Kad ljudi reagiraju potaknuti snažnim emocijama, mogu činiti brze i često iracionalne izbore.
Za neke ljude strah od bolesti može biti gori od same bolesti. Budući da je ponašanje virusa i dalje nepredvidivo i znanstvenici nemaju sve informacije o njemu, to nam stvara nesigurnost. U takvoj situaciji javlja se percipirani osjećaj smanjene kontrole nad situacijom. Stoga su ljudi skloni ponašati se neobično – primjerice panično kupovati hranu i lijekove.
Zbog doživljaja neizvjesnosti i nesigurnosti očekivano je u ovim trenutcima osjećati pojačan strah i napetost. No to nam izaziva smanjenu kritičnost prema raznim informacijama i ubrzano donošenje zaključaka. Na vijestima i portalima gotovo i nema drugih tema, a preporuke da ostanemo doma još više nas vežu uz televizijske ekrane, internetske portale i društvene mreže
Na društvenim mrežama brzo se šire razne informacije. Od slika, videozapisa, dijeljenih statusa i komentara, korona je, žargonom društvenih mreža - trending tema. No trebamo biti svjesni kako nisu sve informacije na internetu nužno i točne. Kad nešto čitate, zapitajte se: „Tko je izvor ove informacije?“, „Kako mogu utvrditi pouzdanost ove tvrdnje?“ Jako je važno slušati preporuke stručnjaka, a ne iskustva i prognoze raznih komentatora na portalima i društvenim mrežama. Osvijestite i postojanje Photoshopa, koji itekako može pridonijeti širenju lažnih vijesti. Pokušajte razumjeti kontekst informacije, umjesto da je uzmete zdravo za gotovo. Mediji su skloni senzacionalizmu te se događa da naslovi sugeriraju zastrašujuće informacije, koje se u širem kontekstu mogu sasvim razumno objasniti.
Odaberite medij i stručnjake koje smatrate pouzdanima i tako se informirajte.
Smanjite vrijeme na društvenim mrežama
Budući da su vremenske crte pune objava o koronavirusu, teško je zaustaviti se u čitanju, osobito stoga što nove informacije stalno pristižu. Osvijestite vrijeme provedeno na društvenim mrežama i pokušajte ga dozirati. Radije ga ispunite nekim drugim aktivnostima. Zabavite se hobijem koji volite, pripremite si kupku, pogledajte dobru komediju ili se jednostavno družite s bližnjima, a mobitele u tom razdoblju spremite u ladicu.
U ovakvim situacijama skloni smo razmišljati unaprijed i pokušati predvidjeti razne ishode. Pitamo se „što ako?“. „Što ako se netko od mojih bližnjih zarazi, što ako ostanemo bez hrane, što ako ekonomske posljedice budu teške...“ Pokušajte u svojim mislima zaustaviti taj proces i brige odvojiti na „brige za sad“ i „brige za poslije“. Učinite ono što možete poduzeti sada da zaštitite sebe i svoje bližnje. Ono što trenutačno možete činiti da biste uspostavili osjećaj kontrole, a zbog mjera opreza, jest boraviti kod kuće, jačati imunitet zdravom prehranom, paziti na higijenu i izbjegavati velika okupljanja. I najvažnije, biti strpljivi i čekati. Dakle, korak po korak, a brigu za poslije doista ostavite za poslije - kad budete imali konkretne informacije.
Psihološka istraživanja pokazuju kako je naša subjektivna dobrobit veća ako živimo u sadašnjem trenutku.
Umjesto da unaprijed očajavamo zbog toga što bi se moglo dogoditi, usredotočite se na sadašnji trenutak i ono što trenutačno činite i možete činiti.
Održavajte bliske kontakte
Ako osjetite da vas obuzima tjeskoba, potražite podršku bliskih ljudi, koji vas mogu umiriti i pružiti vam osjećaj sigurnosti. Nasreću, tehnologija nam je donijela mogućnost komunikacije putem raznih kanala.
Ostanite povezani sa svojim bližnjima, osjećaj zajedništva nešto je što jača osjećaj sigurnosti.
Jamie Howard, klinička psihologinja s američkog instituta Child Mind Institute, daje preporuke kako razgovarati s djecom o koronavirusu. Prema njezinu mišljenju, ne preporučuje se izbjegavanje teme, koja je svakako sveprisutna te djeca čuju vijesti, vide ljude s maskama, osjete vašu brigu i strah. Ako o tome ne razgovarate, to može prouzročiti da se brinu još više. Vi ste ti koji djeci možete objasniti vijesti i informacije na jednostavniji i točniji način nego što će oni sami uspjeti shvatiti gledajući vijesti ili slušajući svoje prijatelje.
Pazite i na to koliko su djeca izložena medijima. Njihova je kritičnost prema informacijama manja, a mašta razvijenija. Razjasnite s njima što su čuli i što vjeruju. Spriječite strašne i nerealne fantazije koje se mogu pojaviti zbog nepoznavanja činjenica i nerazumijevanja pojmova koje čuju na televiziji. Usmjerite ih na ono što mogu učiniti da se zaštite: prati ruke i paziti na higijenu, izbjegavati dodirivati oči, nos i usta, povećati imunitet uz zdravu prehranu i dovoljno sna. Recite im i kako je za djecu manja vjerojatnost da se zaraze virusom.
Izbjegavajte rečenice poput „Ne budi tužan“ ili „Nemoj se bojati“. Tako negiramo njihove emocije i ona ih potiskuju, no one su i dalje tu. Emocije treba prihvatiti te im pokazati razumijevanje i o njima razgovarati.
Pitajte ih što ih brine i razgovarajte o tome što možemo učiniti da umanjimo pojedine brige.
Otkrijte što može pomoći kada ih obuzme briga i koje su tehnike opuštanja za njih učinkovite – je li to zagrljaj, razgovor, igra...
Neka nacrtaju svoje „sigurno mjesto“. Terapijska je to tehnika koja pomaže pri strahu i anksioznosti. Dijete može zamisliti kako izgleda mjesto na kojemu se osjeća sigurno i ugodno i oživiti sva osjetila kako bi ga što živopisnije dočaralo. To može biti neko poznato mjesto ili mjesto iz mašte. Kad ga otkrijemo, tada uvijek možemo u mislima „otići tamo“ i tako se umiriti.
