Urbani način života, a time i urbana škola upali su u zamku potrošačkog društva koje često sve više udaljava učitelje i učenike od modela „održivog života“, koji se u teoriji stalno nameće, ali praksa ga zaobilazi. Praksa traži novi pristup, znanje, entuzijazam i, što je možda ključno, viziju o školi kakvu želimo. Postaje li škola sama sebi svrhom ili drugačijim pristupom možemo početi stvarati školu za život?
Sadnja stabla jabuke, jedarca ili bilo koje druge biljke, potaknuta od samih učenika i učitelja, svakako ima dodanu vrijednost i jaku simboliku. Sadnja i briga za stablo motivira učenike i potiče ih na razmišljanje. U kojem smjeru idemo kao društvo? Potičemo li samodestrukciju ili afirmiramo život? Što nam predstavlja stablo: plod, druženje ispod hladovine, boravak u prirodi?
Kako veliki broj učenika nema direktan doticaj s prirodom, sadnja različitih vrsta biljaka nudi čitavu lepezu praktičnog znanja o sadnji, uzgoju i očuvanju sorta. Primjerice očuvanje starih sorti jabuka učenicima predstavlja veliki izazov. Traženje i prepoznavanje starih sorta, dobivanje potrebnih informacija od uzgajivača, upoznavanje s tehnikom cijepljenja plemke na podlogu i na kraju razvijanje osjećaja važnosti cijelog procesa, vrijedan su doprinos održivom i prijateljskom odnosu prema prirodi, ali i društvu. Stari voćnjaci, pa čak i u samom centru dio su identiteta različitih gradova. Njihovo očuvanje znači otpornije, kvalitetnije i ukusnije sorte voća, manju upotrebu umjetnih gnojiva, pesticida i herbicida, održavanje pčelinjih zajednica i u kontekstu socijalnog održivog razvoja očuvanje običaja, druženja u prirodi i za neke prvi korak prema dobroj ekonomiji.
Patuljasta jabuka ili neka druga vrsta biljke stalni su podsjetnik da se i škole mogu prijateljski odnositi prema okolišu, ali i živjeti od vlastite proizvodnje. Sadnja i uzgoj biljaka putokaz su i inspiracija, a nove generacije učenika nositelji integralnoga održivog razvoja. Takav pristup kod učenika razvija osjećaj za suživot s prirodom i odgovornost življenja. Aktivnim sudjelovanjem u čitavom nastavnom procesu učenik se poistovjećuje s tematikom održivog razvoja i svjesno, pa i nesvjesno postaje njen protagonist.
Čak i kada bih znao da će svijet sutra propasti, ipak bih posadio svoje stablo jabuke.
(Martin Luther)
Jabuka je vrsta širokog areala rasprostranjenosti, poznata po svojim nutritivnim, ljekovitim, ali i estetskim obilježjima. Ova „kraljica voća“, koja može dosegnuti visinu i do 12 metara, pripada porodici ruža, Rosaceae i rodu Malus. Prekrasna grmolika i razgranata gusta krošnja obiluje jednostavnim, naizmjeničnim, jajastim listovima promjera od 3 do 10 cm. Cvjetovi su dvospolni, cvat sadrži pet latica, plod je ovalnog oblika.
Jabuka potječe iz Azije i Europe, a skandinavska mitologija navodi da su ih bogovi jeli kako bi vječno ostali mladi te se tako u brojnim kulturama smatrala eliksirom života. U Hrvatskoj je jabuka najraširenija i najvažnija vrsta voća jer postoje odgovarajući klimatski i ekološki uvjeti za njezin uzgoj poput ugodne klime, tla, položaja staništa i agrotehnike. S druge strane jabuka svojom sposobnosti prilagođavanja prirodnim uvjetima, lakim razmnožavanjem, velikim potencijalom sazrijevanja i plodova visoke kvalitete zauzima važno mjesto u voćarstvu. Niskokalorična je namirnica, a ipak jako bogata nutritivnim vrijednostima i kompleksnoga kemijskog sastava. Posebnu važnost zauzimaju vlakna prisutna u kori jabuke, pektini i lignini koji smanjuju učinak štetnog kolesterola, obnavljaju crijevnu floru i pridonose boljoj peristaltici crijeva, sudjeluju u borbi protiv uzročnika bolesti, reguliraju krvni tlak, tjelesnu težinu, obiluju vitaminima, dok flavonoidi iz pektina imaju poznato antioksidacijsko djelovanje.
Iz navedenih je razloga bitno da jabuka zauzme visoko mjesto u ishrani te da se konstantno podiže organska i integralna proizvodnja kako bi „hormon sreće“ svima bio lako dostupan.
Veliki se broj biljaka može uzgajati i u zatvorenim prostorijama, no neke su s razlogom češće zastupljene u domu, uredu, školi i drugim ustanovama. Upravo je jedna od takvih biljaka jedarce, Spathyphyllum, višegodišnja biljka iz obitelji kozlaca, Aracea, poznatija kao mirni ljiljan. Zbog svoje atraktivnosti, bijelih cvjetova i kontrastnih sjajno zelenih, duguljastih listova širine od 30 do 50 cm, izdržljivosti, prilagodljivosti i skromnih zahtjeva uzgoja često je susrećemo kao lončanicu i smatramo pravom dekorativnom biljkom. Ta zimzelena, zeljasta biljka, visine od 30 do 40 cm potječe iz tropskih šuma Indonezije, Kolumbije, Filipina.
Predaja kaže kako jedarce posjeduje magičnu moć i donosi sreću vlasniku. Naime, postoji legenda kako postojanje ove biljke u domu donosi sreću u obiteljskim odnosima, braku te pospješuje plodnost. Nije trebalo dugo da upravo jedarce postane najomiljeniji poklon za ženski spol.
Jedarce je poznato i kao jedna od biljaka koja apsorbira elektrostatički naboj nastao emitiranjem računala, TV prijamnika i elektronskih uređaja. Upravo to zračenje pretvara u kemijsku energiju koju koristi za svoj rast i razvoj. Pročišćuje zrak od otrovnih plinova poput ugljik(II) oksida, benzena, toluena, ksilena, trikloetilena te formalaldehida iz dima cigareta. Osim toga, apsorbira amonijak prisutan u sredstvima za čišćenje domaćinstva, upija pare raznih dezinfekcijskih sredstava, boja i lakova, „skuplja“ negativnu energiju te poboljšava kvalitetu sna. Zbog velike učinkovitosti, lake dostupnosti i jednostavnosti održavanja, NASA je svrstala jedarce na listu najboljih pročišćivača zraka.
Poklonite ga sebi i otkrijte njegova ljekovita i/ili čarobna svojstva.
