvarna ritualna maska poput maski afričkih plemena. Također ima dekorativnu i estetsku funkciju postavljanjem na zid u svrhu estetskog uređenja prostora školskih hodnika, učionica i ostalih prostora. Glina je tako prirodni i plemeniti materijal čijim oblikovanjem djeca vrlo brzo uspostave odnos, osjećajući mekoću i podatnost obrade mekane gline valjanjem, utiskivanjem, dodavanjem, urezivanjem i kombiniranjem različitih volumena i tekstura. Uprljane ruke glinom prizivaju u sjećanje djece i nas učitelja one trenutke igre pijeskom, zemljom i blatom u najranijem djetinjstvu, tako da je ritualna maska ostvarila svoju svrhu prizivanja nekoga drugog vremena.
