Učitelji likovne kulture često su i sami umjetnici, a osim što se bave edukacijom, u školi sudjeluju i u raznim drugim aktivnostima. Vode likovne skupine, radionice, filmske skupine, bave se estetskim uređenjem škole, nadarenim ili pak učenicima s prilagođenim programom. Sudjeluju u likovnim natječajima, pa tako i u natječaju Želim, stvaram, oblikujem. S učiteljem Marcom Antonijom Cinottijem započinjemo seriju razgovora o edukaciji i umjetnosti.
Zanimljivo je da ste diplomirali na dva fakulteta, na Akademiji likovnih umjetnosti na Nastavničkom odjelu, u klasi prof. Ante Rašića i na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Da možete birati između edukacije i umjetničkoga rada, što biste odabrali?
Teško je odabrati, volim i jedno i drugo. Iz rada s djecom i mladima često nastaju nove ideje i poticaji, i tu vrlo jasno osjećam povratnu informaciju u vidu napretka i razvoja djece. Kad vidite dijete koje napreduje u likovnom shvaćanju svijeta i razvija svoju kreativnu prirodu, to je najljepši osjećaj. To me jako motivira i ispunjava u edukativnom radu.
U umjetničkom radu u atelijeru usavršavam svoje vještine koje onda pak koristim u edukaciji. U mojem se životu i stvaralaštvu to dvoje isprepleće i tvori neodvojivu, kompatibilnu i skladnu cjelinu.
Kojim se sve vrstama likovne umjetnosti bavite? Opišite svoje djelovanje na svakom od područja koja ste naveli.
Do sada sam se okušao u raznim likovnim tehnikama, jer je likovno stvaralaštvo i umjetnost moj život. Najviše sam radio u raznim slikarskim tehnikama gdje sam uz slikanje šivao i kolažirao na platno, kuhao i dodavao vosak, urezivao i spajao slikarska platna. Jednom riječju eksperimentirao sam s najrazličitijim materijalima i tehnikama, često kombinirajući više tehnika odjednom.
Uza slikanje, bavio sam se nekoliko godina grafikom i istraživao mogućnosti monotipije, a posljednje tri godine bavim se i karikaturom, ilustracijom te raznim tipovima dizajna. Trenutačno me najviše zanima i fascinira animacija. Animacijom se kao stvaralačkim procesom bavim posljednjih godinu dana.
Povrh svega, u radu prakticiram i razne tehnike kiparskog oblikovanja i to najviše u službi estetskog uređenja škole.
U kojim sve aktivnostima kao učitelj Likovne kulture sudjelujete u školi?
Osim u redovnoj nastavi, sudjelujem u školskoj zadruzi, estetskom uređenju škole te vodim likovno-estetsku grupu.
Zašto je likovna kultura važna u obrazovanju djece?
Najbitnije odlike likovnog su razvijanje kreativnosti, osobnosti, kritičkog promišljanja, vizualne percepcije, kao i dublje sagledavanje prostora i svega oko sebe, razvijanje fine motorike, da ne spominjem i razvoj mašte koja je djeci prijeko potrebna u ovoj našoj realnosti čiji smo svjedoci. Umjetnost vraća čovjeka svojoj biti, potiče samosvijest, introspekciju i redefiniciju stvarnosti kroz izražavanje vlastitih doživljaja i misli.
Umjetnost je važna jer potiče djecu na vlastiti izričaj, vlastiti rukopis, vlastito mišljenje i time razvija djetetovu svijest i kreativnost.
Također je bitno reći da umjetnost smanjuje agresivnost, frustriranost i preopterećenost kod djece i ispunjava djecu afirmativnim mislima, pozitivnim emocijama i energijom.
Uz rad u školi, bavite se i dodatnom edukacijom mladih u programima udruge Artmix, a član ste i udruge OPA i HDLU-a? Što postižete svojim djelovanjem u udrugama?
Trenutna satnica likovne kulture u školi (45 minuta tjedno) ne omogućuje nadarenoj djeci da razviju puni potencijal, pa taj nedostatak pokušavamo nadoknaditi različitim zanimljivim, likovnim programima i projektima udruga u izvannastavnim programima i projektima. Rad u udrugama omogućava nam rad s nadarenom djecom, slobodu izražavanja, kreativnu opuštenost, visoku prilagodljivost potrebama svakog djeteta ponaosob, neopterećenost školskim programom te veću slobodu u izboru, korištenju i kombiniranju materijala.
Što mislite koliko bi sati likovne kulture bilo optimalno za učenike od 5. do 8. razreda osnovne škole? Možete napraviti usporedbu s iskustvima iz drugih zemalja.
Po mom bi mišljenju dva do tri sata likovne kulture/umjetnosti tjedno bila optimalna. Druge zapadne zemlje imaju u prosjeku više likovnog obrazovanja u svojem nastavnom kurikulumu, čak i zemlje u našem susjedstvu kao, primjerice, Slovenija i često spominjana Finska koja ima cijeli niz predmeta povezanih s likovnom kulturom: dizajn, filmsku umjetnost, strip, fotografiju i multimediju.
S kojim predmetima ste imali najviše korelacija i s kojim osobama na školi najčešće surađujete?
Ima dosta prostora za korelaciju, pogotovo kad dođe do bliskih tema i sadržaja. Kolege me najčešće traže korelaciju kad je riječ o blagdanima i obilježavanju određenih događaja i datuma. Imam odličnu i čestu suradnju s knjižničarkom u vezi školskog lista i mjeseca knjige koji je u listopadu.
Kad vidim neke dobre teme kod drugih predmeta, koristim to i za zadatke u nastavi Likovne kulture, a „posudim“ i radove za izlaganje na školi koje su učenici napravili kod drugih profesora.
S prirodom i ekologijom povezujem se na način da sudjelujem u ekološkom školskom projektu pa u nastavi obrađujemo reciklažno oblikovanje i land art u školskom vrtu.
Je li bitno da profesori i učenici redovito posjećuju izložbe? Ako da, zašto?
Bitno je posjećivati izložbe i organizirati skupne posjete s učenicima jer djeca na izložbama uče, obogaćuju svijest o kulturi i umjetnosti te ih se tako potiče na kreativno promišljanje. Profesori trebaju ići na izložbe zbog vlastitoga stručnog usavršavanja i stjecanja znanja o onome što predaju i čime se možda i privatno bave.
Kao primjer navest ću veliku izložbu o Nikoli Tesli koja se trenutačno može pogledati u prostoru HDLU-a, a koja može biti veliki poticaj i za korelaciju s drugim predmetima kao što su fizika, tehnički i biologija.
Izdvojite najzanimljivije izložbe na kojima ste bili u 2017. godini.
Izložbe koje su mi bile zanimljive protekle godine i koje bih izdvojio su: Bijenale slikarstva, Vjenceslav Richter - retrospektiva, Vasko Lipovac - retrospektiva, Japanska suvremena grafika i Zagrebački salon mladih.
Kakav je Vaš odnos prema likovnim natječajima i u kojima sudjelujete sa svojim učenicima?
Svake godine sudjelujem na Natjecanju–izložbi učenika osnovnih i srednjih škola iz područja vizualnih umjetnosti i dizajna – LIK. Tako sam i ove godine sudjelovalo sa svojim učenicima na temu Mitovi i legende, te smo postigli zapažen uspjeh.
Sudjelovali smo i na raznim europskim natječajima, natječaju Etnografskog muzeja na temu starih zanata te sudjelujemo i na natječaju Profil Kletta Želim, stvaram, oblikujem u dvije kategorije: Oblikujem škrinju za čuvanje naše baštine i Dizajniram plakat Stablo mojeg zavičaja. Vašem su me natječaju privukli zanimljivi motivi i raznovrsne tehnike, što mi je uvijek izazov, posebice aluminijska folija i linorez. Raznolikost oblikovanja je izazov i mojim učenicima.
Što je sljedeće u vašem umjetničkom radu? Što pripremate u vašem atelijeru za 2018. godinu?
Za iduću godinu pripremam više crtanih filmova koje radim u suradnji s mladim i kreativnim
umjetnicima i animatorima. Trenutačno sam u projektu stvaranja jednog kratkometražnog crtića za odrasle.
Koji biste citat povezan s umjetnosti izdvojili?
„Tko hoće nešto učiniti nađe način, tko neće, nađe opravdanje.“ Pablo Picasso
Navedeni citat nas usmjerava na to da ne bi trebalo ići linijom manjeg otpora.
