Čuli ste za stećke? Znate li da su to nadgrobni spomenici koji se u Bosni i južnim dijelovima Hrvatske javljaju od 12. stoljeća? Iako svojom pojavnosti više pripadaju domeni likovne umjetnosti, itekako ih se može povezati i s književnosti. Naime, osim različitih uklesanih motiva kao što su likovi ljudi, zvijezde ili križevi, stećci sadrže i brojne epitafe – kratke lirske pjesme u kojima se sažeto progovara o čovjekovu odnosu prema prolaznosti života i ljudskoj sudbini.
Upravo je Mak Dizdar, hrvatski i bošnjački pjesnik i esejist, epitafe sa stećaka koristio kao povod za umjetničko razjašnjavanje nekih pitanja čovjekova opstanka te su u njegovu stvaralaštvu poprimili opća značenja. Mak Dizdar rodio se u Stolcu (BiH) 1917. godine. Radio je kao novinar, službenik i urednik u novinstvu i nakladništvu, a od 1952. godine bio je profesionalni pisac koji je pisao pjesme, drame, prikaze i eseje. Zanimanjem za baštinu uklopio se u pjesništvo krugovaške generacije i time ušao u hrvatsku književnost 20. stoljeća te je zastupljen u svim antologijama hrvatskoga pjesništva. Najpoznatije su mu zbirke pjesama Vidovopoljska noć (1936.) koju piše pod utjecajem A. B. Šimića, T. Ujevića i H. Hume, zatim Povratak (1958.), Okrutnosti kruga (1960.), Koljena za Madonu (1963.), Minijature (1965.) i Ostrva (1966.), a pjesnički je vrhunac dosegnuo zbirkom Kameni spavač (1966.) u kojoj govori o srednjovjekovnoj Bosni i tragičnoj sudbini njezina čovjeka. Umro je u Sarajevu 1971. godine, kada je izdana i njegova posljednja zbirka pjesama Modra rijeka, pokazavši kako srednjovjekovna hrvatska / bošnjačka kultura nije izgubila kontinuitet turskim osvajanjima, nego da je samo privremeno, baš poput stećaka, ˝spavala˝.
MODRA RIJEKA
Niko ne zna gdje je ona
Malo znamo al' je znano
Iza gore iza dola
Iza sedam iza osam
I još dalje i još gore
Preko gorkih preko mornih
Preko gloga preko drače
Preko žege preko stege
Preko slutnje preko sumnje
Iza devet iza deset
I još dublje i još jače
Iza slutnje iza tmače
Gdje pjetlovi ne pjevaju
Gdje se ne zna za glas roga
I još hude i još lude
Iza uma iza Boga
Ima jedna modra rijeka
Široka je duboka je
Sto godina široka je
Tisuć ljeta duboka jest
O duljini i ne sanjaj
Tma i tmuša neprebolna
Sto godina široka je
Ima jedna modra rijeka
Ima jedna modra rijeka
Valja nama preko rijeke
SAN
Ima slovo tajno O sebi što šuti
Tajni su mu snovi Tajanstveni puti
Zbog tog slova čudnog odagnasmo ptice
Zbog njega smo sada nagrdili lice
U snu mekom lakom letimo ka plavom
Probudi nas zemlja S krvavom smo glavom
Zbog tog slova dragog živimo od snova
Da nas slovo ovo na javi
Ne ostavi?
ZAPIS O IZVORU
Rastvorio sam se
I potekao
Potocima
Rijekama
Morima
Sada sam tu
Bez sebe
Gorak
Kako svome izvoru
Da se vratim?
MOST
Sanjah
da ću jednom
izgraditi
Most
do sunca
al od želje
osta
temeljac
u dubini
srca
