Poruka koju učiteljice i učitelji trebaju čuti, i to ne samo jednom godišnje, na Svjetski dan učitelja, 5. listopada, već tijekom čitave godine, jest pozitivna poruka koja nedvosmisleno daje podršku i izražava poštovanje učiteljskoj struci, naglašava vrijednost i važnost učiteljskog poziva kao najvažnijeg čimbenika u vođenju i oblikovanju odgojnog i obrazovnog procesa. Ne postoji škola i sustav koji je bolji ili važniji od svojih učitelja. Učitelji svakoga dana otvaraju vrata svijeta kroz koja učenici ulaze. Što će uzeti iz tog svijeta u mnogočemu ovisi od svakog učenika ponaosob, ali i o znanju, vještinama, kreativnosti, entuzijazmu, energiji, znatiželji i strpljenu samih učitelja. Ovisi i o tome koliko su i sami učitelji spremni naučiti od svojih učenika. Koliko ih žele čuti i uvažiti. Učenje je uvijek dvosmjerno putovanje. Učimo obostrano i zajedno.

Koncept i ideja videočestitke temelji se na dramsko-pedagoškoj igri «Loptica govori». Ova se igra često koristi u radu s grupama kao uvodna vježba propitivanja emocija te otkriva koje emocije članovi grupe poznaju i kada se određene emocije javljaju. Pritom ova vježba otvara dijalog o različitosti i bogatstvu emocija, na koji ih način prepoznajemo, kako ih pokazujemo i koliko ih dijelimo s drugima. U izvornom obliku učenici se međusobno dodavaju loptom na način da prvi učenik ili učenica postavi početak izjavne rečenice. Na primjer, „Sretan sam kad...“ pa zatim doda/ baci loptu drugom učeniku ili učenici, koja uhvati loptu te završi započetu rečenicu svojim riječima/ mislima (npr. «...napravim nešto lijepo i svi me pohvale!»). Zatim, taj drugi učenik ili učenica zadaje novu emociju i početak rečenice (npr. «Tužan sam kad…») te baca loptu nekom trećem učeniku ili učenici, koji nadopunjava rečenicu . No, ova dramska igra može se prilagoditi različitim zadacima pa umjesto emocija možemo postavljati različite izazove i propitivati ih u krug, od, na primjer, prepoznavanja likova iz književnih djela do matematičkih računskih operacija.