Iz vlastitog iskustva majke (strukom nisam vezana za razrednu nastavu, pa se ne smatram meritornom) mogu samo reći da sve što dijete zna prilikom polaska u prvi razred kasnije jako dobro dođe.
Analizirajući pitanje što prvašić treba znati prije polaska u školu naišla sam u literaturi na dvije krajnosti:
1. Ne treba znati ništa, stigne u školi sve naučiti
2. Treba poznavati sva slova, glasovnu analizu riječi, brojeve barem do 20, boje, prostorne pojmove: gore, dolje, lijevo, desno...nabrajanje se nastavlja u nedogled.
Uglavnom se zabrinuti roditelji budućeg prvašića fokusiraju na slova i brojke, čitanje i pisanje, no postoji puno drugih bitnijih stvari koje treba savladati kao poželjan preduvjet da se dijete u prvom razredu osjeća sigurno i da napreduje u skladu s očekivanjima.
Iako će se možda ovo učiniti trivijalnim, za početak ću navesti neke osnovne radnje koje bi prvašić svakako trebao savladati:
- samostalno koristiti WC
- samostalno jesti i piti
- znati kada treba oprati ruke
- ispuhati nos, te pokriti usta i nos prilikom kašljanja i kihanja
- znati se samostalno obući, presvući, obuti i zavezati vezice na cipelama ili tenisicama
- znati navesti svoje ime i prezime, adresu i dob starosti, te imena roditelja
- samostalno prijeći cestu
- znati koristiti pješački prijelaz i značenje semafora.
Već sad ima toga podosta nabrojano, a nismo se niti dotakli vještina usko vezanih uz nastavu.
Nailazim i u reklamama i u knjižarama na mnogobrojne vježbenice u kojima se nalaze zadaci uz pomoć kojih bi dijete prije polaska u prvi razred trebalo usvojiti vještine čitanja, pisanja, brojanja, računanja. Struka kaže da je to prije polaska u školu nepotrebno, pa se tako i u predškolskom odgoju (završna godina vrtića, odnosno mala škola) odustalo od prakse da djeca organizirano nose crtančice i vježbaju gore spomenuto.
Učiteljice pak u prvom razredu nailaze na vrlo šaroliku situaciju: od djece koja tečno čitaju i uredno pišu, do onih koji ne znaju primiti olovku i ne poznaju niti jedno slovo. Upravo zbog toga roditelji i strepe koju će startnu poziciju njihovo dijete zauzeti, te stoga pretjeruju s forsiranjem čitanja i pisanja prije polaska u školu. Da bi se izbjegao nepotrebni pritisak, svakako je bolje krenuti s onim što može poslužiti kao izvrstan preduvjet za uspješan početak školovanja, a može se vježbati bez nepotrebnog stresa za dijete.
Osnovne predispozicije za uspješno savladavanje čitanja i pisanja koje možete svakodnevno vježbati sa svojim budućim đakom:
1. fine motoričke ( grafo-motoričke) sposobnosti
Prije svega, neka dijete nauči držati olovku. Bojanke su idealno rješenje; uči raspoznavati boje, uči bojati do crte, te tako vježba ruku. Fleksibilnost šake i prstiju vježba se i radom sa škaricama. Dozvolite mu da se igra škaricama i ljepilom. Slobodno crtanje flomasterima djeca uvijek rado prihvaćaju, a možete mu ponuditi i vodene bojice ili pastele.
2. glasovna i slogovna analiza
Da bi dijete u školi bilo što uspješnije prilikom savladavanja vještine čitanja, poželjno je da pravilno izgovara i raspoznaje glasove, da zna rastaviti riječ na glasove, te da zna odrediti kojim glasom riječ započinje, a kojim završava. Ova vježba može se raditi uvijek i svagdje. Vidiš li leptira? L-e-p-t-i-r-a?
Svaka priča ili slikovnica koju djetetu pročitate jako dobro dođe. Samo čitanje neka bude popraćeno pitanjima: Što vidiš na slici? Koje je boje dječakova kapa? Gdje se nalazi mačka? Pokušajte ga potaknuti da kraću priču samostalno prepriča ili da barem kaže što mu se u priči najviše svidjelo i zašto. Predložite mu da nacrta nešto iz pročitane priče.
Ono što nikako ne treba raditi je plašiti dijete školom ili ga forsirati na bilo koju od navedenih aktivnosti,a koju dijete izričito odbija. Iako većina djece prvi dan škole dočeka s pozitivnim uzbuđenjem, ima i onih koji prvih dana škole neutješno plaču u razredu ili na hodniku. Onima koji nisu pohađali vrtić socijalizacija s drugom djecom ili samo odvajanje od roditelja vrlo teško pada. Pokušajte ga razgovorom pripremiti na situaciju u kojoj će dio dana biti odvojen od vas i vrijeme provesti okružen svojim vršnjacima. Poučite ga da je učiteljica odrasla osoba koja će mu uvijek i u svemu pomoći i kako u nju može imati povjerenje isto kao i u mamu.
Prvi dani škole rezervirani su za upoznavanje škole, učiteljice, ostalih učenika, učionice, pribora za rad..., a onda počinje usvajanje vještina: ravna, kosa, zakrivljena crta, te već trećeg tjedna škole počinje pisanje prvih slova; a tu su i brojke, sastavljanje i čitanje najprije kratkih, pa sve duljih riječi.
Vjerujte mi, kada to krene, odvija se jako brzo i ma koliko dijete bilo pripremljeno za školu, sigurno mu neće biti dosadno. Roditeljima još manje, ukoliko će mu trebati pomoći oko domaćih zadaća.
Zbog svega navedenog, ponovno se vraćam na svoju premisu s početka teksta:
Sve što dijete zna prije polaska u prvi razred, jako će mu dobro doći.
Sretno prvašići!
Budite hrabri.