Povodom našeg natječaja Predstavi se svijetu - Priča o naslovnici mladu knjižničarku Jelenu Šaban iz Osnovne škole Novo Čiče, nedavnu dobitnicu nagrade Poezija među profesijama za mlade knjižničare, pitali smo o čitateljskim navikama njenih učenika i omiljenim naslovnicama. Koliko naslovnica utječe na odabir knjige te koje knjige najradije čitaju učenici, potražite u tekstu.
Naše najčitanije knjige velikim su dijelom lektire - većina učenika svoje lektire posuđuje u školskoj knjižnici jer smo dosta udaljeni od prve gradske knjižnice. Volim ih pri povratku knjiga priupitati jesu li pročitali lektire i kako su im se svidjele. Rado čitaju suvremene autore kao što su Miro Gavran i Sanja Pilić jer se s njihovim likovima mogu poistovjetiti. Ima i čitača koji svoje avanture pronalaze izvan popisa lektire, među naslovima kao što su Gregov dnevnik ili Warrior Cats, a one najmlađe još uvijek drži neobjašnjiva fascinacija svim mogućim knjigama o čudovištima, kojih nikad nema dovoljno. I naravno, najpoznatiji čarobnjak Harry Potter ne gubi na popularnosti, čitaju ga veliki i mali, pa čak i profesori i stručni suradnici.
Čitanje je važno - to već i oni u vrtiću znaju! Čitanjem razvijamo kreativnost i koncentraciju, širimo rječnik i jačamo komunikacijske vještine, razvijamo toleranciju i razumijevanje, učimo zabavljajući se, opuštamo se i inspiriramo. Naslovnica igra vrlo bitnu ulogu jer ima priliku "prodati" knjigu čim je dijete ugleda.
Iako se trudim nove knjige predstaviti i kratkim sadržajem ili nekim ulomkom, činjenica je da će naslovnica ipak prva privući pogled.
Tu nema pravila. Kao što i svatko od nas ima svoju boju ili stil učenja koji nam najviše odgovara, tako je i sa djecom. Ponekad će dijete iskopati knjigu koju nitko dotad nije primijetio i baš njoj će se često vraćati.
Na naslovnicama koje djeca vole prevladavaju ilustrirani likovi i životinje, a ilustracije mogu, ali i ne moraju biti u više boja (jedino su najmlađi još malo zbunjeni crno-bijelim naslovnicama).
Nekako sam najviše vezana uz naslovnice našeg prvog izdanja serijala Harry Potter, pogotovo prve četiri koje smo onomad gotovo svi u razredu pročitali i dijelili jedni s drugima.
U našoj knjižnici najviše izdanja ipak ima jedan domaći naslov - Priče iz davnine Ivane Brlić-Mažuranić.
U knjižnici organiziram razna događanja - osim satova knjižnične i informacijske pismenosti kojoj podučavam svu djecu od prvog do osmog razreda, imamo čitateljski klub i satove igranja društvenih igara. Od ove godine polako počinjemo uvoditi i učenje o održivom razvoju, u sklopu kojeg održavam satove o aktivnom sudjelovanju u zaštiti okoliša, također za učenike svih razreda. Za niže razrede organiziram predstave i gostovanja autora slikovnica, dok za više razrede dogovaramo autore čija djela su čitali za lektiru i u slobodno vrijeme. Ovakvi susreti su iznimno bitni za djecu jer uvijek imaju mnoštvo pitanja autoru/autorici o inspiraciji, nastanku knjige/slikovnice, procesu pisanja, a naravno da ih zanima i što to znači biti autor te bi li i oni jednog dana mogli stvoriti nešto slično. Nakon susreta izlaze zadovoljni, puni novih ideja i motivacije te na korak bliže ljubavi prema knjizi.
Mislim da je Melita Rundek najbolje sažela ono što bih htjela poručiti:
Knjiga nije predmet. Ona je čarolija. Dobre knjige moraju putovati iz ruke u ruku. Na tom putu uvijek se nešto zanimljivo dogodi s ljudima i knjigama. Prepoznavanje, ljubav ili mržnja, razumijevanje, otkrivanje novoga i nepoznatoga, a katkad i staroga i poznatoga.
Romana Perečinec, učiteljica njemačkoga jezika u osnovnoj školi, autorica serije udžbenika iz njemačkoga jezika u Profil Klettu i književna prevoditeljica. Za web portal Profil Kletta okušat će se i u novinarskoj ulozi u seriji intervju na temu učenja stranih jezika, posebice njemačkoga, i širega kulturološkog konteksta koji učenje jezika obuhvaća.
