Djeca se uvijek vesele Majčinom danu. Uživaju izrađujući čestitke i smišljajući kako najbolje čestitati svojoj mami. Svi znamo da se kaže samo je jedna mama i zato i ove godine nudimo ideju kako s učenicima provesti Majčin dan u školskim klupama. Učiteljica Brankica Habuzin, OŠ Dubrava, donosi provjerenu i uspješnu ideju uz koju će se učenici i mame zabaviti, učiti, pjevati, slikati i uživati u zajedničkom druženju, a u ovom je članku prenosimo.
Učiteljica je s učenicima pripremila kratku priredbu u kojoj je svako dijete stihovima iskazalo ljubav, poštovanje i zahvalnost za sve što majka pruža.
Nakon priredbe, mame i učenici dobili su zadatke. Mame dječaka morale su što pravilnije i urednije isplesti djevojčicama pletenicu, a mame djevojčica morale su s velike hrpe odjeće i obuće spakirati djetetu sportsku torbu za trening nogometa. Učenici su se okušali u nekim zadatcima koje često obavljaju njihove mame. Dječaci su morali vješati rublje na konop, te odvojiti šareno od bijelog rublja i pravilno ga složiti, a djevojčice su odvajale žumanjak od bjelanjka za pripremu kolača i pripremile osvježavajući napitak za cijelu umornu ekipu.
Uz ove zadatke, učiteljica Brankica Habuzin s učenicima je razgovarala o tim poslovima koje često rade njihove mame. Zaključili su da su zabavni i zanimljivi, ali nimalo lagani i da mame svakoga dana ulažu puno truda, volje i ljubavi u sve što rade za svoje obitelji.
Učiteljica je pročitala nekoliko rečenica kojima je opisala jednu učenicu iz razreda, ali nije rekla njezino ime. Učenici su prvo pogađali o kome se radi, a nakon toga razgovarali su o opisu. Učiteljica ih je tijekom razgovora vodila sljedećim pitanjima: Jesam li pisala prema planu opisa? Jesam li ispravno odvojila dijelove sastavka? Jesam li dijelove tijela s čime uspoređivala? S čime sam poredila njezine oči, a s čime kosu?
Učiteljica je upoznala učenike i mame sa zadaćom nastavnog sata: svaki će učenik opisati svoju mamu, a mama će opisati svoje dijete. U tome im pomaže prezentirani plan opisa i pitanja s pomoću kojih prate kompozicijsku strukturu budućeg opisa (Kako se zove tvoja mama? Koje su njezine osobine? Kojim biste riječima opisali njezin stas, lice, oči, kosu, ruke… Kakvu odjeću voli odijevati? Što sve mama radi za tebe? Zašto voliš svoju mamu?). Na isti je način učiteljica uputila i mame koje su opisivale svoju djecu. Zatim su pročitali sve opise, a koliko su uživali pokazali su pljeskom.
Nakon što su zaštitili stolove i podijelili papire, učiteljica je demonstrirala način rada olovkom i pokazala kako olovkom mogu dobiti različite vrste crta (tanje, deblje, tamnije, svjetlije), a zatim je pokazala i način rada laviranim tušem (koristila je mekani kist i vodu u koju je kapala crni tuš tako da je za tamnije tonova dodala više, a za svjetlije manje tuša; zbog razlijevanja boje površine nisu ravnomjerno popunjene pa su se dobivale različite tonske vrijednosti).
Učiteljica Brankica Habuzin uputila je učenike na prisjećanje što je obrisna, a što strukturna crta. Na ploču je stavila primjere crteža, a učenici su prepoznavali kojom su vrstom crta nacrtani. Prisjetili su se i portreta koje su crtali tijekom školske godine, a zatim su dobili zadatak da nacrtaju portret mame koristeći se obrisnom i strukturnom linijom. Portretirali su olovkom, a zatim su crtež tonirali svjetlijim i tamnijim potezima u tehnici laviranog tuša. Mame su na isti način portretirale svoju djecu.
Radove su izložili na razrednom panou.
Učenici su razmišljali i razgovarali o pismima. Učiteljica ih je pitala jesu li ikada u životu napisali pismo, zašto ljudi više ne pišu pisma, kako danas komuniciramo s ljudima koji ne žive blizu nas, nazivaju li njihove mame svoje mame da ih često čuju. Uz pitanja koja su ih usredotočila na pisma, učiteljica je učenicima spomenula da su tijekom godine čitali dvije lektire u kojima su se pisala pisma (Pismo iz Zelengrada i Poštarska bajka). Iako će tek u trećem razredu upoznati književnicu Ivanu Brlić Mažuranić, učiteljica je učenike pitala jesu li ikada čuli za Čudnovate zgode šegrta Hlapića i ukratko im opisala život književnice dodavši da je ona gotovo svakoga dana pisala majci pisma u kojima joj je govorila o tome kako odgaja djecu, što radi, koje planove ima, tražila savjete i upute za razne životne teme. Učenici su zaključili da je pismo nekada bilo doista važan oblik komunikacije, a na različite je načine i danas važno.
Uz prethodnu najavu, učenici i mame poslušali su pjesmu Pismo majci u izvedbi dječjeg zbora, a zatim su je naučili pjevati uz pokrete tijela. Dok su učenici učili pjevati pjesmu, učiteljica je mame podijelila u tri skupine. One su imale zadatak naučiti izgovarati brojalicu Jedna vrana gakala, te svirati dobe i ritam navedene brojalice. Najprije je prva skupina izgovarala, druga skupina je svirala dobe, a treća ritam, a zatim su mijenjale mjesta tako da sve skupine pokažu što su naučile.
Nakon što su svi uvježbali svoje zadatke, održali su kratki koncert: učenici su pjevali i plesali Pismo majci mamama, a mame su svirale svojoj djeci.
Na kraju druženja, učenici i mame zabavili su se uz igru memory. Igrali su u parovima (mama i njezino dijete), a parovi koje su tražili bili su zadatci množenja i umnožak (npr. 5 x 7 i 35).
Na kraju radnog dana, učenici i mame bili su sretni i nasmijani. Njihov je dan bio ispunjen zajedničkim druženjem i pozitivnim dojmovima. Učenici su majkama u svojoj školi dali najljepšu čestitku: vrijeme provedeno zajedno u igri, učenju i zabavi.
