Koliko je znanje stranih jezika važno, učenici u Hrvatskoj svakodnevno uočavaju i u svojoj neposrednoj okolini. Migracije su sve češća pojava pa tako njihovi prijatelji s kojima su donedavno sjedili u školskim klupama sa svojim obiteljima odlaze i nastavljaju školovanje u inozemstvu, no i u naše škole dolaze učenici iz stranih zemalja kojima je hrvatski nepoznat jezik.
Odlukom Vijeća Europe 26. rujna obilježava se i naglašava važnost europske mnogojezičnosti. Europa zaista posjeduje iznimno jezično bogatstvo. Na našem kontinentu govori se preko šezdesetak različitih jezika i dijalekata. Važnost njihovog očuvanja naglašava i Europska unija ne samo simbolično riječima i obilježavanjem svakog rujna, nego i djelima: EU nije izabrala službeni jezik/jezike komunikacije, nego prihvaća sve jezike svojih članica kao službene jezike Europske unije.
Svladavanje jezičnih barijera nije nešto za što se nastavom stranih jezika pripremamo u daljoj budućnosti. Budućnost je već postala sadašnjost i dio naše svakodnevice u kojoj poznavanje stranog jezika postaje neprocjenjivom vrlinom. Nažalost, nalazimo se još uvijek među onih 11 zemalja članica Europske unije koje nisu uvele dvojezičnost u svoj obrazovni sustav. Iako se prije pristupanja Uniji uvelike naglašavala i obećavala, dvojezičnost kao europski standard (smatra se da svaki obrazovani stanovnik Europe pored materinskoga govori još dva strana jezika) niti do danas nije zaživjela u našem osnovnoškolskom obrazovnom sustavu, a znakovito je da je ove godine tema Europskog dana jezika: Learning three languages in school: multilingual education and cultural expression.
No osim što djeca za sada ne uče dva obavezna strana jezika u školi i nastavi jednog stranog jezika pristupa se nedovoljno osviješteno, odnosno nude se rješenja koja u nastavi stranih jezika nisu najprimjerenija. U Nacrtu prijedloga Zakona o udžbenicima i drugim obrazovnim materijalima preporučuje se izbacivanje radnih bilježnica i radnih dijelova (po kojima se piše) udžbenika.
Svi mi zaposleni u prosvjeti smo itekako ekološki osviješteni i poznajemo koliko potrošnja papira negativno utječe na naš okoliš. Također ni preteške đačke torbe nisu nešto što odobravamo. No je li baš “rezanje” školskih udžbenika i nastavnih materijala ispravan način za rješavanje spomenutih problema? Naime, iz iskustva znam i da materijale u digitalnom obliku (poput raznih listića s dodatnim zadatcima ili na njemačkom popularnih Kopiervorlagen) treba učenicima isprintati. S ekološkog aspekta papir je papir, bio on uvezen u knjigu ili svaki list printan posebno. Printani materijali svakako ne doprinose razvijanju učeničkog odnosa prema knjizi jer to je nešto čemu ih primjerenim odgojem u školi moramo naučiti.
Gramatički sadržaji jezika jesu ono o čemu se posljednjih godina vode intenzivne rasprave među metodičarima i ostalim stručnjacima spominjanog područja. Metodika nastave stranih jezika se unatrag dva desetljeća potpuno promijenila. Naglasak u poučavanju jezika stavljen je na komunikaciju koja je i krajnji cilj nastave, pritom mislimo, naravno, na govornu i pisanu. I jednu i drugu nemoguće je na ispravan i razumljiv način u potpunosti ostvariti bez poznavanja jezičnih sadržaja, odnosno gramatike.
Radni materijali služe upravo uvježbavanju zakonitosti jezika koji su u nekim slučajevima samostalno uvezeni u obliku radnih bilježnica, zbirka zadataka i slično, a ponekad su dio samog udžbenika što nije ništa neobično, jer se takvi zadatci svojim kontekstom i sadržajem nastavljaju na obrađeni tekst (predložak). Udžbenik koji osim samih tekstova sadrži i zadatke nazivamo radni udžbenik.
Ukidanje takvih radnih udžbenika, kao i svih oblika nastavnih materijala po kojima učenici pišu/rade u osnovnim i srednjim školama otežalo bi, a mogu čak reći i unazadilo nastavu stranih jezika. U prilog toj mojoj tvrdnji idu i udžbenici stranih izdavača koji su i u višim razredima, pa i za odrasle uglavnom - radni.
Učenje jezika počinje principom predloška: slušnog ili pisanog. Sve daljnje učenje, nadogradnja odvija se na temelju zadataka koji se nadovezuju na spominjani predložak. Kroz te zadatke usvaja se komunikacija; usmena i pisana, proširuje se vokabular od kojeg se tvore rečenice, a poslije i smisleni, dulji ili kraći tekst.
Ti zadatci mogu biti različitog tipa: nadopunjavanje, zaokruživanje, razvrstavanje, odgovaranje na pitanja, spajanje…, no jedno im je zajedničko - ne mogu se odvijati usmeno.
Dakle, oni negdje moraju biti zapisani kako bi i učenik mogao po njima pisati, odnosno rješavati ih. Ne radi se samo o sistematičnosti i preglednosti, nego i o potpuno prizemnom aspektu praktičnosti glede kojeg je i nastavnicima i učenicima u interesu da ti zadaci budu na jednom mjestu (u radnom udžbeniku ili radnoj bilježnici), a ne razasuti na nebrojenim, od strane svakog pojedinog nastavnika formuliranim i isprintanim radnim listićima koji se gube.
Mi moramo voditi računa da živimo u 21. stoljeću kada je digitalizacija sveprisutna i obrazovni proces također živi s njom.
U nastavi koristim digitalne alate svakodnevno i oni su mi dobrodošli i od velike pomoći; prije svega pružaju učenicima slušni i vizualni doživljaj onog o čemu i što uče.
No usprkos tome i dalje u nastavi stranog jezika tiskana riječ na papiru ostaje nezamjenjiva i još dugo će tako biti. Učimo zajedno strane jezike, ali sjetimo se da čovjek ima dva uha i jedan jezik, da bi - recimo to slikovito - mogao dva puta više slušati nego pričati.
A kako bismo u razredu obilježili Europski dan jezika radno prilažemo listiće za Njemački jezik, a materijale za Engleski jezik potražite ovdje.
Činjenice kako ću cijeli život ostati u školi, bila sam svjesna čim sam krenula u prvi razred Osnovne škole Klinča Sela pored Jastrebarskog. Bila je to ljubav na prvi pogled! Naravno, cijeli ostatak moga školovanja odvijao se u tom pravcu.
Završila sam VII. (opću) gimnaziju u Zagrebu te svoje školovanje nastavila na Filozofskom fakultetu u Zagrebu birajući vrlo rijetku studijsku kombinaciju: germanistiku i povijest.
Nakon diplome 2002. godine stekla sam zvanje profesora njemačkog jezika i književnosti i povijesti.
U školi radim preko petnaestak godina, trenutno u statusu profesorice mentorice Njemačkog jezika. Imala sam tu sreću te sam tijekom svog radnog staža predavala oba predmeta koja sam studirala.
Neprocjenjivo pedagoško iskustvo s druge strane katedre zahvaljujem i svojim dječacima uz koje puno učim i ponovno proživljavam radosti đačkog života.
