Međunarodni dan bijelog štapa svake se godine obilježava 15. listopada od 1964. godine. Bijeli štap je prometni zaštitni znak slijepih u prometu, ali i pomagalo koje slijepima omogućuje samostalno kretanje. S pedagoškog stajališta slijepim ili slabovidnim smatramo svakog učenika s oštećenjem vida koji čita i piše normalnim pismom uz prilagodbu veličine i fonta slova. Metode rada sa slabovidnim i slijepim učenicima ne razlikuju se od rada s ostalom djecom u redovnom razrednom odjelu, no potrebne su individualizirane prilagodbe vremena, materijala i uvjeta u razredu.
Sljepoća nije nužno život u potpunom mraku kako bi gotovo svaki laik pomislio. S medicinskog stajališta sljepoća podrazumijeva ostatak vida do 5% , te uz korekciju ili pomagala do 25%.
S pedagoškog stajališta slijepim ili slabovidnim smatramo svakog učenika s oštećenjem vida koji čita i piše normalnim pismom (ne koristi Brailleovo) uz prilagodbu veličine i fonta slova (preporučuje se Ariel kao najčitkiji), te uz vremensku prilagodbu koja mu je potrebna da pročita ili napiše određeni tekst.
Ako dijagnoza oštećenja vida spade u ove okvire, nema razloga dijete slati u specijalnu školu, nego se ono integrira u redovan razred.
Prema preporuci stručnjaka iz Centra za odgoj i obrazovanje Vinko Bek ovakvom djetetu nije potreban osobni asistent na nastavi. Cilj obrazovanja je da se dijete unatoč svojim poteškoćama pripremi za samostalan život, a to će biti brže i uspješnije ako se već kroz period školovanja počne maksimalno osamostaljivati.
Također se niti metode rada sa slabovidnim i slijepim učenicima ne razlikuju od rada s ostalom djecom u redovnom razrednom odjelu, no potrebne su individualizirane prilagodbe vremena, materijala i uvjeta u razredu:
- učenik treba sjediti u prvoj klupi srednjeg reda (smatra se da je to optimalno mjesto zbog idealnog hvatanja zvučnih i vizualnih signal u razredu)
- obratiti pozornost na izravnu komunikaciju (učenika uvijek oslovljavati imenom kako ga se ne bi zbunilo, budući da on ne hvata kontakt očima)
- dati mu na raspolaganje specijalne materijale za rad (primjerice, uvećani udžbenik ili radnu bilježnicu, a postoje i adaptirane bilježnice za pisanje s puno širim proredom)
- učeniku trebaju biti uvijek pri ruci i specijalna pomagala poput povećala, olovaka tamnije boje, posebno osvjetljenje i slično, a značajnu ulogu ima korištenje stalaka za pisanje koji sprečavaju duboko sagibanje glave na stol, te tako smanjuju pritisak na vratnu kralješnicu
- diktafon (umjesto izrade vlastitih bilješki) preporučuje se tek uz znanje i odobrenje predmetnog nastavnika
- pisane provjere znanja ne treba izbjegavati jer dijete radi po redovnom programu. No, ako razlike u ocjeni između usmene i pisane provjere znanja budu kontinuirano velike, preporučuje se usmeni odgovor kao relevantniji
- kod pisanih provjera treba voditi računa da je učenikova vizualna percepcija usporena (koliko?) te sukladno tome potrebno je smanjiti broj zadataka (nikako ne i opseg sadržaja, osim ako učenik nema prilagođeni program)
- ako je kod učenika smanjena distanca gledanja, otežano će čitati s ploče. U tom slučaju se preporučuje pripremiti mu za sat isprintani plan ploče.
Kako bi mogao odabrati što kvalitetnije načine prilagodbe, nastavnik svakako treba imati uvid u službenu dijagnozu. Naime, sljepilo ili oštećenje vida nastalo zbog fizičkog oštećenja oka ili ono izazvano oštećenjem centra za vid u mozgu mogu se manifestirati različito.
U našim IZZI digitalnim sadržajima pogledajte inkluzivni način prezentacije obrazovnog sadržaja posebno prilagođen za slabovidne učenike.
Pozitivan roditeljski stav uvelike utječe na uspostavljanje kvalitetne i kontinuirane suradnje s nastavnicima tijekom djetetova školovanja. Također stvara pozitivno i stimulativno okruženje za razvoj i napredak djeteta.
Što se pak nastavnika koji rade s djetetom tiče, svakako se preporučuje razumijevanje i strpljenje, no nikako iskazivanje sažaljenja prema djetetu ili popuštanje u kriterijima zbog njegove teškoće.
Slijepog ili slabovidnog učenika treba uključivati u sve razredne aktivnosti (svakako će ga se uključiti i u mikroskopiranje na satu Biologije, kao i na mjerenja na satu Fizike), no također ga je potrebno osvijestiti po pitanju njegove poteškoće te ga usmjeravati prema zanimanjima koja će jednog dana moći samostalno obavljati.
Činjenice kako ću cijeli život ostati u školi, bila sam svjesna čim sam krenula u prvi razred Osnovne škole Klinča Sela pored Jastrebarskog. Bila je to ljubav na prvi pogled! Naravno, cijeli ostatak moga školovanja odvijao se u tom pravcu.
Završila sam VII. (opću) gimnaziju u Zagrebu te svoje školovanje nastavila na Filozofskom fakultetu u Zagrebu birajući vrlo rijetku studijsku kombinaciju: germanistiku i povijest.
Nakon diplome 2002. godine stekla sam zvanje profesora njemačkog jezika i književnosti i povijesti.
U školi radim preko petnaestak godina, trenutno u statusu profesorice mentorice Njemačkog jezika. Imala sam tu sreću te sam tijekom svog radnog staža predavala oba predmeta koja sam studirala.
Neprocjenjivo pedagoško iskustvo s druge strane katedre zahvaljujem i svojim dječacima uz koje puno učim i ponovno proživljavam radosti đačkog života.
