Mjesec ožujak diljem zemlje posvećen je hrvatskome jeziku te se na različite načine u školama i odgojno-obrazovnim institucijama obilježavaju Dani hrvatskoga jezika u razdoblju od 11. do 17. ožujka. U ožujku počinje proljeće, a na proljetnu ravnodnevnicu obilježavamo i Svjetski dan pripovijedanja te Međunarodni dan kazališta za djecu i mlade te 21. ožujka Svjetski dan lutkarstva i Svjetski dan pjesništva.
Učenicima se skreće pozornost na ulogu i važnost koju hrvatski jezik ima u svakodnevnom životu, a u sklopu i izvan redovne nastave učenici provode jezične aktivnosti, uče o njegovom povijesnom razvoju i jezičnim osobitostima na drugačiji način (jezični kvizovi, predstavljanja literature o hrvatskom jeziku, jezične radionice).
Komunikacijski pristup odgoju i obrazovanju
Nije, nažalost, rijetka pojava da učenici predmet Hrvatski jezik svrstavaju među predmete koje im je teško učiti, koji im nisu pretjerano zanimljivi te njihovo učenje iziskuje poseban napor za svladavanje nastavnog gradiva. Ako ovome dodamo činjenicu da je hrvatski jezik većini učenika u školama materinski jezik, jezik koji bi im trebao biti blizak od najranijeg djetinjstva, ovakvo razmišljanje učenika o učenju hrvatskoga jezika posebno uznemirava. Postavlja se pitanje - kada se izgubila želja djeteta za govornom komunikacijom, za pisanom i govorenom riječju te želja za upoznavanjem i učenjem materinskoga jezika? I još je važnije pitanje – kako to promijeniti?
Nastavnim programom za hrvatski jezik propisani su opseg gradiva i nastavni sadržaji, a na učiteljima i profesorima je zadatak iznaći svrhovite te učenicima zanimljive načine, metode i pristupe tom gradivu, koji će učenicima opsežno gradivo prikazati i prenijeti na najučinkovitiji i najbolji način.
Komunikacijsko-stvaralački pristup jezičnim sadržajima naglasak stavlja na svakodnevne komunikacijske situacije, nudi učenje apstraktnih sadržaja jezika zorno, putem primjera s naglaskom na funkcionalnost jezika koja je razvidna upravo u svakodnevnom životu učenika.
Svjetski dan pripovijedanja obilježava se svake godine na svim kontinentima od 2003. godine, na proljetnu ravnodnevnicu 20. ožujka. Ova međunarodna manifestacija posvećena je usmenom pripovijedanju. Djeca se od najranije dobi susreću s književnošću slušajući pripovijedanje roditelja, baka i djedova ili drugih članova obitelji, te na taj način razvijaju senzibilitet za raznoliki svijet likova iz bajki, basni, narodnih priča i kraćih pripovjednih vrsta. Vrlo brzo i sami postaju pripovjedači, a ta ih uloga, posebice u početnom stadiju obrazovanja, veseli.
Pripovijedanje, kao oblik usmene komunikacije, valja njegovati i u višim razredima osnovne škole razvijajući pritom komunikacijske vještine, osjećaj za vrednote govorenoga jezika te bogatiti učenički rječnik.
Primjerice, u šestom razredu osnovne škole učenici uče glagolska vremena koja se mogu promatrati i o njima se može učiti upravo u okviru pripovijedanja. Učenicima valja omogućiti da ispripovijedaju neku priču na različite načine uporabom različitih glagolskih vremena, a to će učenicima zorno prikazati kako uporabom glagolskih vremena za prošlost (aorist, imperfekt, perfekt, pluskvamperfekt) mogu utjecati na kvalitetu i dinamičnost usmenog pripovijedanja.
20. ožujka, osim Svjetskog dana pripovijedanja, obilježava se i Međunarodni dan kazališta za djecu i mlade. O obilježjima dramskoga teksta učenici također uče u 6. razredu osnovne škole, a upoznaju se i s dramatizacijom književnoga teksta te pripovjedni tekst oblikuju i prilagođavaju za izvođenje na pozornici.
Učenici rado sudjeluju u izvođenju dramskog teksta pa je upravo priprema igrokaza i izvođenje igrokaza u učionici izvrstan način za obilježavanje Međunarodni dan kazališta za djecu i mlade.
Ako želimo ostvariti unutarpredmetnu korelaciju, možemo s učenicima pripremiti igrokaz u kojemu će glavni likovi biti vrste riječi, glagolska vremena ili možemo tematizirati bilo koji jezični sadržaj u svrhu učenja ili ponavljanja jezičnoga gradiva, na drugačiji i učenicima zanimljiviji način od uobičajenog.
Prvi dan proljeća, 21. ožujka, u znaku je lutaka i pjesama. Prilika je to za razvijanje kreativnosti kod učenika, kojima se može dati na izbor prema vlastitim sklonostima, bilo da ovaj dan obilježe pisanjem pjesama o proljeću (ponavljanje stilskih izražajnih sredstva, vrste rima) ili pak da dramatiziraju zadani pripovjedni tekst koji će biti namijenjen za lutkarski igrokaz koji mogu potom sami izvesti na satu, a lutke izraditi na satima Likovne kulture (međupredmetna korelacija).
Jezik kao sustav valja promatrati i proučavati kao cjelinu, povezivati učenikovo predznanje i jezično iskustvo s novim saznanjima, novim komunikacijskim situacijama što će u konačnici omogućiti razvijanje jezične komunikacije kod učenika, snalaženje u novim jezičnim situacijama, a stečena znanja o jeziku neće ostati površna, nerazumljiva i nefunkcionalna.
Pripremila: Tatjana Ognjenović
